Piše: Fatmir Alispahić
Ima li išta opasnije u ovoj zemlji od tzv. vehabija? Kad kažeš: vehabija – kao da si kazao najstrašniju riječ na svijetu. Šejtan je mala maca koliko se današnji Bošnjaci prepadaju od tzv. vehabija. Ko zna otkad se generacije djece prepadaju bajama: Etoooo bajeeeee!, a odsad će se djeca prepadati vehabijama: Etooo vehabijjjjeee! Kad dijete nešto ne sluša, kazat ćeš mu: Hoćeš da te vehabija ukrade!?, ili: Ne idi tamo, u mrak, tamo ima vehabija! A ta/taj vehabija dođe k'o neka velika buba, što nosi čengele-meglele, pa da te ujede đe se najmanje nadaš. (Upravo su islamofobijski mediji objavili policijski članak sa smiješnim naslovom: „Invazija bradatih ljudi u kratkim hlačama“) Kad ovaj strah od bube-vehabije prebaciš na politički jezik, onda dobiješ konture rigidne policijske države i medijskog jednoumlja. Taj strah od jedne riječi postojao je samo u zločinačkim režimima. A dejtonski režim je sagrađen od genocida nad Bošnjacima. Kod Hitlera su, recimo, Jevreji imali značenje kakvo tzv. vehabije imaju kod nas. Hitler je prepad'o Švabe Jevrejima, pa na koncu Jevreje pobio i istrijebio. Tako su srpski akademici prepadali Srbe „Turcima“, tzv. islamskim fundamentalistima, džihadistima i sl., pa su morali pobiti Bošnjake po raznim Srebrenicama. Onaj ko bi u Staljinovoj Rusiji kazao: antikomunisti su dobri – odmah bi sam sebi potpisao presudu. Eh, ja upravo želim kazati – da tzv. vehabije uopće ne postoje, što je gore nego da sam kazao: tzv. vehabije su dobre. Kako ćeš jednom totalitarizmu oduzeti glavno oružje – a to je vlastiti neprijatelj? Svaki totalitarizam mora imati neprijatelja, kojega brižno odgaja i njeguje u svijesti svojih podanika. Imanje neprijatelja je strateški interes svakog nedemokratskog poretka. Pogledajte koliko energije američki cionisti ulažu u pozorišni projekat tzv. Islamske države! Prije četiri decenije tako je Amerika odgajala strah od komunizma, iako nije bilo realne prijetnje da bi komunizam mogao ugroziti ekonomski poredak u Americi. Totalitarni režimi, sakriveni čak i pod masku pluralizma, odgajaju svoje neprijatelje. Kazati takvom režimu – da neprijatelj ne postoji, da je izmišljotina – najveća je i najopasnija uvreda. Eto, reci ti danas u ovoj dejtonskoj Bosni da tzv. vehabije ne postoje, da su proizvod velikosrpske propagande čiji je cilj da historijsku odgovornost za genocidaštvo sa sebe prebaci na prostor islama, i da ga u javnoj percepciji konektira na svjetski islamofobijski trend! Čak su i pojedini imami počeli glasno govoriti o postojanju „opasnih grupacija“ (efendija Kalajdžić), pušući tako u jedra velikosrpskoj propagandi. Bošnjački intelektualci (akademik Duraković) prijete da će tzv. vehabije izazvati građanski rat među Bošnjacima. Ogromna je masa bošnjačke samoobmane, koja će – u konačnici – služiti samo velikosrpskoj policijskoj državi da pod opravdanjem progona tzv. vehabija maltretira bošnjački narod.
