PRIRPEMIO: Almir Duvnjak
304. godina Hidžre:
Te godine u Bagdadu se pojavila neobična životinja Zebzeb koja je navodno hodala po krovovima kuća i jela djecu. Zavladao je veliki strah, pa se narod povlačio u kuće odmah po dolasku mraka. Najviše su međutim pretrpjeli štetu bagdadski lopovi ne mogavši krasti po kućama.
Te godine u Bagdad dolazi izaslanik cara Bizanta Sveti Kirilo. Bilo je to 6. muharrema 304. godine. U njegovu čast halifa Muktedir Billahi priređuje do tada nezabilježenu vojnu paradu. Takvu svečanost Bagdad skoro da nije zapamtio. Za vrijeme boravka svetoga Kirila vođen je dijalog izmedu njega i muslimanskih znanstvenika. Izjavio je kako je opčinjen sjajem i raskoši Bagdada. Sveti se Kirilo u toku svog boravka sastao s kršćanima Bagdada, koji su u to vrijeme imali 9 crkava u kojima su vršili svoje obrede. Kršćani su imali posebnu oblaku, crna tunika s velikim drvenim križem.
306.godina Hidžre:
Ove je godine otvorena bolnica u Bagdadu, a koju je podigla o svom trošku Zalum, majka halife Muktedira Billahi. Direktor bolnice postao je Sinan ibni Sabit. U bolnici je radilo 180 liječnika i drugog medicinskog osoblja. Zalum je godišnje izdvajala za plaće i znanstvena istraživanja, te hranu i lijekove oko 70.000 zlatnih dinara.
U predgradu Bagdada Kerhu izbio je veliki požar.
Te godine u jednoj noći iznad Bagdada se pojavila plamteća zvijezda koja je noć pretvorila u dan. Zvijezda se potom raspala na tri dijela. U trenutku raspada čuo se strahoviti tutanj i prasak, jači od bilo kojeg groma.
309. godina Hidžre:
Te godine u Bagdadu je pogubljen Husein Halladž, najkontroverznija ličnost islamske mistike (tesavvufa ). Pravo mu je ime Husein ibni Mensur El Halladž. Po zapisima kroničara bio je poznat po zuhdu i sufizmu. Narod mu je vjerovao jer je posjedovao osobine kerameta. Prema tim podacima bio je kadar mnoga čuda činiti. Tako npr. ispruzio bi ruku u zrak i vratio je punu zlatnih dirhema,na kojima je pisalo “Kul Huvallahu Ehad”. Ti su dirhemi prozvani kudret (moćni) dirhemi. Pripisivali su mu takvu moć da je navodno znao što ljudi u kući pričaju, rade i jedu. Neki su čak tvrdili da znade što ljudi misle. O njegovoj osobi su se javljala različita mišljenja. Jedni su tvrdili da je božansko biće drugi da je lažni mađioničar treći da je evlija četvrti da je džin. Došao je iz Horosana u Irak a potom produžio u Mekku. U Mekki je prema zapisima povjesničara znao ostajati danima na suncu bez hrane i vode a postio je davudov post (svaki drugi dan). Kada bi došlo vrijeme da se omrsi popio bi samo vode i uzeo tri zalogaja kruha. U to vrijeme Šejh Sufija bio je Abdullah el Magribi. Jednoga dana pošao je sa svojim dervišima i muridima da ga posjeti dok je stajao na užarenom suncu. Nije ga našao na uobičajenom mjestu,rekli su mu da je otišao na brdo Kais. Na brdu su ga našli gologlava kako stoji na suncu a iz njega curi znoj. Rukom im je dao znak da ne želi razgovrati pa su ga ostavili na miru. Šejh Magribi je izjavio kako je Halladž veliki čovjek koji kuša svoju snagu i Božiju bliskost. Vrativši se u Bagdad zadobio je mnoštvo pristalica, narod je govorio da ga džini opslužuju i da mrtve oživljava. Jednoga dana vijest o Halladžu stigla je i do vezira Hamid ibni Abbasa. Ovaj zatraži od halife Muktedira da uhiti Halladža i ispita njegov islam što halifa i odobri. S njim je uhapsio i njegovu pristalicu po imenu El Semeria. Vezir Abbas mu je rekao da ga njegove pristalice smatraju božanstvom i šta on na to ima reći? Na to Halladž reče “Sačuvaj me Bože od takvih priča ja sam čovjek koji u Allaha vjeruje”.
