Direktor bolnice Foča i član kriznog štaba dr. Sekul Stanić 1992. godine je bio gospodar života i smrti kako svojih uposlenika, njihovih članova porodica, tako i pacijenata bošnjačke nacionalnosti.
Ističe se ovo u dopisu Udruženja “Žena – žrtva rata” upućenom vršiocu dužnosti gradonačelnika Sarajeva Predragu Puhariću te vijećnicima u Gradskom vijeću.
Udruženje “Žena – žrtva rata” reagiralo je povodom inicijative za koju su, kako navode, saznali putem Facebook platforme na kojoj se oglasio dr. Dragan Stevanović, da se doktoru Sekulu Staniću, ljekaru iz Foče, izgradi bista u Sarajevu. Inicijativu je upravo podnio dr. Dragan Stevanović (SDP), vijećnik u Gradskom vijeću.
Udruženje, kako ističu u saopćenju, oštro osuđuje postupke dr. Stevanovića i inicijativu “da se u Sarajevu postavi spomenik onome ko je podržavao i odobravao ratne zločine kao jedan od najodgovornijih u bolnici Foča tokom 1992. godine”.
– Iz izjava preživjelih žrtava i članova porodica, u bolnici Foča vršeno je masovno i sistematsko silovanje bošnjačkih žena. Odvođeni muškarci uposlenici, na put bez povratka, ubijani su u krugu bolnice Foča. Bošnjačke žene su odvođene iz bolnice na razne lokacije, gdje su zlostavljane, a potom vraćane u bolnicu, što je mjesecima trajalo, a sve u vrijeme kada je dr. Sekul Stanić bio direktor bolnice u Foči – navode iz Udruženja.
Dodaju da o onome šta su preživjele bošnjačke žene u bolnici Foča ne bi dalje pisali jer sve izjave posjeduje Tužilaštvo Bosne i Hercegovine.
– Žene koje su bile pacijenti u fočanskoj bolnici, bile su sa područja gradova istočne Bosne. Dr. Dragan Stevanović vjerovatno poznaje mnogo ljekara u Foči, pa se mogao informisati i saznati ko je bio Sekul Stanić, a i mnogi drugi ljekari koji su sve to sa njim odobravali i gledali kao i medicinsko osoblje i drugi uposlenici srpske nacionalnosti.
Istina je da su dr. Sekula Stanića 17. decembra 1992. godine, u policijskoj stanici Miljevina objesili, na nogama su mu bile vunene čarape. Pozvali hitnu pomoć i po dolasku uposlenika bolnice Foča skinuli ga sa vješala i ubacilili u hitna kola i odvukli u mrtvačnicu.
Dr. Sekul Stanić nikad nije imao kuću već stan, a trošna dotrajala kuća bila je njegovog oca u koju nije išao, jer je ta kuća davno napuštena. Navedeno je tačno, postoje informacije koje su “negdje” napisane i potvrđene – navode iz Udruženja.
Ističu kako inicijativa jednog od vijećnika Gradskog vijeća dr. Dragana Stevanovića duboko vrijeđa preživjele žrtve, članove porodica ubijenih, nanosi dodatnu duševnu bol i vrši retraumatizaciju preživjelih žrtava.
– Preživjele žrtve i svjedoci očekuju od gradskog vijećnika dr. Stevanovića da se javno izvini i bude svjestan činjenice da je ratnim zločincima mjesto iza rešetaka, a onima koji su zbog smrti izbjegli pravdu, stići će Božija pravda – navode.
Dodaju kako je dr. Dragan Stevanović položio Hipokratovu zakletvu, pa bi dobro bilo da je se pridržava, a da pravosudnim institucijama koje se bave procesuiranjem i nevladinom sektoru koji se bavi prikupljanjem činjenica o ratnim zločinima prepusti brigu o dokazivanju istine.
– Nadamo se da se više niko neće usuditi da veliča ratne zločince na ovakav ili sličan način. Udruženje “Žena – žrtva rata” će nastaviti rad po ovom pitanju u saradnji sa Tužilaštvom Bosne i Hercegovine i mnogim organizacijama i institutima u Bosni i Hercegovini i svijetu. Iznošenje neistine nosi poljedice da li one bile svjesno ili nesvjesno izrečene – navode.
Dodaju da njihovu reakciju podržava i Institut za istraživanje genocida Kanada.
Udruženje “Žena – žrtva rata” je osnovano 2003. godine, s osnovnim ciljem da okupi silovane i seksualno zlostavljane žene i muškarce.
Do danas su prikupili izjave iz 73 općine za žene i 25 općina za muškarace u Bosni i Hercegovini. Udruženje je multietničko, multinacionalno i nestranačko, što znači da su u udruženju preživjele žrtve (bošnjačke, hrvatske, srpske i romske nacionalnosti) jer žrtva je žrtva. Sve prikupljene izjave od preživjelih žrtava i svjedoka, uz njihovo odobrenje, za potrebe predmeta ratnih zločina dostavljene su Haškom tribunal. Od osnivanja Tužilaštva Bosne i Hercegovine putem protokola proslijeđuju se njima.
