Piše: Semir Imamović
Kada bi bilo koji izraelski zvaničnik izjavio da su zločini koje je počinio Bashar Asad nad sirijskim narodom i general Sisi nad egipatskim narodom, najstrašniji zločini modernog doba, njegova izjava bi zasigurno naišla na žestoku osudu izraelske javnosti, i bila bi shvaćena kao čin izdaje i dodvoravanja najmržem izraelskom neprijatelju (Arapima), zbog koje bi mu se najverovatije sudilo pred najvišim izraelskim sudskim instancama. Razlog je sasvim pragmatične naravi: kako jedan Izraelac, a posebno zvaničnik, može staviti bilo koji zločin ispred ”zločina Holokausta”, koji se desio lično njegovom narodu i čije negiranje i minimiziranje se, po međunardonom pravu, smatra jednim od najtežih krivičnih djela. Kako se onda moglo desiti da predsjednik Palestinske samouprave Mahmud Abas, u vrijeme dok se nad njegovim narodom provodi okupacija i blokada nezapamćenih razmjera, izjavi ”da je Holokaust najstrašniji zločin modernog doba”, a da se pri tome, ninakoji način, ne dotakne patnje vlastitog naroda koju proživljava već šezdeset godina, a za koju su, upravo, najodgovornije političke, vojne i civilne vlasti Izraela, ali i obični Izraleci koji su pristali da budu dio cionističke vojne i političke igre, a pogotovo kada se zna da Palestinci ničim nisu skrivili taj zločin, niti su na bilo koji način učestvovali u njemu. Kakva to potreba tjera arapske vladare da se, mimo svih uobičajenih političkih i diplomatskih pravila i procedura, bacaju pod noge svojim neprijateljima, čak i onda kada to njihov neprijatelj uopće ne očekuje i ne traži od njih, a u isto vrijeme bezobzirno i bezosjećajno gaze po dignitetu i ponosu vlastitog naroda. Za to može postojati samo jedno tumačenje: ti vladari su ili ubačeni neprijateljski elementi ili su duhovne i moralne kukavice koje nikako ne zaslužuju poziciju muslimanskog vođe. Na njihovom primjeru najbolje možemo razumijeti pojam vehna, kojeg je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nagovjestio kao jednu od najvećih bolesti i iskušenja koje će zadesiti islamski ummet nakon njegove smrti, i koje će biti uzrokom svih ostalih iskušenja i belaja. Pojasnio je da će zbog vehna muslimani postati lahak plijen svojim neprijateljima, poput morske pjene pred naletom bujice. Na pitanje šta je to vehn, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je odgovorio: ”Vehn je ljubav prema dunjaluku i strah od smrti (pogibije na Allahovom putu). Zaista nemam namjeru da ovim tekstom, bilo koga povrjedim, da u bilo kojem smislu, minimiziram i dovodim u pitanje stradanje jevrejskog naroda u II svjetskom ratu, ili da se poigravam sa osjećajima preživjelih žrtava Holokausta, jednog, bez sumnje, od najstrašnijih zločina u ljudskoj povijesti, ali se iskreno pitam kakve veze imaju Palestinci i Palestina sa holokaustom; zar je briga za tuđom prošlošću, koliko god ona bila istinita i bolna, preča od brige za vlastitom sadašnjosti i budućnosti; zašto jevreji, kao žrtve holokausta i koncentracionih logora, nisu naučili ništa iz vlastitog primjera, i, na koncu, koliko smo spremni ići daleko u samoponižavanju i obezvrjeđivanju?
