Postupajući po nalogu tužioca iz Posebnog odjela za ratne zločine, pripadnici SIPA-e na području Zvornika i Rogatice, uhapsili su dvojicu osumnjičenih za zločin protiv čovječnosti na području Lješeva, u općini Ilijaš u junu 1992. godine.
Kako je potvrđeno iz Tužilaštva BiH, istraga se odnosi na zločin odvođenja i ubistva 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz Lješeva, među kojima je bilo žena i osoba starije životne dobi, koji su strijeljani i ubijeni, a među kojima je bilo više članova porodica Avdukić, Fazlić i Masnopita.
– Osumnjičeni koji su lišeni slobode terete se da su direktni izvršioci, koji su lično učestvovali u odvođenju i ubistvu žrtava. Nakon što ispita osumnjičene, postupajući tužilac odučit će o daljim aktivnostima u predmetu – naveli su iz Tužilaštva BiH.
Prije 29 godina, 5. juna 1992. godine, u mjesto Lješevo 22 civila su strijeljali srpski vojnici, uglavnom komšije, a potom ih, nekoliko dana kasnije, sahranili u masovnu grobnicu na mjesnom mezarju.
Imena ubijenih: Ćamil i Izet Avdukić, Suljo, Munira, Hasan, Arif, Meho, Safet, Ibrahim, Huso i Amir Fazlić, Husnija, Mujo, Jasmin, Mensud, Fadil, Mehmed i Munir Masnopita, Arif Omanović, Zubejda Suljić, Nijaz Nuhić i Asim Karavdić.
Svake godine se u ovom mjestu obilježava manifestacija pod nazivom “Da se ne zaboravi Lješevo 5. juni 1992.”
Strijeljanje u dvorištu Razijine kuće
Strijeljanje u Lješevu dogodilo se u dvorištu porodične kuće Razije Avdukić, koja je tada izgubila muža Ćamila i sina Izeta. Ostala je sa kćerkom, snahom i unukom samo zato što su ranije napustile kuću u Lješevu i otišle u obližnje naselje.
Razija i danas živi u istoj kući u Lješevu, i kroz suze se prisjeća: “Ubili su ih tu, u ovoj avliji. Isto ovako mi je bila avlija uredna kao i danas. Popadali su po tim ružama. Zašto su došli ovdje da to urade? Zašto? Neka mi neko objasni, umrijet ću, a neću znati zašto mi ubiše dijete. Hvala Bogu kad ja nisam rodila zločinca, kada sam rodila dijete koje ne bi mrava zgazilo.”
Jasmin Dervić također je jedan od svjedoka svega što se dešavalo u selu Lješevo 1992. godine.
“Neveče je počelo da puca, a mi smo bili tu, onako okupljeni. Sklonili smo se u podrum kod Ćamila Avdukića i tu smo proveli cijelu noć. Nismo mislili da će se ujutro nešto dogoditi. Prije svitanja neki su već napustili podrum, jer su sumnjali da će se nešto desiti. Izašli smo jer nije pucalo, ali smo vidjeli da gore kuće”, prisjetio se Dervić.
Kaže da je među onima koji su otišli da gase kuće bio mladić Mirza Repuh, koji je tada i zarobljen, a nešto kasnije je preživio strijeljanje.
“Ja sam ih vidio, išli su kroz dim. Repuha, koji je preživio strijeljanje, su prvog uhvatili. Hodali su sa njim, sa rukama na leđima, od podruma do podruma, i zvali su ljude. Sakrio sam se u šupu sa još dvojicom. Ovdje niko nije pružao otpor, nije bilo neke organizacije. Onda su te ljude, koji su izašli iz podruma, postrojili i pucali”, ispričao je Dervić dodavši kako su tom prilikom ubijene 22 osobe, a preživjele dvije, Repuh i Zahida Masnopita, koja danas više nije među živima.