Ambis državnog terora
Dogodila su se, eto, ta ubistva u Zvorniku. Zanimljivo je da mediji govore u jednini, kao da u Zvorniku nije ubijen i Nerdin ibrić, već je samo ubijen taj policajac, kako li se već zove, Dragan ili Milan. Biva, Nerdin je toliki terorista da ne može biti žrtva, ne može biti ubijen, jer kad je neko ubijen, onda ti ga je žao, a kad je neko likvidiran, onda je zaslužio da bude likvidiran. Zato se ne govori o „ubistvima u Zvorniku“, jer dejtonski mediji od jednog ubijenog prave pravednika, a od drugog ubijenog prave teroristu. To što je ovaj „pravednik“, taj ubijeni policajac, na spisku potencijalnih osumnjičenika za genocid u Srebrenici, a što je ovaj „terorista“ preživjela žrtva genocida, skriva se od javnosti kao najveća državna tajna. Jerbo, neko bi mogao ugledati Nerdina kao žrtvu dejtonskih nepravdi. Opasno je dovesti u sumnju direktivu policijske države da je Nerdin Ibrić tzv. terorista, jer šta bi bio neki Bošnjak koji ubije Srbina već „terorista“, i šta bi bio neki Srbin koji ubije Bošnjaka već obični, solidni, ubica? Kada je četnički vojvoda u Kozluku sjekirom ubio bošnjačkog povratnika, on je bio samo ubica, iako dolazi iz jedine javne terorističke organizacije u Evropi – Četničkog ravnogorskog pokreta. Nije tada bilo ni „dana žalosti“, ni policijskih tantavica, jer ubijeni Bošnjak vrijedi manje od ubijenog Srbina. Nerdin Ibrić je odmah imenovan kao „terorista“, na neviđeno, bjanko i gratis, iako bi pravednoj istrazi trebalo još dugo da utvrdi istinske motive njegovog napada. (Dragan Mektić, ministar sigurnosti BiH, je odmah poslije napada izjavio: „Ono što sada znam, ovo je klasični oblik terorizma!“, a čime je proračunato odbacio realnu mogućnost da je neko ko je pijan ili lud ili osvetoljubiv zapucao na policiju.) Da bi se nešto zvalo terorizmom, mora proizilaziti iz političke ideje, iz političke organizacije , a Nerdinova „krvna osveta“ nema nikakve ideologije. Trebali bi debeli dokazi da Nerdin dolazi iz neke terorističke organizacije, koja, dakle, ima svoj politički cilj, koji ostvaruje terorom, pa da se, eventualno, potvrdi ta teza da je on terorista a ovo u Zvorniku teroristički napad. Bez takvih dokaza Nerdinov smotani, nevješti i nemušti napad je samo jedno obično ubistvo. Stručnjaci za sigurnost bi morali zaključiti da je smiješno kad takav „opasni terorista“ ide sa običnom lovačkom puškom da napadne policijsku stanicu, a za primjer im može poslužiti pravi terorista, Brejvik, koji je bio do zuba naoružan najsavremenijim arsenalom. Napose, zar ne bi Nerdin, ako je već odlučio da žrtvuje svoj život, uletio opasan eksplozivom pa ubio više od jednog policajca?! Svi razumni dokazi padaju u vodu u sudaru sa namjerom da se iza Nerdinovog amaterizma prikaže opasni terorizam. Tako su i one egzibicije Mevlida Jašarevića, koji je k'o izluda hodao gore-dole-dole-gore, presuđene kao terorizam, iako se postavlja pitanje – a zašto taj opasni terorista nije uradio šta opasno, osim što je k'o budala nosao pušku i pucketao oko Američke ambasade?
Svi su odmah uglas povikali da je Nerdin tzv. vehabija, onakav golobrad i nevehabičan, što je jednako smiješno kao kad su Harisa Čauševića, koji se sumnjiči za napad u Bugojnu, svi odmah proglasili tzv. vehabijom, iako je mladić kosijaner, roker, hašišar, pivopija i kabadahija. Velikosrbi koji vladaju dejtonskim sigurnosnim službama, jednostavno, nisu mogli ispustiti takvu šansu da za ubistvo policajca u Zvorniku ne optuže tzv. vehabije. Odmah se to znalo, kao što se odmah nakon 11. septembra 2001. znalo da su avione vozili i u njima brzine šaltali tzv. islamski teroristi. Ta glad da se nešto na nešto adresira, razotkriva više od samog događaja, što znači da bi se ovakvi događaji mogli i režirati. U pravu su oni koji postavljaju pitanje snimka sa nadzornih kamera – za koje je rečeno da postoje – a na osnovu kojih se može vidjeti da li je baš sve bilo onako kako velikosrpska policija tvrdi. Zapravo, to insistiranje da se Nerdin Ibrić proglasi tzv. vehabijom, da se njegov privatni čin dovede u vezu sa „inspiratorima“, sa tzv. vehabijskom zajednicom, zapravo nam otkriva konačni interes velikosrpskih struktura. Cilj je da se obezbijedi medijski i politički okvir za realizaciju opasne prijetnje ministra sigurnosti Dragana Mektića – da će se preventivno djelovati. A kako ćeš „preventivno djelovati“ prema pojedincima u kojima, možda, čuči „krvna osveta“? Nikako. Hoće neko da ubije nekog ko mu je ubio babu, silovao majku ili sestru, uništio život, i ti glavu tog nekog ne možeš detektovati. Pravo je čudo kako kod Bošnjaka nemaju ni tri takve glave dosad, da su se odlučile zločincima osvetiti. Bošnjaci, uglavnom, žegaju pive i slušaju srpske pevače, dok se ne nađu na udaru „preventivnog djelovanja“, kao tzv. vehabije. Možeš misliti koliko je među žrtvama genocida onih Bošnjaka koji su voljeli Srbiju i Eru Ojdanića k'o rođenu mater? Četnicima su, kažu, ti srboljubi u Bošnjaka bili posebno dragi, za klanje.
