Udruženje generala BiH, veterani odreda Lasta, Udruženje Pokret majke enklave Srebrenica i Žepa i Udruženje žrtava i svjedoka genocida, održali su danas u Sarajevu drugu zajedničku press konferenciju na kojoj su ukazali na pokušaje da se kroz pojedine postupke, navodeći primjer podizanja optužnice u slučaju Dobrovoljačka u kojoj je optužen vrh Predsjedništva, MUP-a i Teritorijalne odbrane Republike BiH, izjednače strane u ratu i relativiziraju ratni zločini pri čemu se odbacuje haško naslijeđe i presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.
Prof. dr. general Alija Ismet istakao je da se podižu optužnice za sve i svašta, a podizanjem optužnice u slučaju Dobrovoljačka iako o tome postoje presude sudova u Londonu i Beču, kao i odluke Haškog tribunala i Tužilaštva BiH, pokušava se promijeniti karakter rata, ali i izjednačiti žrtva i agresor, što je nedopustivo.
„Tražimo da se otvori istraga o tome ko je, kako, pod kojim okolnostima i zašto uhapsio predsjednika Aliju Izetbegovića, a što je direktno vezano za događaje u optužnici zbog kojih Tužilaštvo BiH optužuje člana Predsjedništva RBiH, i rukovodioce MUP RBiH i TO RBiH. Podsjećamo na pravno mišljenje iz Haškog tribunala o tome: ‘Ako je predsjednik Izetbegović bio u pritvoru JNA, on nije imao više efektivnu vojnu kontrolu nad muslimansko-hrvatskim snagama i nije bio u poziciji da ’lično jamči’ sigurnost bilo kome tokom oružanog sukoba; Ako nije bilo odgovarajućeg jamstva za sigurni prolaz, onda je konvoj JNA bio legitimna vojna meta, čak i ako su pripadnici JNA (i general MacKenzie) pogrešno mislili da im je siguran prolaz osiguran”, a “Konvoj je bio legitimni vojni cilj i napad na njega bio je zakonit'”, iznio je general Alija Ismet.
Podsjetio je na prethodnu press konferenciju i ponovio zahtjeve udruženja branitelja i žrtava, i ponovo pozvao Sud BiH, VSTV, Ustavni sud BiH, OHR, OSCE i druge predstavnike međunarodnih organizacija u BiH, kao i predstavnike rezidualnog mehanizma, da prije pravnog stupanja na snagu optužnice za Dobrovoljačku sagledaju i istraže da li je došlo do zloupotreba postupka imajući u vidu: Odluku Haškog suda, presudu britanskog suda kada je po potjernici iz Srbije zbog događaja u Dobrovoljačkoj uhapšen Ejup Ganić, a koja se temeljila na haškim dokumentima, presudu suda u Austriji kada je opet po potjernici iz Srbije uhapšen Jovan Divjak, a koja je u potpunosti uvažila odluku britanskog suda i haške dokumente i Odluku Tužilaštva BiH o obustavi istrage u slučaju Dobrovoljačka.
Naglasio je da „i dalje tražimo i očekujemo odgovore na sljedeća pitanja: Na osnovu čega je ponovo pokrenuta istraga o Dobrovoljačkoj nakon svih ovih odluka, pogotovo nakon odluke Tužilaštva BiH iz 2012. godine? Koji su se to “novi dokazi“ pojavili nakon 30 godina i da li je u pravu bio Haški sud koji je smatrao da se radi o politički motiviranom slučaju? Dosje haškog tužilaštva na 377 stranica u kojem smatra da nema krivične odgovornosti za pojedince koji su se danas našli u optužnici Tužilaštva BiH sa svim objašnjenjima i imenima nalazi se u Tužilaštvu BiH.
Apelujemo na sudsko vijeće, na savjest sudija, da detaljno pregledaju optužnicu i priložene dokaze, a mi na vrijeme upozoravamo i tražimo profesionalan i zakonit pristup Suda Bosne i Hercegovine. Ukoliko ipak dođe do suđenja pomno ćemo pratiti proces, a kad dođe do oslobađajuće presude, u šta smo duboko ubijeđeni, prvenstveno na osnovu prethodnih odluka vezanih za ovaj predmet i svega što se događalo u i oko Dobrovoljačke, iskoristit ćemo sve pravne mogućnosti da odgovaraju oni koji su svojim neprofesionalnim i neodgovornim ponašanjem doveli do ovoga.“
Na press konferenciji su iznijeti podaci da je u opsadi Sarajeva učestvovalo 18.000 pripadnika Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske i da su zbog toga presuđeni samo Galić i Milošević i to u Haagu. Postavljeno je pitanje da li to znači da su ostali, njih 17.988 amnestirani odgovornosti što su ubijali građane Sarajeva i razarali grad? Jer u Tužilaštvu BiH nikad nije podignuta niti jedna optužnica protiv onih koji su držali grad pod opsadom, iako postoje pojedinci za koje je Haški tribunal dao kategoriju A, dakle da ima dovoljno dokaza, dok se progone i procesuiraju pojedinci za koje je Haag prosudio da nema dokaza i označio te predmete oznakom B, kao što je u slučaju Dobrovoljačka.
O neprocesuiranju pojedinaca za koje postoje dokazi i protiv kojih su podnosili prijave Tužilaštvu BiH govorio je Murat Tahirović iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida ukazavši na brojne probleme, od nereagovanja Tužilaštva do neprovođenja Revidirane strategije za ratne zločine. Naglašavajući da možda i rizikuje pročitao je imena pripadnika VRS koji imaju hašku oznaku A, dakle da postoji dovoljno dokaza protiv njih, čiji su dosjei u Tužilaštvu BiH, ali koji nikad nisu procesuirani: Atanacković Draga, Ivković Nebojša, Krneta Marinko, Bošković Predrag, Tenežera Mario, Vojnović-Škipina Nada, Zlatko Subotić, Radivoje Grković i Nedeljko Prstojević.
Kada Hotić, govoreći o aktuelnim dešavanjima u Kravici, ukazala je na pokušaje brisanja tragova genocida na ovom velikom stratištu i mijenjaju činjenica, dok je Semir Islambašić, veteran Lasta podsjetio na ono što su preživjeli građani Sarajeva tokom opsade, kada „smo svakodnevno brojali žrtve, a ubijani su nam članovi porodica, prijatelji, ubijali su nam djecu. Mi smo tada branili grad i kao što nismo tada, ni danas nećemo uzmaći. Borit ćemo se za istinu i pravdu zbog naših branitelja koji su poginuli, zbog svih naših očeva, majki, ali i zbog naše djece koja moraju znati šta se dešavalo tokom rata i nikome nećemo dozvoliti da tu istinu promjeni. A istina i pravda su na našoj strani. Laž je teško braniti, istinu nije!“
