U prostoru nekadašnjeg logora “Trnopolje” kod Prijedora, danas je uz prisustvo nekoliko stotina bivših logoraša i mještana ovog kraja obilježena 26. godišnjica formiranja logora i stradanja bošnjačkog naroda ovog kraja. Skup su organizovali Udruženje logoraša “Prijedor 92”, Udruženje logoraša “Kozarac” i Regionalni Savez udruženja logoraša Banjaluka.
Na ovom mjestu još uvijek nije podignuto Spomen-obilježje, što je velika sramota, smatraju bivši logoraši, javlja Anadolu Agency.
– Prošli smo strahote u logoru
Denić kaže da su 24. maja 1992. godine pronađeni na Kozari on i njegove komšije, gdje su se krili i odveden je kao i mnogi drugi u logor “Keraterm”. U logor “Trnopolje” je doveden 4. avgusta, gdje je bio do 1. oktobra te godine.
“Bilo je teško. Ovdje u Trnopolju je bilo mnogo bolje u odnosu na Keraterm, makar što se tiče hrane, jer smo dobijali obrok, ali je isto kao i tamo bilo premlaćivanja, silovanja i ubistava. Kad se čovjek vrati unazad čini mi se da mi se stomak prevrće od muke, teško je, ali moramo ovo obilježavati radi svoje djece i unuka. Da znaju da se ovdje desio jedan od najstrašnijih zločina”, poručuje Denić.
– Logoraška udruženja pod embargom lokalnih i entiteskih vlasti
Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog udruženja Saveza logoraša regije Banjaluka, kaže da se na današnji dan obilježava u Trnopolju početak prijedorskog genocida i 26. godišnjica formiranja logora “Trnopolje”.
“Kroz ovaj logor od 26. maja 1992. do kraja novembra prošlo je preko 35.000 Prijedorčana nesrpske nacionalnosti. Iz ovog logora su organizovani konvoji koji su prevozili logoraše na teritoriju koja je bila pod kontrolom Armije BiH. Takođe je izvedeno i 200 logoraša koji su ubijeni na Korićanskim stijenama”, rekao je Duratović i dodao da lokalne vlasti još uvijek nisu omogućile da se na mjestu bivšeg logora postavi spomen-ploča.
“Na sve se načine pokušava ugušiti nastojanje da obilježavamo ovakve događaje, logoraška udruženja su pod strašnim embargom na entitetskom i lokalnom nivou kada je u pitanju finansiranje ovakvih organizacija. Međutim, nikakvi pritisci neće ugušiti naša nastojanja i glasove preživjelih jer je ovo opomena da zlo nikad nikome nije donijelo dobro, da u ratovima gube sve strane, a, na kraju krajeva, naši glasovi su obaveza prema onima koji nisu živi napustili Trnopolje i zbog naših generacija koje dolaze”, istakao je Duratović za AA.
Bivši logoraš i aktuelni odbornik u Gradskoj skupštini Sabahudin Garibović kaže da je u logoru “Trnopolje” bilo više od 300 žrtava.
“Dvadeset šest godina je prošlo. I, kako godine odmiču, svake godine mi je teže, jer sam svjesniji šta se dogodilo 1992. godine. Zato se ne smijemo libiti da prenesemo svima šta se ovdje dogodilo i koliko je na ovom mjestu bilo bola i patnje”, istakao je Garibović.
Logor “Trnopolje” je po nalogu tadašnjeg Kriznog štaba otvoren maja 1992. godine, a zatvoren je početkom zime iste godine. Prema podacima Udruženja logoraša Prijedor, kroz ovaj logor je prošlo više od 30.000 ljudi, a u njemu nije bilo mnogo direktnih ubistava, jer su ljudi odvođeni na druga mjesta i ubijani, ističu u Udruženju. Prema presudama Haškog tribunala, logor “Trnopolje“ je bio uglavnom logor za žene i djecu, gdje su, prema podacima Udruženja, žene maltretirane i silovane.
Logor “Trnopolje” se nalazio u blizini željezničke stanice u Kozarcu, a otkriven je 5. avgusta 1992. godine, kada su britanski reporteri napravili snimke izgladnjelih i zlostavljanih logoraša iza žice. Iz njega je 21. avgusta 1992. godine izvedeno oko 200 logoraša, koji su kasnije ubijeni na lokalitetu Korićanskih stijena na Vlašiću.
