Ustavni sud Bosne i Hercegovine usvojio je apelaciju porodica 13 zarobljenih vojnika Armije RBiH protiv Državnog tužilaštva zbog nepostupanja u predmetu, nepodizanja optužnice i nepružanja dovoljno informacija srodnicima o toku dugogodišnje istrage za njihova ubistva i pronalazak preostalih tijela.
Oni su apelaciju Ustavnom sudu podnijeli u septembru 2020. godine zbog nepostupanja Tužilaštva u predmetu istrage za ubistva 13 zarobljenih vojnika Armije RBiH, srodnika apelanata. Kako je objašnjeno, oni su zarobljeni u maju 1993. godine u Mostaru, nakon čega su odvedeni u prostorije Mašinskog fakulteta u ovom gradu i predati pripadnicima Treće bojne Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO), čije je sjedište bilo na ovom fakultetu.
– Zarobljenici su zatvoreni u podrumske prostorije fakulteta, gdje su i ubijeni. Istraga je u toku i provodi se s ciljem utvrđivanja neposrednih počinilaca ubistava navedenih zarobljenika – navedeno je u odluci.
Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ranije je pisala o porodicama koje godinama čekaju na pronalazak posmrtnih ostataka zarobljenih vojnika Armije BiH iz “Vranice”.
Prema odluci, apelanti su smatrali da su im povrijeđena prava iz Ustava BiH i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te su apelaciju podnijeli i zato što Tužilaštvo nije provelo i okončalo istragu koju vodi već dugi niz godina.
– Apelanti su naveli da su apelaciju podnijeli i zbog toga što nemaju nikakvih saznanja o tome da li se u Tužilaštvu zaista i provodi istraga jer ona nije rezultirala optužnicom niti bilo kakvim drugim rezultatima o kojima bi bliski srodnici žrtava, kao najbliži srodnici i lica s pravnim interesom, trebali biti obaviješteni – stoji u odluci, kao i da se nalaže Tužilaštvu Bosne i Hercegovine da bez daljnjeg odgađanja preduzme mjere s ciljem obavještavanja apelanata o toku istrage.
Kao razlog za podnošenje apelacije navedeno je i da je Tužilaštvo propustilo apelantima dostaviti informacije da li i koje radnje preduzima s ciljem utvrđivanja identiteta počinilaca, te pronalaska tijela ubijenih.
Apelanti su tražili da im se dodijeli naknada štete zbog duševne boli koju trpe već godinama, prvo zbog mučenja, batinanja i nasilne smrti članova njihovih porodica, a zatim i zbog nedjelotvorne istrage Tužilaštva, “čija pasivnost sprečava da se utvrdi istina o okolnostima nestanka i smrti članova njihovih porodica, te da se krivci primjereno kazne”. Tražena naknada štete je u iznosu od 25.000 konvertibilnih maraka (KM) za apelante čiji su srodnici ukopani, a 35.000 KM za apelante čiji srodnici još uvijek nisu pronađeni i identificirani.
Ustavni sud je naložio Vijeću ministara BiH da apelantima isplati iznos od po 1.000 KM na ime naknade nematerijalne štete u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja odluke, a Tužilaštvu da u istom roku obavijeste Ustavni sud o mjerama poduzetim u cilju izvršavanja ove odluke.
U odgovoru na apelaciju Tužilaštvo BiH je navelo kako smatra da je apelacija neosnovana.
Kako su naveli, Kantonalno tužilaštvo u Mostaru je 2000. godine podiglo optužnicu protiv Željka Džidića i drugih. Džidić je bio zapovjednik 3. bojne Vojne policije HVO-a, čije je sjedište bilo u prostorijama Mašinskog fakulteta u Mostaru, gdje su dovedeni zarobljeni vojnici i gdje su i ubijeni. On je optužen po komandnoj odgovornosti za ubistva navedenih zarobljenika i taj postupak koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru još uvijek nije pravomoćno okončan.
Dalje se navodi da je, nakon što je Tužilaštvo donijelo naredbu o provođenju istrage protiv Džidića, saslušan određeni broj svjedoka, te je u martu 2018. godine donesena naredba o proširenju istrage protiv Marija Tomića zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, te je istraga proširena i u odnosu na krivični događaj.
– I pored činjenice da je saslušan veliki broj svjedoka u ovom predmetu, još uvijek ne postoji dovoljno čvrstih dokaza na osnovu kojih bi se mogla podići optužnica – stoji u odgovoru na apelaciju, gdje je dodano da još uvijek ne postoji dovoljno dokaza za osnovu sumnje da bi se podigla optužnica, te da su, pored dva osumnjičena lica, u ubistvima učestvovala i druga NN lica, koja treba identificirati.
Također, kako je navedeno, pred Haškim sudom u predmetu “Prlić i ostali” pravomoćno je presuđen Valentin Ćorić, zapovjednik Vojne policije HVO-a, i između ostalog osuđen za ubistvo zarobljenih vojnika.
Navedeno je i da je Tužilaštvo, odnosno postupajući tužilac u predmetu, više puta održalo sastanke s nekim od apelanata i tom prilikom su upoznati s aktivnostima koje se preduzimaju, tako da su neosnovani navodi apelanata da im Tužilaštvo ne daje informacije o predmetu.
U odluci Ustavnog suda objašnjeno je kako iz odgovora na apelaciju koji je dostavilo Tužilaštvo nije bilo moguće utvrditi jesu li informacije o predmetu koje je Tužilaštvo dostavilo Ustavnom sudu podijeljene i sa apelantima.
Sud je zaključio da je došlo do kršenja prava apelanata u situaciji kada Tužilaštvo, provodeći navedenu istragu, apelantima nije ponudilo dovoljno informacija o toku istrage, “dovodeći apelante u situaciju da sami, pored boli i patnje koju proživljavaju zbog nestanka najbližih srodnika, moraju tražiti informacije u vezi s njihovim nestankom”.
(BIRN)
