Vijeće ministara BiH danas je dalo saglasnost za ratifikaciju Sporazuma o utvrđivanju granice između BiH i Crne Gore, koja je duga oko 600 kilometara. Nakon ratifikacije u parlamentima obje države ovaj sporazum će i zvanično stupiti na snagu.
To je prvi ovakav sporazum kojeg su međusobno potpisale neke od država nastalih raspadom bivše Jugoslavije.
Srbija traži Rudo
Za razliku od granice sa Crnom Gorom, BiH ima brojna otvorena pitanja razgraničenja sa Srbijom i Hrvatskom.
Na granici sa Srbijom, koja je duga oko 400 kilometara, postoji nekoliko problema. Jedno od njih je teritorija sela Međurječje i Sastavci, koji se nalaze između općina Rudo i Priboj. Oba ova sela pripadaju BiH, ali su potpuno okružena teritorijom Srbije.
Osim toga, problem predstavlja i prolazak pruge Beograd – Bar preko teritorije BiH, kroz općinu Rudo. Srbija je čak predlagala i razmjenu teritorija, odnosno da se dio ili čak cijela općina Rudo pripoji Srbiji, što je za BiH neprihvatljivo.
Ipak najveći problem predstavlja razgraničenje u područjima gdje se nalaze hidroelektrane Bajina Bašta i Zvornik 1 i Zvornik 2.
– U javnosti se ne govori šta je stvarni problem u vezi sa ovim hidroelektranama, a pozadina svega je novac. Prema zakonima u BiH, sve hidrocentrale moraju državi plaćati koncesiju za korištenje vode kao prirodnog resursa. Osim toga, lokalnim zajednicama moraju plaćati naknade na ime utjecaja na okolinu, kao što je zagađenje vode, potapanje dijela teritorije općine stvaranjem akumulacionog jezera i sličnih utjecaja koji prate rad svake hidroelektrane. Srbija predlaže da na području svih hidrocentrala granica ide obalom rijeke Drine na bosanskoj strani, tako da sve te hidrocentrale uključujući i njihova akumulaciona jezera teritorijalno pripadnu Srbiji, što je, naravno, neprihvatljivo za BiH. Zbog toga su u zastoju razgovori o granici između BiH i Srbije – kazao nam je izvor iz Vijeća ministara.
Plima i oseka
Što se tiče Hrvatske, sa kojom BiH ima granicu dugu više od 1.000 kilometara, Sporazum o identifikaciji granice potpisali su još u julu 1999. godine tadašnji predsjednici dvaju država Alija Izetbegović i Franjo Tuđman. Naknadno je Hrvatska odbila da ratifikuje ovaj sporazum, problematizujući pitanje razgraničenja u Neumu, tačnije kome će pripasti dva otočića Veliki i Mali Školj, kao i vrh poluostrva Klek. Značaj ovih ostrva i vrha poluostrva je u tome što se na osnovu kopnene utvrđuje granica na moru.
– Utvrđivanje granične linije u području Neuma, osim prilikom utvrđivanja teritorijalnih voda, utječe i na izlaz BiH prema otvorenom moru, odnosno međunarodnim vodama, a ovaj izlaz prolazi pored poluostrva Pelješac, odnosno preko područja gdje Hrvatska namjerava graditi most kopno – Pelješac . U proteklom periodu pojavili su se različiti prijedlozi rješavanja ovog pitanja. Jedan od najčudnijih kojeg je predložila Hrvatska je da granica prolazi linijom obale, odnosno da more u Neumu pripadne Hrvatskoj, a obala BiH. To bi značilo da bi svaki ulazak kupača u vodu značio i neovlašten prelazak međudržavne granice – kaže naš izvor iz Vijeća ministara.
Čija je Bosanska Kostajnica
Nakon što je Hrvatska problematizirala granicu u Neumu, bh. strana je uradila istu stvar u Bosanskoj Kostajnici.
– Ako se posmatra odluka Badinterove komisije, da su na snazi granice republika u trenutku disolucije Jugoslavije, onda je Hrvatska u pravu i Kostajnica bi trebala pripasti njima. Argument bh. strane je međunarodno pravo prilikom utvrđivanja granica. Prema odredbama međunarodnog prava, granice trebaju pratiti prirodnu konfiguraciju terena gdje god je to moguće. Također, granice na rijekama trebaju ići sredinom njenog toka. Poštujući ove odredbe, Kostajnica treba pripasti našoj zemlji – napomenuo je naš izvor.
Jedno od neriješenih pitanja je i selo Unište, koje pripada općini Bosansko Grahovo. Međutim, do ovog sela se može doći isključivo preko Hrvatske. Ovo selo od BiH dijeli planina Dinara, koja je u cijelosti minirana, tako da put preko nje ne dolazi u obzir.
