Autor: Tarik Sadović / magazin Stav
Princip proporcionalnosti je opći princip koji se primjenjuje na sve institucije javne vlasti, istaknuo je predsjednik Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) Kasim Trnka u obraćanju medijima, nakon okruglog stola u organizaciji VKBI na temu: “Da li je konsocijacija rješenje za sadašnjost i budućnost BiH?” Trnka je kazao da je izvršena revizija Dejtonskog sporazuma, kroz Zakon o Vijeću ministara, gdje je umjesto principa proporcionalnosti, kao općeg principa Ustava BiH, uveden paritet.
Trnka ističe da, prema Ustavu, izričito je propisano da paritet dolazi u obzir u domovima naroda i u Predsjedništvu BiH. U svim ostalim institucijama je princip srazmjerne ili proporcionalne zastupljenosti. Od uvaženog profesora Trnke, učesnika u pregovorima u Daytonu davne 1995., nismo saznali ko je izvršio reviziju Dejtonskog sporazuma. Odgovor na to pitanje će vas iznenaditi.
Osnovnu verziju sadašnjeg Zakona o Vijeću ministara BiH, koji je mijenjan i dopunjavan nekoliko puta, nametnuo je svojom odlukom tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown 03.12.2002. Po ustaljenoj praksi stupio je na snagu na privremenoj osnovi. Zastupnički dom i Dom naroda PSBiH usvojili su Ashdownov zakon u identičnom obliku u julu 2003. U zakonu piše da stupa na snagu retroaktivno 03.12.2002.
Član 6. ovog zakona propisuje: “Ukupni sastav Vijeća ministara će u toku cijelog mandata biti u potpunosti u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, naročito njegovim čl. V.4.(b) i IX.3., te će se u skladu s tim u sastavu Vijeća ministara osigurati JEDNAKA zastupljenost konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine.”
Šta je problem sa ovom normom? Dok član V.4.(b) određuje entitetsku zastupljenost, član IX.3. Ustava BiH propisuje “Funkcioneri imenovani na položaje u institucijama Bosne i Hercegovine, u pravilu, odražavaju sastav naroda Bosne i Hercegovine.” Ustavna norma je precizna, radi se o PROPORCIONALNOJ ZASTUPLJENOSTI KONSTITUTIVNIH NARODA, a ne o jednakoj zastupljenosti koja je normirana postojećim zakonom. Paritetna / jednaka zastupljenost nije ustavna kategorija. Kao što je rekao profesor Trnka paritetna / jednaka zastupljenost je ustavna kategorija samo u Predsjednistvu BiH i u Domu naroda.
Sigurno se pitate kako je ovo moguće? “Contradictio in adjecto” (proturječje) nije nastalo slučajno, nego je ciljano i na “mišiće” ugurano u Ashdownov zakon koji je nekada usvojila Parlamentarna skupština BiH, te ga opet izmijenio visoki predstavnik Lajčak. Vrlo neobično djeluje činjenica da je Parlamentarna skupština BiH, u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o Vijeću ministara BiH (usvojen početkom decembra 2003.), unijela Član 46a.:
– U roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijet će se zakon kojim će se regulirati organizacija Vijeća ministara, na način da se osigura jednaka zastupljenost konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine, saglasno članovima V. 4. (b) i IX. 3. Ustava Bosne i Hercegovine.
Nije poznato zašto je napravljen ovaj protivustavni kompromis za koji su glasali zastupnici i delegati. Međutim, dobili smo odgovor ko je izvršio reviziju Ustava BiH. To su učinili visoki predstavnici Ashdown (činjenjem) i Lajčak (nečinjenjem), uz saučesništvo najviših organa zakonodavne vlasti Bosne i Hercegovine. Mora da su se rukovodili nekim drugim interesima kada im poštivanje Ustava nije bio najviši interes.
Nekada davno autor ovog teksta je pokušao problematizirati takav politički pristup, ali su ga u vladajućoj stranci “poklopili” argumentima “višeg interesa”. U tadašnjem političkom ambijentu prioriteti su bili usmjereni prema izgradnji funkcionalne države BiH. Od poslijeratna tri ministarstva Vijeće ministara BiH naraslo je na devet ministarstava. Nova ministarstva su bila neophodna da bi BiH mogla ispunjavati svoje obaveze na euroatlantskom putu kao funkcionalna država. Valjda je to bilo važnije bošnjačkim predstavnicima koji su glasali za ove zakone. Srpskim i hrvatskim odgovaralo je što su se ostvarili njihovi politički zahtjevi o jednakoj zastupljenosti. Zato bi trebali prestati da proklinju pokojnog Paddya.
Vijeće ministara BiH skrojeno je po ZAVNOBiH-ovskom šnitu, pa nije ni bošnjačko, ni srpsko, ni hrvatsko, nego je i-i-i zahvaljujući neustavnom paritetnom principu etničke zastupljenosti u državnoj vladi umjesto ustavnog proporcionalnog principa. Proporcionalna zastupljenost je osnova legalnog i legitimnog predstavljanja. Oni koji nam godinama ispiraju mozak svojom verzijom “legitimnog predstavljanja” zapravo obmanjuju domaću, evropsku i američku javnost. Bošnjačka dobrohotnost iskazana “pruženom rukom” prema predstavnicima druga dva naroda radi izgradnje zajedničke kuće vratila se kao bumerang. Pošto nam je ustav etnički, pored jednake etničke zastupljenosti nametnut je i etnički način odlučivanja. Zaista je neprirodno u izvršnim organima vlasti, posebno vladama, koristiti etnički veto kao što je slučaj kod nas, iako je instaliran da bude zaštita od preglasavanja predstavnika nekog konstitutivnog naroda, uvijek će proizvesti više opasnosti, nego što može ponuditi zaštite od zloupotrebe. Zar nije žalosno da nam Dodikov Košarac diktira šta može doći na sjednicu Vijeća ministara?