Nakon toga Vezir Hamid poziva suce Ebu Amra i Ebu Džafera El Behlula na savjetovanje što da učini s Halladžom. Oni mu savjetovaše da ga pogubi. No Hamid je bio oprezan da ne počini grešku pa još jednom ispita zatvorenika. Kada bi ga god ispitivao nije našao ništa što se kosi s šeriatom. Jednoga dana Hamid je pitao Halladža nešto u svezi hadždža, našto mu Halladž odgovori: “Tko želi, a materijalno ne može da obavi hadž, neka se okupa i oko kuće ukloni svu prljavštinu i obiđe je sedam puta. Kada to obavi neka pozove u goste 30 jetima, pripremi im najbolju hranu i sam ih posluži. Kada ih nahrani neka svakom od njih dade po 7 dirhema. Time kao da je obavio hadž”. Hamid ga je pitao odakle mu taj propis, našto Halladž reče da je to govorio Hasan El Basri. Jedan od sudaca mu reče da je to laž i da to Hasan El Basri nije nikada rekao. Tada mu Abbas priopći da je osuđen na smrt. Halladž mu nato reče: “Vi to nemate pravo učiniti. Moja je vjera islam, a moj uzor sunnet Muhammeda a.s.”
Hamid je zatražio dozvolu od halife Muktedira da ga pogubi, a ovaj mu odobri.
Potom ga predaje izvršnom organu, šefu policije. Ovaj naređuje da ga se bičuje s tisuću udaraca. Zatim mu se odsjeca jednu ruku, a zatim nogu, pa drugu ruku i nogu. Tijelo mu je spaljeno a pepeo bačen u Tigris. Glava mu je odsječena i poslata u Horosan odakle je došao. Njegove pristalice širile su razne priče o njemu. Tako na primjer pročulo se da su ga sreli kako jaše na magarcu i da im je rekao: “Ne budite kao oni volovi koji misle da su me bičevali i ubili”.
Te godine u mjesecu redžepu, bagdadski kvart Kerb pogodio je požar ogromnih razmjera. Narod je pričao da je to kazna Božja zbog ubojstva Halladža. (Op.ur. zapravo Halladž je, kako se navodi u relevantnim historijskim djelima, pogubljen prvenstveno zbog svog panteističkog naučavanja – naučavanje o sjedinjenosti Boga i svemira, i Božijoj posvudašnjoj prisutnosti. Poznata je njegova izjava: ”Ene-l-hakku” / ”Ja sam Istina”, tj. ja sam Allah, jer je El-Hakk jedno od Allahovih uzvišenih imena. Vidi: El-Bidaje ve-n-nihaje, Ibn Kesir; El-ferku bejne-l-firek, Abdulkahir ibn Tahir el-Bagdadi; Tarihu bagdad, El-Bagdadi)
310. godina Hidžre:
Te godine iz Egipta je stigao poklon veziru Ebu Zenburu, dijete s jezikom dugim dva pedlja i zečijom usnom.
Iz Vasita je stigla vijest o velikom rascjepu zemlje s dubokim pukotinama. Prema tim vijestima rasjed zemlje nije izazvao zemljotres. U duboke pukotine propalo je oko 1300 sela zajedno sa stanovništvom i stokom i kućama.
Te godine je umro glasoviti liječnik Muhammed ibni Zekerijjah Errazi upravitelj bagdadske bolnice, jedan od najvećih liječnika svih vremena.
Te godine u Iraku su se pojavila ogromna jata skakavaca koji su uništavali svo zelenilo.
313. godina Hidžre:
Te godine, jedne noći u ljeto na nebu iznad Bagdada nenadno uz veliki prasak pojavila se ogromna zvijezda. Bila je tako sjajna da je noć pretvorila u dan.
