Bolno, čemerno i poniženo se svaki Bošnjak osjećao nakon „umjetničke izvedbe“ pjesme o Srebrenici, Vukovaru, Novom Pazaru, Sjenici, gdje grupa čuvara državne granice, reda i mira iz Priboja (na privatnom slavlju uz pjesmu) prizivaju i očito uživaju da se Srebrenica ponovi još nekoliko puta te da se ubrzo od Novog Pazara napravi Vukovar, a od Sjenice nova Srebrenica.
Taman kad smo se ponadali da ima dobre šanse da mi Sandžaklije koji živimo s ove strane Drine, tj. u BiH, budemo nevidljivi most, koji će u okviru svojih mogućnosti uraditi sve da se što više zbližimo, da liječimo rane iz prošlosti jedni drugima, da gledamo u svijetlu i ljepšu budućnost i na taj način odgajamo našu djecu., pojavi se odabrano društvo policajaca, carinika, graničnih policajaca, koji bi trebali biti ogledalo svake države i vrati nas u stvarnost, da se i mi pogledamo u vlastito ogledalo.
Gospodi koja na taj način slavi tuđu nesreću vrlo jednostavna poruka – nikad se na tuđoj tragediji nije pravila vlastita sreća. Ko god tako odgaja svoju djecu, gura ih u slijepu ulicu. Mnogo bi pametnije bilo da ih uče da poštuju jedni druge, da kod ljudi cijene poštenje, dobrotu, humanost, toleranciju, da im govore da postoje samo dobri i loši ljudi a ne da ih uče mržnji, novim ratovima, pokoljima itd.
Predsjednik države Srbije Aleksandar Vučić sada ima dobru priliku da sa sebe skine sumnju u iskrenost prema Bošnjacima…
