„Ne znam šta i koliko Milorad Dodik zna iz svoje vjere, ali znam da ništa ne zna o islamu, osim predrasude i mržnje. Umjesto što priča o islamu, Milorad Dodik bi se radije trebao pozabaviti nekim drugim pitanjima, kao na primjer, kako što prije izmjestiti pravoslavnu crkvu sa privatnog vlasništva nane Fate“, Izjavio je dr. Mustafa Cerić, nezavisni kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Dr. Cerić naglašava da Milorad Dodik treba da govori o vladavini prava utemeljenom na Ustavu i zakonima države Bosne i Hercegovine, a ne o tome koja mu se vjera sviđa ili ne sviđa.
Napominje ni da Dodik ne bi trebao određivati ko može, a ko ne može biti sudija, ali bi se trebao, što prije, javno odreći svoje izjave da “musliman ne može biti sudija”. Sve dok to ne uradi, Milorad Dodik ostaje na listi onih koji ne podnose druge i drugačije.
„Lažni šaptači, domaći i strani, koji ga uvjeravaju da će mu priča o “Političkom islamu” dr. Mustafe Cerića pomoći na izborima, krivo savjetuju Dodika i vode ga pravo u političku propast“, poručuje dr. Cerić, te dodaje da Dodikova priča ko od Bošnjaka jeste, a ko nije podoban za srpsku politiku, definitivno više ne pije vode.
„Ta Dodikova prenapuhana nadmoć je ispuhala, baš kao i njegova politika koja je najviše doprinijela da se Bošnjaci uozbilje i zbiju svoje redove na predstojećim izborima“.
„Bošnjaci se neće miješati u to ko će i kako biti prvi u Srba. To neka Srbi rješavaju između sebe. Dodikova ambicija da se nametne kao jedini i najveći srpski vođa, na način da krši ljudska prava bošnjačke djece, da diskriminira Bošnjake na osnovu njihove vjere, da širi strah kod Srba od bošnjačkog političkog djelovanja baziranog, navodno, na vjeri, te da jezikom mržnje prema Bošnjacima kupuje naklonost Srba – je prošla. Stoga, savjetujem Dodiku da mijenja retoriku, da ostavi Bošnjake i njihovu vjeru, baš kao i bilo koji drugi narod, na miru, te da se prihvati posla za koji je plaćen, a to je da poštuje i brani Ustav i zakone ove zemlje“, poručio je dr. Cerić, te naglasio:
„Vrijeme je da se svi okrenemo životnim potrebama ljudi, koji strahuju od nezaposlenosti i neizvjesnosti za sebe i svoju djecu. Mi to možemo ako shvatimo i prihvatimo da svaki čovjek ima pravo na život, vjeru, slobodu, imetak, čast i sve ono što život čini normalnim. To shvataju svi ljudi koji imaju razum, srce i bar malo pameti“.
