Pripremio: Resul Mehmedović
Prije otprilike mjesec dana Rusija je Ukrajini doslovno otela Krim, time je pokazala da nije daleko od one starije Rusije iz vremena Lenjina i Staljina, gdje su ubistva i otimačine bile legalno sredstvo nad milionima podanika. U tom mračnom periodu SSSR-a najvećim golgotama bili su izloženi muslimani, hiljade džamija, medresa i ostalih vakufskih objekata je srušeno, konfiskovano ili preinačeno u neku drugu svrhu. Nerijetko su džamije pretvarane u kafane ili konjušarnice, valjda, zlotvorima nije bilo dovoljno što su oteli, nego su morali još više da skrnave svetosti muslimana.
Mustafa Busuladžić, bošnjački alim, svojevremeno je napisao brošuru „Muslimani u Rusiji”, u kojoj je koncizno opisao stanje muslimana u Rusiji, golgote kroz koje prolaze i desktruktivna djelovanja SSSR-a, na kraju je ubijen od strane komunističkog režima zbog „neprijateljskog djelovanja”. Bio je to mali znak međusobne pažnje između SSSR-a i Jugoslavije, naravno, muslimani su oduvijek bili najpodobniji „žrtveni jaganjci” u dokazivanju lojalnosti ili prijateljstva.
Nema ni Lenjina, ni Staljina, ni SSSR-a, ni Jugoslavije, ali, ostale su dobro isprobane metode represivnih mjera, brutalnost koja se ponekad vješto skriva, a ponekad je tako očigledna, no, mi smo već odavno oglušili na sve to.
Ako uzmemo u obzir da su muslimani u bivšoj Jugoslaviji imali prijevod Kur'ana čiji predgovor je napisao Sulejman Grozdanić, a u kojem je naglasio da je Kur'an zbirka legendi i mitova Arabljanskog proroka Muhameda, te još svega nekoliko naslova, manje ili više korisnih djela, biblioteka jedne vjere i nacije koja stane u jednu policu, ne čuditi se zbog čega je naše stanje ovako turobno, a narod opijen neznanjem. Hvala Bogu, u proteklih 20-ak godina, muslimani Balkana su dobili na stotine novih djela i prijevoda sa raznih jezika, time je započeta nova era obrazovanja i prosvjećivanja muslimana, čije plodove tek treba u budućnosti da vidimo. Nažalost, ne mogu se svi muslimani pohvaliti slobodama i pravom na obrazovanje i prosvjećenje, naročito ne tamo gdje su torture i represije obilježje vlasti.
Iako je već decenija otkako smo zagazili u treći milenij i stoljeća su prošla otkako je Crkva u Evropi pravila „crne liste zabranjenih djela” – nažalost, nisu se svi oslobodili zabludjelosti i tame srednjega vijeka. Očit primjer je Rusija, koja je prije dvije godine izglasala zakon o zabrani islamskih djela. Na listu je uvršteno preko 60 djela, među kojima su hadiske zbirke, biografije Poslanika, ‘alejhi salatu ve selam, kao i neka djela općeg karaktera.
Deklaracija o zabrani islamske literature protkana je raznim skandaloznim i nedosljednim faktima, počevši od nekoordinacije između različitih nivoa u ruskoj vladi, da bi završila učešćem pravoslavnog sveštenika u istoimenoj zabrani. Nonsens kakav možemo vidjeti, gdje drugdje do li u Rusiji.
Neka od zabranjenih djela su:
1. Prijevod Kur'ana Elmira Kuliyeva
2. Rijadus-salihin – Imam en-Nevevi
3. 40 hadisa Imama Nevevija
4. Biografije Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem – Ibn Hišama i Mubarekfurija
5. Hisnul-muslim (dove iz Kur'ana i sunneta) – Said al-Kahtani
6. Kriterij postupaka – Ebu Hamid el-Gazali
7. Kazivanja o vjerovjesnicima – Ibn Kesir
8. Kitabut-tevhid – Imam at-Temimi
9. Akida – Muhammed Zinu
Na listu su uvrštena i djela sufijskih i ši'ijskih autora, poput:
10. Saida Nursiju
11. Fethullaha Gulena
12. Omera Čelika
13. Mustafe Ozturka, kao i djelo
14. Posljednja želja i oporuka – Ajatollaha Homeinija.
Glavni razlog zabrane spomenutih djela je njihov „ekstremizam”. Tobože, eksperti islamske kulture su ocijenili da su zabranjena djela doista ekstremna i opasna po rusko društvo. Zamislite društvo u kojem ne smijete Boga moliti određenim dovama, jer su te dove ekstremne ili, ne smijete čitati biografiju, hadise Poslanika, ‘alejhi salatu ve selam, jer nije podobna za rusko društvo… Apsurd koji ostavlja bez riječi.
Kampanju o sastavljanu „crne liste zabranjenih djela” predvodio je sveštenik Ruske pravoslavne crkve – Yuri Maksimov, koji je od ranije poznat kao veliki islamofob. Rustem Valiullin, muslimanski pravnik koji je digao svoj glas protiv ove zabrane i zastupao muslimane, nestao je bez traga. Nakon što je pronađen mrtav u kanjonu u Altajskoj oblasti, zvaničnici su rekli da je riječ o „prirodnoj smrti”. Ništa novo u Rusiji, desetine novinara i publicista „slučajno” preminu u liftu ili nestanu bez traga, zašto se to isto ne bi moglo dogoditi i Valiullinu.
Zato, ako vas put nekada u budućnosti navede u Rusiju, ne koristimo liftove niti dove sa „crne liste”, jer biste mogli skončati kao mnogi „neposlušnici” i oni koji su podigli svoj glas, poput Valiullina u Rusiji, Handžića, Busuladžića u Jugoslaviji kao i mnogih drugi. Ova zabrana u Rusiji nije zabrana određenih autora ili djela, nego zabrana islama, perfidno upakovana deklaracija kojom se jasno reklo da se muslimanom „može” i mora biti samo imenom – sve ostalo je nepoželjno.
