Nakon što je pod okriljem noći s 2. na 3. siječnja najmanje sedam koordiniranih eksplozija, tada još nepoznatog uzroka, potreslo Caracas i uzrokovalo nestašicu struje u većini južnih gradskih četvrti, Washington je potvrdio da ne samo da stoji iza napada, već da su njihove snage došle do samog predsjednika Nicolasa Madura (i njegove porodice).
Situacija se razvija iz minute u minutu, zbog čega je teško sa sigurnošću predvidjeti na koji će se način raspetljati ovaj čvor. No, isplati se krenuti od poznatog, jer se tu najčešće krije motiv, a time i glavni dirigent.
Dakle, zašto, koji je točno motiv predsjednika “mirotvorca” da od svih trusnih područja na svijetu napadne baš Venecuelu?
Njegova administracija neumorno tvrdi da je povod rata “borba protiv droge” i kartela koji SAD-u šalju basnoslovne pošiljke opijata. Međutim, malo ko je u to istinski spreman povjerovati, ako ni zbog čega, onda zbog činjenice da ni jedna raspoloživa statistika ne potkrepljuje tu tezu.
Prema službenim podacima DEA-e, federalne agencije čiji je glavni zadatak borba protiv droge, samo 8 posto kokaina namijenjenog SAD-u prevezeno je iz Venecuele, tankerima na Karibima. UNODC ide i korak dalje pa u svom izvještaju napominje kako Venezuela uopće ne proizvodi kokain te da na mapama globalnih plantaža koke nema njezinih teritorija.
Ko, dakle, proizvodi kokain? Susjedna Kolumbija, koja je po svim raspoloživim podacima vodeći globalni proizvođač te iz koje je u SAD 2024. godine stiglo čak 84 posto sveg zaplijenjenog kokaina. DEA ističe kako 90 posto sveg kolumbijskog kokaina u SAD stiže kopnenom, meksičkom rutom.
Međutim, želimo li razumjeti stvarni motiv Trumpova svrgavanja Madurova režima u Venecueli, dužni smo reći da Venecuela posjeduje najveće dokazane naftne rezerve na svijetu, oko vrtoglavih 303 milijardi barela crnog zlata, što je 18 posto svih poznatih svjetskih naftnih rezervi.
Konteksta radi, Saudijska Arabija ima “tek” 267 milijardi barela.
Da je nafta stvarni uzrok i motiv ovih vojnih operacija Trumpove administracije, nedavno je dala naslutiti i šefica osoblja Bijele kuće Susie Wiles u svom eksplozivnom intervjuu za Vanity Fair.
Upravo zato ne čudi što analitičari Trumpov “kokain” sve hrabrije uspoređuju s Bushevim “oružjem za masovno uništenje”; paravanom koji je tadašnjoj administraciji poslužio kao izgovor da mijenja režim u još jednoj naftom bogatoj (bliskoistočnoj) zemlji – Iraku.
I što sada?
Ustav Venezuele predviđa da se sve ovlasti Nicolasa Madura automatski prebacuju na njegovu potpredsjednicu Delcy Rodriguez, koja je po informacijama američkih medija na sigurnom, zbog čega još uvijek nije ispravno govoriti o uspješno izvršenoj promjeni režima. No, ispravno je zaključiti kako se okolnosti rušenja režima stvaraju.
Analitičke kuće poput Council on Foreign Relationsa i Crisis Groupe, koje raspolažu povjerljivim informacijama, tvrde da je najizgledniji scenarij nastavak vojne eskalacije, uz napomenu kako će američke vojne snage nastaviti bombardirati vojnu (a vjerojatno i civilnu) infrastrukturu s namjerom da građanima raskrinkaju sve nemoći režima.
Međutim, izazov u toj taktici krije se u tome što je Maduro nakon sedmica eksplicitnih prijetnji SAD-a vjerojatno prebacio svu važnu vojnu infrastrukturu na sigurno, dok vojska Venezuele (koja se još uvijek nije odmetnula od uputa režima) ima doktrinu asimetrične obrane. Sasvim je sigurno da će im svim raspoloživim snagama pomoći Peking i Moskva.
Najveći problem krije se u činjenici da se rizik od destabilizacije čitave Latinske Amerike upravo drastično povisio, a na to je upozorio i kolumbijski predsjednik Gustavo Petro, koji je promptno apelirao na Vijeće sigurnosti UN-a da se izvanredno sastane zbog ove krize. Do sada je već 7,8 milijuna građana Venecuele napustilo zemlju, a nije nezamislivo očekivati da će eskalacija dovesti do novog vala masovne migracije, što je problem, jer je sve manje susjednih država spremno primiti izbjeglice.
Od Noriege do Madura… 3. januar se ponavlja nakon 36 godina
Peije 36 godine, na današnji dan, 3. januara 1990. američke snage pod predsjednikom Georgeom H.W. Bushom uhapsile su panamskog predsjednika Manuela Noriegu. Tačno 36 godina kasnije, američki predsjednik Donald Trump objavio je hapšenje venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura u iznenadnoj vojnoj operaciji.
Je li to samo slučajnost, ili je izbor datuma Madurovog hapšenja simboličan, čime Washington želi poslati poruke svima koji se pokušaju odvojiti od stada i ići protiv struje?
Noriega: Od saveznika do ogorčenog neprijatelja
Dana 20. decembra 1989. tadašnji američki predsjednik George H.W. Bush izdao je odluku o invaziji na Panamu, a Sjedinjene Države rasporedile su više od 26.000 vojnika za izvođenje vojne operacije nazvane “Pravedan cilj” koja je svrgnula predsjednika zemlje, Manuela Noriegu.
Noriega je prethodno uživao američku podršku, ali su odnosi između dviju strana postajali sve napetiji 1980-ih, a Washington ga je počeo optuživati za političku korupciju, pranje novca i transport droge u Sjedinjene Države, kao i za neuspjeh u održavanju sigurnosti oko Panamskog kanala.
Tokom operacije koju je pokrenuo Washington, Noriega je uhapšen i odveden u Sjedinjene Države, nakon čega ga je američki sud osudio na 40 godina zatvora.
Noriega je prebačen u Francusku 2010. godine, gdje je osuđen na zatvor zbog pranja novca, korupcije i pronevjere. Godine 2011. Pariz ga je izručio Panami kako bi odslužio tri 20-godišnje zatvorske kazne zbog odgovornosti za nestanak disidenata.
Maduro… slična sudbina
Nakon višemjesečnog intenzivnog pritiska Washingtona na Caracas, optužujući Madura za vođenje velike mreže trgovine drogom, američki predsjednik Trump objavio je hapšenje venecuelanskog predsjednika i njegove supruge.
Maduro je zanijekao te optužbe, optužujući SAD da ga žele svrgnuti kako bi preuzele naftne rezerve zemlje, koje su najveće na svijetu.
Čini se da je Washington kopirao iste optužbe koje je koristio za opravdanje svrgavanja panamskog predsjednika Noriege i primijenio ih doslovno na venecuelanskog predsjednika Madura, te je odabrao isti datum za uhićenje čelnika dviju zemalja koje je smatrao izvorom smetnje.