Nije ispravno, a nije ni pošteno, da se etnička zastupljenost ostvaruje istim brojem predstavnika ako je brojnost jednih dva ili tri puta veća od drugih. Tamo gdje se odlučuje o pitanjima iz kataloga tzv. vitalnih nacionalnih interesa nužno je i opravdano sprječiti preglasavanje. BiH je demokratska država, pa je proporcionalna zastupljenost jedino ispravna. Nesporno je da se kolektivna prava moraju na odgovarajući način zaštiti, ali 15 posto nije isto što i 50 posto. Taj omjer mora se zadržati u etničkoj zastupljenosti u svakoj instituciji. U protivnom se ne može govoriti o ravnopravnosti, jer su onda oni kojih ima 15 posto “ravnopravniji” od drugih.
Da je ustavni princip proporcionalne etničke zastupljenosti ispravno primijenjen Vijeće ministara ne bi bilo sastavljeno od 3 Bošnjaka + 3 Srbina + 3 Hrvata (plus predsjedavajući), nego shodno popisu stanovništva što znači 4 Bošnjaka + 3 Srbina +2 Hrvata (plus predsjedavajući). I u ovoj raspodjeli bi bilo moguće zadržati etnički način odlučivanja u Vijeću ministara koji propisuje da je za svaku konačnu odluku potreban glas barem jednog ministra iz svakog konstitutivnog naroda (zamjenika predsjedavajućeg).
Radi poređenja mogu poslužiti sastavi entitetskih vlada. Vlada Federacije BiH je sastavljena od osam ministara Bošnjaka + pet Hrvata + tri Srbina, dok je Vlada Republike srpske sastavljena od osam Srba + pet Bošnjaka + tri Hrvata, pa su etničke zastupljenosti proporcionalne i izbalansirane. Entitetske izmjene ustava nametnuo je 2002. visoki predstavnik Petritsch koji je poštovao Ustav BiH, za razliku od njegovih kolega koji ga nisu poštovali. Posebno treba istaći činjenicu da je navedeni ustavni princip proporcionalne zastupljenosti ugrađen u brojne zakone kao što su: Zakon o upravi BiH, Zakon o ministarstvima, Zakon o državnoj službi u institucijama BiH, Zakon o radu BiH, Zakon o ministarskim imenovanjima BiH, Zakon o policijskim službenicima BiH, Zakon o odbrani itd.
Nepisani dogovor(?) o “rotaciji” na mjestu predsjedavajuće(g) Vijeća ministara, prema kojem nakon svakog četverogodišnjeg mandata dolazi pripadnik drugog naroda također nije usklađen sa Ustavom. Član 9. zakona o Vijeću ministara BiH propisuje: “Predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje Predsjedništvo Bosne i Hercegovine saglasno postupku utvrđenom ovim Zakonom kod svakog novog mandata Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, vodeći pri tom računa o principu zastupljenosti iz člana IX.3. Ustava Bosne i Hercegovine.“ Radi se o istom principu proporcionalne zastupljenosti. Ako bi se ispoštovao, bh Hrvati bi imali pravo na državnog premijera svakih dvanaest ili više godina. Etnička rotacija na poziciji predsjedavajućeg Vijeća ministara morala bi se uskladiti sa brojnošću naroda prema odgovarajućoj formuli. Takođe, propisano je da jedno mjesto u ukupnom sastavu Vijeća ministara treba predvidjeti za Ostale ili na čelnim pozicijama radnih tijela VM: Generalnom sekretarijatu, Uredu za zakonodavstvo, Direkciji za evropske integracije, Direkciji za ekonomsko planiranje… A zašto ne bi i na poziciji premijera?
Dobra strana u cijeloj priči je što se može podnijeti zahtjev Ustavnom sudu BiH za ocjenu ustavnosti spomenutih odredbi Zakona o Vijeću ministara BiH. Pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine sporove mogu pokrenuti: član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
No postoji jedan problem. Zakon o VM BiH i Autentično tumačenje tog zakona koje je nametnuo visoki predstavnik Lajčak nikada nije usvojila Parlamentarna skupština BiH u istom obliku. Može li onda Ustavni sud BiH ocjenjivati ustavnost zakona? Mislim da postoji “kvaka”. Iako nije usvojila Lajčakove “namete” Parlamentarna skupština BiH je u februaru 2008., donijela Zakon o izmjenama Zakona o VM, čime je posredno prihvatila i prethodni Lajčakov zakon.
Dok su hrvatski političari punili evropske i američke “uši” fabriciranom pričom o ugroženosti i “legitimnom predstavljanju”, a pritom nelegitimno zauzimali puno više pozicija nego što im pripada, dotle su bošnjački političati sjedili i čekali dvadesetak godina da neko drugi zaštiti njihove interese. Vrijeme je da pokrenu spor pred Ustavnim sudom BiH. Ne radi se o izgradnji nekakve Čovićeve “unitarne, islamske BiH”, nego o izgradnji demokratske i pravne države.
