Sukob Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata oko Jemena dugo je tinjao, međutim savez koji se pojavljuje između Izraela i UAE-a i njihova politika slabljenja većih tradicionalnih sila diljem regije, prisilili su Rijad da zauzme čvrst stav.
Bivši zapovjednik američkog Centcoma James Mattis je prije više od decenije Abu Dhabi nezaboravno opisao kao “Malu Spartu” zbog njegove sposobnosti da se bori iznad svoje težine. Zajedničke opsesije s Tel Avivom oko pitanja poput Irana, tzv. političkog islama i SAD-a kao zaštitnika spojile su ova dva regionalna remetitelja u Abrahamovim sporazumima 2020. godine, pod nadzorom prve Trumpove administracije.
Nakon smrti bivšeg emira UAE-a, šeika Zayeda bin Sultana Al Nahyana 2004. godine, UAE se kretao u smjeru dijametralno suprotno njegovom panarapskom, konsenzusnom pristupu. Ovaj novi put je iskovao njegov sin, Mohammed bin Zayed, koji je služio kao siva eminencija u vrijeme očeve vladavine, a de facto je vladao Emiratima od 2014. godine dok formalno nije preuzeo predsjedništvo 2022. godine.
Militarizam na koji se Mattis pozivao nije bio gvozdena tiranija Izraela, već intervencija preko posrednika kupljenih ogromnim naftnim bogatstvom bez obzira na javno mnijenje; zaista, politika da državljani UAE čine samo oko 10 procenata populacije zemlje od preko 11 miliona ljudi učinila je domaću opoziciju zanemarljivom.
Međutim, ustanci Arapskog proljeća prestrašili su vladajuću obitelj, koja je u tom strahu odmah krenula na proislamske intelektualce povezane s Muslimanskim bratstvom, koji su bili prisutni u državnoj administraciji od nezavisnosti Emirata od Britanije, tretirani su kao podstrekači odgovorni za davanje ljudima ideja iznad njihovog položaja.
UAE se naknadno udružio sa Saudijskom Arabijom kako bi se borio protiv proislamskih izbornih snaga širom regije, koje su dobivale razne oblike podrške od Turske i Katara – od Egipta, do Libije.
Za Emirate je jednako kao i za Izrael, rat u Gazi predstavljao priliku da se okonča utjecaj Hamasa i Muslimanskog bratstva. Kako je savjetnik predsjednika UAE-a Anwar Gargash izjavio u oktobru, “maksimalistički stavovi o palestinskom pitanju više nisu validni (prioritetni)”.
Vojna intervencija
Što se tiče Jemena, Saudijska Arabija je pozvala UAE da preuzme partnersku ulogu u njenoj vojnoj intervenciji za uklanjanje pokreta Houthi s vlasti u Sani, nakon što je ova šiijska skupina 2014. godine protjerala jemensku vladu koju je podržavalo Vijeće za saradnju u Zaljevu. Zabrinut perspektivom da Houthi djeluju kao produžena ruka Irana na njegovoj granici, Rijad je nastavio podržavati jemensku islamisku stranku al-Islah.
Rijad nije imao mnogo izbora nego da se obrati Abu Dhabiju, budući da Egipat, Pakistan i druge zemlje nisu bile spremne osigurati trupe za rat za koji su sumnjali da će završiti u močvari. Abu Dhabi je pristao, ali saudijska naivnost u vezi s namjerama Emirata bila je ekstremna.
Interes Emirata ubrzo se očitovao kroz njegove napore da južni Jemen padne u ruke onih koji su spremni raditi za interese UAE-a.
Tako su Emirati 2015. godine podržali osnivanje Brigade divova, 2017. godine Južno prijelazno vijeće (STC), a ubrzo nakon toga i Nacionalne snage otpora. Ti su aranžmani Emiratima dali utjecaj i kontrolu nad ključnim lukama i strateškim tjesnacem Bab al-Mandab.
U tom procesu Emirati su cijelo vrijeme radili na jačanju interesa Izraela u Jemenu, uspostavljajući vojne baze, radarske sisteme i nadzornu infrastrukturu na strateškim otocima Sokotra, Perim, Abd al-Kuri i Zuqar.
Nedavno izraelsko priznanje Somalilanda prirodna je posljedica onoga što je uradio njegov saveznik Emirati kroz brojne projekte izgradnje cesta, luke u Berberi, nadogradnju zračne luke Hargeisa i vojne baze u ovoj otcijepljenoj regiji Somalije – sve to dok zadržavaju formalan stav podrške Mogadišu.
Abu Dhabi je na sličan način isklesao svoju južnu jemensku satrapiju, u okviru formalne podrške jemenskoj republici i njezinoj vladi u egzilu. Podrška UAE-a za najmanje tri člana jemenske Predsjedničke uprave (Aidarous al-Zubaidi, Abdulrahman al-Muharrami, Faraj al-Bahsani), od kojih su dvojica separatisti STC-a, učinkovito je paralizirala to tijelo.
Rijad se probudio
Kako je Saudijska Arabija, tradicionalna sila u Jemenu i ključni politički i financijski sponzor njegove vlade koja uključuje separatistički STC, mogla dopustiti da situacija toliko izmakne kontroli, zbunjuje i njene jemenske klijente i regionalne partnere.
Prekid vatre u Gazi u oktobru omogućio je Rijadu da tiho ponovno pokrene razgovore o normalizaciji odnosa s Hutima, sa kojima je bio dogovoren mir 2022. godine, a koji su bili zamrznuti nakon napada 7. oktobra 2023. godine. Ometanje tih razgovora bio je ključni cilj Emirata i njegovih separatističkih bandi STC, jer su nakon saudijsko-hutskog mirovnog sporazuma trebali uslijediti razgovori o novom Jemenu koji bi podijelio prihode, uključujući prihode od nafte i plina s južnih polja.
Emirati su vjerovali da će Saudija ostati pasivna, za to su dočekali pravi trenutak za preuzimanje vojne kontrole nad važnom regijom Hadhramautom. Međutim, sve je poremetilo naglo buđenje Saudijaca.
Smutljivi Emirati su planirali da u saradnji sa Izraelom oslabe pozicije Saudijske Arabije i Turske i fragmentiraju regionalne poretke, smatrajući to najboljim načinom za sprovođenje konačnih ciljeva, a svi oni su u interesu ostvarenja VLIKOG IZRAELA.