Dakle, može se „preventivno djelovati“ samo prema grupacijama, pod sumnjom da grupacija nekoga nagovara na terorizam. A sve to je rekla-kazala. Zato je cilj povezati Nerdina Ibrića sa tzv. vehabijama, kako bi se represivni mehanizam usmjerio prema svakome ko može biti sumnjiv. To je onaj protupravni ambis državnog terora u ime kojega se sedam godina u zatočeništvu drži Imad Al Husin, jer Dragan Mektić smatra da bi mogao biti opasan za sigurnost, i to je isti onaj ambis u ime kojeg postoji Guantanamo. Velikosrpske strukture nastoje zloupotrijebiti ubistva u Zvorniku kako bi preko podmetačine o inspiratorima, i putem „prevencije“, imali pokriće za hapšenje i maltretiranje mnogih Bošnjaka. A Bošnjaci još ne razumiju da im prijeti sudbina Albanaca na Kosovu s početka 80-tih godina, kada ih je, pod optužbom za „iredentizam“, „preventivno“ hapsila, na tajnim lokacijama ubijala i premlaćivala srpska policija. Ovo ne razumiju ni u Islamskoj zajednici, gdje misle da je stigmatizacija tzv. vehabija ključ za mudrost i miran san. Općenito, u Bošnjaka se slabo razumije da tzv. vehabije nisu bitne ni samim velikosrpskim snagama, izuzev kao podvala i pokriće za predstojeće represije prema Bošnjacima. Svako ko se usudi misliti svojom glavom i imati javnu rezervu prema propagandi o tzv. vehabijama, kao inspiratorima terorizma i glavnoj terorističkoj prijetnji u BiH – naći će se s druge strane totalitarne zavjese.
Toliko se u posljednje vrijeme isprovaljivao ministar sigurnosti Dragan Mektić da bi trebala obimna analiza pa da pohvata sve te nebuloze koje, zapravo, govore o tome da su sigurnosne strukture debelo politizirane, debelo neprofesionalne i debelo usmjerene na dalju destabilizaciju stanja u BiH. Jer, nisu ovdje tzv. vehabije faktor koji išta destabilizira, glavni uzročnik svih nestabilnosti je velikosrpski faktor, oličen u Goranu Zupcu i Draganu Mektiću, odakle se falsificira karakter određenih događaja, a što znači i spremnost da se terorizam proizvodi. Ako je direktor SIPE Goran Zubac presuđen na šest mjeseci zatvora uslovno, zbog paljevine Sarajeva u februaru 2014., ako je ministar sigurnosti Dragan Mektić odgovoran za drastična kršenja ljudskih prava i zatvaranje ljudi bez pravnog osnova – zašto bi se ovakvim likovima uopće moglo vjerovati da nisu u stanju podmetnuti neki teroristički čin i za to optužiti Bošnjake?! Njih dvojica, kao i oni koji ih postavljaju, štite i potpomažu, nemaju nikakvog antiterorističkog kredibiliteta – oni su najveća opasnost za stabilnost i mir u Bosni i Hercegovini!
Analiza reakcija na ubistva u Zvorniku razotkrila bi nedopustive paušalne i neutemlejene kvalifikacije, koje nemaju veze sa realnim potrebama. Naslov iz novina: „Policijske agencije na najvišem stepenu pripravnosti“, izvučen iz izjave Dragana Mektića, upućuje nas na pitanje: a zašto? Je li zato što je Nerdin Ibrić ubio policajca? Pa četnici su ubijali bošnjačke povratnike, četnici su se kao paravojska postrojavali i prijetili nastavkom genocida, pa niko nije prstom mrdnuo, a kamo li da je stavljao „policijske agencije na najviši stepen pripravnosti“. Intencija je jasna – Dragan Mektić namjerava vještački proizvoditi nesigurnost kako bi imao pokriće za represije nad Bošnjacima, za hapšenja i isljeđivanja, za strah i pokoru, zapravo, za stjerivanje Bošnjaka u status Palestinaca na okupiranim teroritorijama.