314. godina Hidžre:
Usljed velike hladnoće u Mosulu se zaledio Tigris. Led je prekrio rijeku a po njemu su hodali ljudi i stoka.
Te godine Bagdad je pogođen požarom. Izgorjelo je oko tisuću kuća.
U mjesecu ramazanu Bagdadom je vladala velika oluja čupajući drveće i rušeći kuće.
Te godine nije se išlo na hadždž iz Iraka iz straha od Karamita.
U mjesecu rebiul-ewelu u bagdadskom kvartu Resafe izbio je veliki požar.
U mjesecu rebiul-ewelu na nebu se iznad Bagdada pojavila velika sjajna zvijezda. Njena pojava je popraćena strahovitim praskom.
316. godina Hidžre:
U Bagdadu je te godine otkriven nezapamćen zločin. Uhapšen je čovjek u koga se sumnjalo da je ubio jednu ženu. Okrivljeni je bio poznat u Bagdadu kao astrolog, mahom su mu dolazile žene po zapise i da im ogleda i proriče sudbinu. U istrazi je priznao više ubojstava. Kada bi došla žena osamio bi se s njom, silovao je a potom ubio. U tom poslu mu je pomagala i njegova žena. Kada je priznao zločin policiji je pokazao mjesto gdje je umorio ženu. U vrtu je policija otkrila jos dvadesetak leševa. Nakon toga je priznao da je dosta kuća promjenio, pa je policija u vrtovima tih kuća otkrila ukupno 158 leševa žena. Bičevan je s tisuću batina, a potom obješen. Ovaj monstrouzni ubojica smatra se najmasovnijim ubojicom u povjesti kriminala islamske države.
317. godina Hidžre:
Karamite (op. ur. šiitska sekta) su te godine počinili neviđeni zločin za vrijeme hadža u Mekki. Zapovjednik hadža te godine bio je Mensur Eddulejmi. Kada su počeli tavafi, na obrede su pristigli i Karamite na čelu sa svojim vođom Ebu Tahirom. Čim su stigli u Mekku uhapsili su Eddulejmija, pobili stražu Kabe i počeli neviđeni masakr hadžija. Stali bi tako oko Kabe i tko bi god došao na tavaf sabljama bi ga sasjekli. Ebul Fidha u svojoj povjesti je zabilježio, a bio je jedan od sudionika hadžskih obreda, da bi Karamitski voda Ebu Tahir došao sa svojom pratnjom, stao pored ulaznih vrata Kabe i ubijao ljude bez ikakva povoda i razloga. Zatim bi se uključili s hodočasnicima u tavaf okolo Kabe i odsjecali ljudima glave. Vrhunac zločina su pocinili kada je jadan pripadnik ove bande došao na konju pred crni kamen, pustio konja da se izmokri, a potom uzeo malj i razbio crni kamen i odnijeli ga sa sobom u Bahrejn. Od tada, 17 godina Kaba je ostala bez svog tisućama godina starog simbola. Ubijali su narod i hadžije u Meki punih 11 dana. Prema dostupnim podacima ubili su na tisuće ljudi, žena i djece.
Po povratku u Bahrejn, njihov vođa Ebu Tahir se razbolio. Crvi su ga skoro svega rastočili, i umro je na velikim mukama.
Bagdad je te godine zahvatila pješčana oluja, prekrivši sve krovove pijeskom iz pustinje, a tako i puteve.
319. godina Hidžre:
Te godine Bagdad je stradao u crvenoj pješčanoj oluji koja je nanijela gradu veliku štetu. Bilo je to u rebiul-ahiru (četvrti mjesec).
Iste godine u mjesecu šewalu, Takrit zahvaćaju velike poplave koje su došle iz Kurdistana. U poplavi je stradalo 400 kuća, a u Bagdadu je visina vode dosegla 5 metara iznad normale.Nakon poplave na ulicama je ostalo mnoštvo leševa, a ukopavani su u zajedničke grobnice bez razlike na vjeru.
Te iste godine u jesen jednoga dana nad Bagdadom se pojavila na nebu neobična crven, a iza nje takva tama da čovjek nije mogao prepoznati drugog čovjeka.
