Piše: Sifet Kukuruz/ AGENCIJA PATRIA
Dolazak Christiana Schmidta na dužnost visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH bio je propraćen značajnim nejasnoćama u vezi s načinom njegovog imenovanja. Sumnje u ispravnost njegovog imenovanja prisutne su još i danas u određenim političkim krugovima, a prije svega u manjem bosanskohercegovačkom entitetu. Međutim, ono što danas postaje mnogo važnije od samog imenovanja Christiana Schmidta za visokog predstavnika jeste njegovo djelovanje nakon dolaska u BiH.
Iako nedonošenje posebne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a kojom se imenuje ili na drugi način verificira njegovo imenovanje na dužnost visokog predstavnika, ne može predstavljati dokaz o protivpravnosti njegovog statusa, s obzirom da ga Vijeće sigurnosti UN-a u praksi tretira i prihvata kao visokog predstavnika, čini se da je njegovo imenovanje ipak palo u drugi plan, dok je u prvi plan isplivalo neslaganje sa njegovim postupanjem.
Osoba sumnjivog “lika i djela”
Tako je od “čovjeka pod sumnjom” Christian Schmidt zbog svog djelovanja u BiH definitivno postao “sumnjiva osoba”. Danas u BiH skoro da i ne postoji razmimoilaženje u pogledu njegovog neprihvatljivog djelovanja, bez obzira na različitu pozadinu, motive i razloge takve percepcije. Ovo pokazuje da je Christian Schmidt, ipak, uspio da najvažnije političke aktere u BiH ujedini makar u nečemu, a to je neslaganje sa njegovim djelovanjem.
Nezadovoljstvo koje se sve češće javno iskazuje posljednjih dana povezano je sa najavljenim pojavljivanjem Christiana Schmidta pred Evropskim sudom za ljudska prava u predmetu “Kovačević”.
Iako je u zvaničnom saopštenju OHR-a navedeno da će Christian Schmidt “pristati da Evropskom sudu za ljudska prava pruži nezavisne informacije u svojstvu ‘prijatelja suda’ (Amicus Curiae), kako su visoki predstavnici i ranije činili u mnogim drugim predmetima”, ostaje otvoreno pitanje kada je Evropski sud Christianu Schmidtu uputio takav zahtjev, odnosno molbu, kao i u kojim je to sudskim predmetima koji se tiču Ustava BiH visoki predstavnik već nastupao pred Evropskim sudom za ljudska prava?
U pet najvažnijih sudskih procesa koji su do sada vođeni pred Evropskim sudom za ljudska prava u slučaju BiH, visoki predstavnik nije pružao nezavisne informacije Evropskom sudu u bilo kojem statusu, tako da ostaje nejasno na koje sudske procese se saopštenje OHR-a odnosi, a ova nejasnoća dobiva na težini posebno kada se ima u vidu konstatacija da su visoki predstavnici to činili i ranije u mnogim drugim predmetima.
Također, važno je istaknuti da se u saopštenju OHR-a naglašava da je visoki predstavnik kontinuirano pozivao političare u Bosni i Hercegovini da provedu odluke Evropskog suda za ljudska prava u predmetima poput Sejdić/Finci, Zornić i drugih, te da izmijene Ustav kako bi se okončala diskriminacija. Posebno je interesantna konstatacija da je “u nadležnosti visokog predstavnika, između ostalog, i briga za održivi razvoj demokracije u BiH”.
Schmidt i održivi razvoj demokratije
Dakle, Christian Schmidt nastoji uvjeriti domaću javnost da je njegovo pojavljivanje pred Evropskim sudom za ljudska prava motivisano brigom za demokraciju, što objektivno predstavlja najsporniji momenat u cijeloj priči.
Ovakva tvrdnja, da bi bila kredibilna, morala bi implicirati da je Christian Schmidt tokom vršenja svog mandata u BiH prethodno iskreno i naporno radio na stvarnoj promociji poštivanja ljudskih prava i sloboda, uspostavi vladavine prava, poštivanju principa ustavnosti, osnaživanju demokratskog legitimiteta vlasti i stvaranju političko-pravnih pretpostavki za izvršenje presuda Evropskog suda za ljudska prava.
Pod uslovom da je zastupao i promovirao ove vrijednosti, možda bi se i moglo povjerovati u njegove dobre namjere u vezi s pojavljivanjem pred Evropskim sudom za ljudska prava u predmetu “Kovačević”. Međutim, kako je Christian Schmidt radio sve suprotno od naprijed navedenog, jasno je da se radi o osobi opasnih namjera u odnosu na evropsku budućnost BiH.
Brojne ne/jasnoće i strahovi
S obzirom da nije preduzeo ništa posebno vrijedno spomena da izvrši svoju obavezu da osigura poštivanje osnovnih ljudskih prava i sloboda, odnosno da je učinio sve kako bi ranjivu i krhku demokratiju u BiH pokopao i sahranio, nerealno je i očekivati da će se Christian Schmidt pred Evropskim sudom zalagati za promociju i jačanje vladavine prava u BiH.
Sve ovo ukazuje da postoje brojne ne/jasnoće i potpuno opravdani strahovi u vezi sa pojavljivanjem Christiana Schmidta pred Evropskim sudom u predmetu “Kovačević”. Međutim, ono u šta ne može biti nikakve sumnje, jeste da s ovakvim visokim predstavnikom članstvo BiH u EU definitivno p/ostaje stvarna iluzija.