Koliko će još činova biti u ovoj pozorišnoj predstavi, teško je znati. Trenutno, Dragan Mektić je objavio da je „jedna partnerska služba iz regiona“, bezbeli iz Beograda, dostavila „dojavu o novim prijetnjama“. Ma, iđi-biži! Tako je OSA, bejagi, u petak dostavila dojavu da će biti napada na policijske stanice, pa je Nerdin u ponedjeljak morao napasti Policijsku stanicu u Zvorniku. Ma, iđi-biži! Kako je OSA mogla znati šta je u Nerdinovoj glavi? Budala vidi režiju i šuplju logiku, iz koje se s punim opravdanjem javljaju teorije zavjere i sumnje da možda velikosrpski faktor proizvodi terorizam kako bi imao razlog za odmazdu. Tako je bilo i 1991. I 1992., samo što je u nas tanko pamćenje. …Sjećate li se zašto su se morali ukopavati tenkovi i topovi JNA oko Sarajeva? Iz istih razloga iz kojih Dragan Mektić, jadan, morao preventivno djelovati.
Svi za jednog, jedan za sve
Mi nemamo druge opcije osim boriti se razboritošću, istinom i odvažnošću da istinu govorimo. U tom smislu preporučujemo svakom patriotski osviještenom Bošnjaku da pred sobom i pred drugim svjedoči da – tzv. vehabije ne postoje. Bošnjak je dužan da u skladu sa svojim historijskim iskustvom žrtve odgaja reflekse opstanka i samoodbrane, a što znači da zna prepoznati velikosrpske podvale i laži, a čiji cilj je od pamtivijeka bio da se Bošnjaci optuže i progone za nešto za šta nisu krivi. Ne mogu, konačno, Bošnjaci biti krivi što srpstvo želi da bude slavensko, a genetski je modificirano kroz 500 godina turskog boravka po srpskim krevetima! Ali, to je baška priča.
Za Bošnjake pojam tzv. vehabija mora bit jedno, kao što je za velikosrbe posve drugo. Za nas tzv. vehabije ne postoje. Ako neko misli na braću sa dužim bradama, sa skraćenim nogavicama, za nas su oni isto ko i svaki drugi Bošnjak koji ima pravo na ličnu i grupnu osobenost. Imamo mi i derviše, i fudbalske navijače, i mindžuhare, pa sve njih smatramo dijelom svoga naroda. Nema naroda koji je sav isti, svaki se narod sastoji od šarenila unutarnjih identiteta. Ko to ne prihvata, ili je glup ili je budala.
Za velikosrbe i njihove supozitorije, tzv. vehabije su propagandni, virtuelni proizvod, koji je programiran da predstavlja uteg na vagi, i da preteže, spram velikosrpskog genocidizma. Kako bismo zaboravili Srebrenicu, obnevidjeli za četnike i genocidne prijetnje, ako nam se pred očima neće prikazivati virtuelni svijet tzv. vehabijskog pokreta?! Tako je u cionističkim obavještajnim laboratorijama smišljena zločinačka tzv. islamska država, koja je za godinu-dvije pobila više muslimana nego Izrael za 60 godina. Svi danas misle da tzv. islamska država postoji, kao izraz nekakvog „muslimanskog ekstremizma“, a ne vide da su metropole te „države“ u Vašingtonu i Tel Avivu. Tako je i sa tzv. vehabijskim pokretom u Bosni, fantomskom, virtuelnom organizacijom, kojim se gazduje iz Beograda, za potrebe Beograda. Zato Bošnjaci moraju biti jedinstveni i odlučni u uvjerenju i zastupanju istine da – tzv. vehabije ne postoje, barem ne kao stvarnost i kao dio bošnjačkog bića i interesa. Odnosno, svako kome tzv. vehabije postoje, postoje mu za račun Beograda i velikosrpskog terora nad Bošnjacima.
Ko su, onda, oni momci sa dužim bradama? Bošnjaci, brate. Ko na jednog od njih udari, udario je na sve nas.
