U kolumni objavljenoj u ukrajinskom listu povučena je paralela između okolnosti u kojima je delegacija Republike Bosne i Hercegovine potpisala Dejtonski mirovni sporazum i aktuelnih mirovnih pregovora koji se vode u vezi s ratom u Ukrajini.
U kolumni objavljenoj u ukrajinskom listu povučena je paralela između okolnosti u kojima je delegacija Republike Bosne i Hercegovine potpisala Dejtonski mirovni sporazum i aktuelnih mirovnih pregovora koji se vode u vezi s ratom u Ukrajini.
Kako navodi autor, poređenje mirovnog procesa u Ukrajini s Dejtonom postaje sve privlačnije, jer se brojni elementi i akteri u oba slučaja u značajnoj mjeri podudaraju.
– Sada, dok administracija Donalda Trampa traži načine da okonča rat između Rusije i Ukrajine, Dejton se stalno pojavljuje kao model, kao dokaz da američka moć, potkrijepljena silom, može okončati naizgled nemoguće sukobe. Poređenje je primamljivo. Oba rata obilježavaju teritorijalna osvajanja, etničke pritužbe, politika velikih sila i stravične civilne žrtve – piše Kyiv Post.
Ipak, za Ukrajince Dejton više predstavlja upozorenje nego stvarnu mapu puta ka miru.
– Da, zaustavljeno je ubijanje. Ali je istovremeno legitimizirano etničko čišćenje, nagrađena agresija i stvorena država koja se općenito smatra disfunkcionalnom zbog složenog, etnički podijeljenog političkog sistema koji je nametnut – navodi se u tekstu.
Kao najveći razlog za zabrinutost Ukrajinci ističu dugoročnu nefunkcionalnost i slabost državnih institucija, što smatraju direktnom posljedicom Dejtonskog sporazuma i načina na koji je postignut.
– Bosna je kao žrtva napravila najveće ustupke. Prije rata, bosanski Srbi kontrolirali su oko trećinu teritorije. Dejton im je dao 49 posto. Sporazum je u suštini ratificirao etničko čišćenje, stvarajući entitet izgrađen na masovnim zločinima, uključujući genocid u Srebrenici samo nekoliko mjeseci ranije. Bosanski predsjednik Alija Izetbegović potpisao je sporazum pod ogromnim pritiskom. Njegova iscrpljena zemlja nije mogla nastaviti borbu, ali je bio svjestan da time legitimizira nešto duboko nepravedno – piše Kyiv Post.
Kao ključna razlika ističe se pristup tadašnje administracije Bila Klintona u odnosu na politiku koju danas prema Ukrajini vodi administracija Donalda Trampa.
– Počnite s liderstvom. Američki predsjednik Bil Klinton bio je lično uključen u Dejton, uz podršku vještih diplomata poput Ričarda Holbruka, a Vašington je imao iza sebe široku međunarodnu koaliciju. Tramp je transakcijski orijentisan, vanjsku politiku posmatra kroz prizmu dogovora i pokazao je nedosljednu posvećenost Ukrajini. Njegovom timu nedostaje neko s Holbrukovim diplomatskim vještinama ili izdržljivošću – navodi se u kolumni.
Autor zaključuje da iskustvo Dejtona pokazuje kako mirovni pregovori često samo formaliziraju stanje na terenu, u trenutku kada je jedna strana dovoljno oslabljena i kada cijena nastavka rata postane previsoka.
