Sud Bosne i Hercegovine prvostepenom presudom oslobodio je generala Ramiza Drekovića za navodni ratni zločin na području Kalinovika. Suđenje generalu Drekoviću počelo je u martu 2019. godine, a optužen je da je u periodu od 21. maja do 7. juna 1995. godine artiljerijskim jedinicama u mjestu Bjelimići kod Konjica naredio neselektivne napade na srpske civile u Kalinoviku. Artiljerijske jedinice su, prema optužnici, izvele tri napada, u kojima je jedna 15-godišnjakinja ubijena, a nekoliko civila ranjeno.
U obrazloženju presude moglo se čuti da ne postoji ni jedan dokument koji bi ukazao na to da je general Dreković naredio djelovanje artiljerijskih jedinica 4.korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine po civilnim objektima i stanovništvu u Kalinoviku. Srpski mediji, i prije presude, svojim tendencioznim izvještajima presudili su generala Drekovića da je odgovoran za ubistvo djevojčice Stanislave Koprivica.
Po ko zna koji put, pred ovim sudom se pod zakletvom lagalo.
Tako je već prvi svjedok Tužilaštva Mitar Sladoje svjedočio da je 3. juna 1995. jedna učenica poginula, a petoro djece ranjeno kada je pala granata u stambenom dijelu Kalinovika. Sladoje, koji je bio direktor osnovne škole Miladin Radojević, poznate kao kalinovički logor smrti za Bošnjake tokom 1992, svjedočio je da je taj dan bila subota i da je organizovana naknada nastave za dva odjeljenja osmih razreda. Prema njegovim riječima, prva granata je pala oko 200 metara od škole i svi su se povukli u hodnik.
On je dodao da su, kad su ocijenili da više neće biti granatiranja, odlučili da učenike pošalju kući u grupama od po dvoje-troje. “Usprkos upozorenjima, neki od učenika su se sastali pred tom stambenom zgradom. Tu je bio i moj sin. Čuli su ispaljenje i imali su nekoliko sekundi da se sklone. Ovi koji su pošli u ulaz lijevo, nisu stradali. Od ovih koji su otišli desno, smrtno je stradala Stanislava Koprivica, a pet ih je ranjeno. Stanislava je bila učenik generacije ”, kazao je Sladoje.
Nažalost, Posebni odjel za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine i u ovom slučaju je postupio po direktivi Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih osoba RS-a koji je donedavno vodio Milorad Kojić, trenutno poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, a sve po instrukcijama glavnog inspektora MUP-a RS za istrage ratnih zločina Sime Tuševljaka i operativaca BIE (Bezbjedonosno informativne agencije) Srbije.
Ne zaboravimo da je nedavno na suđenju generalu Atifu Dudakoviću Selver Vojić iz Bihaća svjedočeći na poziv Tužilaštva BiH 10. aprila 2023. svjedočio da mu je Simo Tuševljak sugerisao šta treba reći, da su ga inspektori Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) upoznali s njim, te da mu je on više puta finansijski pomagao, kao i da je jedno vrijeme bio saradnik SIPA-e.
Tuševljak je tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu bio visoki oficir MUP-a RS i osoba je koja je sačinila zapisnik o zarobljavanju komandanta 285.žepske brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine pukovnika Avde Palića, ubijenog u jesen 1995.Nažalost, Tužilaštvo ga nikada nije saslušalo kao jednog od ključnih svjedoka u slučaju ubistva pukovnika Palića.
Posljednjih godina, nekoliko tužilaca Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine srpske nacionalnosti, pod direktnom su komandom Tuševljaka. Redovno mu odlaze na brifinge u jedan restoran u Lukavici. On im obezbjeđuje lažne svjedoke i novac za njihovo svjedočenje, tjera da dižu optužnice za koje znaju da ih je skoro nemoguće dokazati.
Izvor blizak jednom srpskom tužiocu, još prije nekoliko godina mi je otkrio da je Tuševljakova parola:“Podigni optužnicu. Ostaće u srpskoj istoriji zapisano da je neki bošnjački oficir bio optuženi ratni zločinac. To je najvažnije. Nama više i ne treba“.
To se dokazalo u više slučajeva, a najsvježiji primjer je oslobađajuća presuda generalu Drekoviću. Mučno je bilo gledati u sudnici tužioca Vladimira Simovića, koji zbog Tuševljaka i Kojića redovno gubi sudske procese. I sam Kojić se nedavno požalio svojim saradnicima “da se neće više on crveniti od stida u sudnici, nego da će dovesti one koji mu podmeću lažne i nedokazive dokaze.“
A, šta se ustvari desilo sa nesretnom djevojčicom Stanislavom Koprivica iz Kalinovika, za koju je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine optužilo generala Ramiza Drekovića, najvjerodostonije je opisala beogradska novinarka Milena Marković.
Ona je u februaru 2006. godine posjetila Kalinovik i nakon toga u beogradskom dnevnom listu Večernje novosti objavila reportažu pod naslovom „Svud su straže onog koga traže“, aludirajući da se tada u rodnom Kalinoviku krije i general Ratko Mladić.
„NATO avijacija (1995) porušila je u Kalinoviku sve što je stigla. Bombe alijanse ubile su Lazara, oca i jedinog hranitelja Saše Badnjara, danas uhapšenog “jataka” generala Mladića. Ubile su i devojčicu Stanislavku Koprivicu. Imala je samo 13 godina“-piše novinarka Marković.
I naravno, svi su u Kalinoviku znali da je istina ovo što je napisala beogradska novinarka jer su joj Srbi u ovom gradu ispričali priču i otkrili identitet dvije osobe poginule tokom NATO bombardovanja. Znali su to i Simo Tuševljak i operativci MUP-a RS, ali i tužioci Posebnog odjela Tužilaštva BiH za ratne zločine.
