Zdravko Kandić, optužen za ratne zločine počinjene na području Nevesinja i Mostara umro je u Trebinju krajem prošlog mjeseca. Prema podacima iz Kandićeve osmrtnice, sahrana je obavljena 24. juna na groblju u Podgljivlju.
Podsjećamo, pred Sudom BiH protiv Kandića, nekadašnjeg komandanta Petog bataljona Nevesinjske brigade Vojske RS, Dragana Đurđića, njegovog tadašnjeg zamjenika i komandanta Interventnog odjeljenja, te Dragana Ivaniševića, Gorana Došlu i Milana Trifkovića, Siniše Kandića, Dragoslava Aćimovića i Mladena Kandića, bivšim pripadnicima Petog bataljona vodio se postupak za zločine počinjene na području Nevesinja i Mostara.
Oni su optuženi za učestvovanje u širokom i sistematskom napadu na bošnjačke civile na području općine Nevesinje i sela Zijemlje i Ruište u općini Mostar, te da su učestovanju u ubijanju oko 100 djece, žena i muškaraca, od kojih je najveća grupa usmrćena u junu 1992. kada su uhapšeni prilikom pokušaja prelaska preko Veleža u Mostar.
U optužnici se navode imena brojnih žrtava iz porodice Ploskić, Šipković, Aličić, Alibašić, Mahinić, Brajević, Čopelj i drugih, a za najmlađu žrtvu stoji da je imala 15 dana.
“O sudbini ove djece odlučivao je Zdravko Kandić. Od njega je traženo da pusti žene i djecu da prođu, ali on to nije dozvolio. Od trenutka kada je odlučio da ih ne pusti, za njihovu se sudbinu ništa ne zna”, kazala je na početku suđenja tužiteljica u ovom predmetu Eldina Biuk.
Ona je navela da je u grupi od 75 zarobljenih civila bilo 21 dijete starosti do pet godina, koje su roditelji držali u naručju.
U optužnici stoji da su 26. juna pripadnici Interventnog odjeljenja na planini Velež, na lokalitetu Jasenov do – Teleća lastva, u općini Mostar, zarobili 75 civila bošnjačke nacionalnosti koji su zbog napada na njihova sela na području Nevesinja pokušali pobjeći. Po naređenju komande Petog bataljona, kako se navodi, civili su dovedeni pred školu u Zijemlju, gdje su razdvojeni muškarci od žena i djece. Prema optužnici, Kandić je naredio da se muškarci ubiju i oni su odvezeni na lokalitet Breza – Dubravica, gdje se nalazi prirodna jama i gdje je strijeljan 31 muškarac.
“Civile muškarce u manjim grupama, od po dva ili tri, izvodili su iz kamiona i dovodili do ruba jame, gdje su ih, zajedno s drugim vojnicima, Dragan Ivanišević, Milan Trifković i Goran Došlo pucanjem iz automatskog oružja ubijali, a tijela ubijenih padala su u jamu, dok su Dragan Đurić, Dragoslav Aćimović, Siniša Kandić, zajedno sa Zdravkom Kandićem, stajali polukružno oko jame i kamiona… kako neko ne bi pobjegao”, stoji u optužnici.
Zdravku Kandiću se na teret stavljalo da je preko podređenih organizovao prebacivanje žena i djece razdvojenih u Zijemlju, koji su zatvoreni u kotlovnicu u Nevesinju. Nakon najmanje četiri dana, kako se navodi, ženama i djeci se gubi svaki trag i do danas nisu pronađeni.
U jednoj od sedam tačaka optužnice se navodi da je Kandić 24. juni 1992. naredio napad, nezakonito hapšenje i zatvaranje bošnjačkog stanovništva zaseoka Škarice u selu Zijemlje, što je izvršio Đurđić s pripadnicima Petog bataljona. Kako se navodi, civili su završili u logoru u Bileći, osim četvorice, od kojih se dvojici gubi trag, a dvojica su ubijena.
Zdravko Kandić i Dragan Đurđić su optuženi i za zarobljavanje nekoliko civila 12. jula u mjestu Podporim, u općini Mostar, koji su dovezeni na Rujište, gdje je jednom odsječeno uho, a potom ubijeni.
