Srbijanski bloga „Zokstersomething” otkriva da će sljedeća epizoda serije „Ravna Gora”, koja se prikazuje nedjeljom od 20:10 na Radioteleviziji Republike Srpske i na Radioteleviziji Srbije, biti obilježena izjavom „ Đenerale, Prozor je oslobođen!”. „Ravna Gora” je revizionistička serija u kojoj se četnici prikazuju kao fini ljudi koji su se borili protiv fašizma i komunizma. „Ravna Gora” je najgledanija serija u Banja Luci i Beogradu. Srbi ne odustaju od negiranja zločina nad drugim narodima, odnosno uporno svoje zločine prikazuju kao svetu borbu. Četnici nisu mogli zaobići Bosnu i Hercegovinu ni u ovoj seriji. Ako su se već na početku odlučili četnike predstaviti kao oslobodioce Prozora ( od koga li su samo četnici oslobađali Prozor), šta će biti u nastavku serije.
Oktobra 1942. godine četnici Petra Baćovića ubili su u okolini Prozora zajedno sa Italijanima, kojima je komandovao italijanski poručnik Viđak, oko 2.500 Muslimana i Hrvata, među kojima je bilo žena, djece i staraca, a veliki boj sela popalili.
Pokolj u Prozoru 1942. godine bio je ratni zločin nad civilnim stanovništvom oblasti Prozora koji su počinili Mihailovićevi četnici pod komandom Italijana tokom Operacije Alfa u drugom svjetskom ratu. Masovni pokolji u oblasti Prozora i Rame praćeni su paljenjem sela i pljačkom pokretne imovine.
Četničke i okupatorske snage su tokom Operacije Alfa vršile teror nad lokalnim stanovništvom zbog podrške partizanima. Iako su partizani pri povlačenju upozorili mještane da bježe, mnogi od njih nisu htjeli bježati jer nisu ništa krivi. O nastalom teroru major Petar Baćović izvijestio je Mihailovićev štab depešama od 10. i 23. oktobra 1942. On navodi da je “popaljeno 15 katoličkih sela” i “zaklano preko 2.000 šokaca i muslimana. Većinom ustaše ili komunisti”. Četnici iz okoline Gacka pri pohodu na Prozor u Drežnici zaklali su oko sto lica muslimanske vjeroispovijesti.
Šaban Manov imao je osam godina kada je zaklan njegov otac Muharem. Sjećanja su, kaže, i danas živa. „ Na Paljike je došla prethodnica i rekli su da su oni kraljevska vojska i da se nikome ništa neće dogoditi. Ali, sutradan su došli drugi i počelo je klanje. Moga oca preklali su iza vrata, da bi duže umirao u mukama. Našli smo ga nakon 20 dana ucrvanog pored rake koju je pokušao iskopati rukama”.
On dodaje da je njegova majka Habiba, rodom iz Blagaja, prepoznala četničkog komandanta, bivšeg komšiju Spasu Skočajića i molila ga da ubije i nju i troje djece. Odbio je to riječima da će djecu ostaviti da bi imali šta klati kada drugi put dođu.
U Kovačevom Polju četnici su zaklali 44 muškarca, od čega 34 na jednom mjestu. Naza Šušak izgubila je tada oca i brata.
„Uvečer su održali zbor i popisali muškarce rekavši da će ujutro biti prozivka pa, ako neko bude falio, kuća i čeljad će mu biti spaljeni. Svi su ujutro došli pred mekteb. Povezali su ih jednim užetom i odveli na Osridak. Doveli su i seoskog kneza, nekog Jurića, i naredili mu da i on kolje te da će ga pustiti. Kad su svi poklani, dvojica su i kneza povalili, zaklali i bacili na kamaru leševa”, kazuje s tugom na licu Naza.
Tada njen budući suprug Selim sve je to s komšijom Jurom posmatrao iz gomile. Nazinom ocu Omeru odsjekli su glavu i bacili u rakite, a Redži Tabaku su iščupali jezik. Brata Muhu od 14 godina ubio je četnik iz pištolja dok je čuvao krave.
„Mi smo pred potop iskopali kosti, napunili smo 13 vreća i sve ih pokopali u zajedničku grobnicu u groblju”, kaže Naza Šušak.
