Halid Salihagić rođen je 1915. godine u Fojnici, a umro je sredinom 1993. godine u Stocu. Završio je osnovnu školu u Fojnici, Šerijatsku gimnaziju u Sarajevu, a Prirodno-matematički fakultet upisuje 1934. godine u Beogradu. Ostala su mu bila dva semestra do okončanja studija. Tokom boravka u Beogradu aktivno se uključuje u djelovanje Komunističke partije Jugoslavije.
Početak Drugog svjetskog rata zatekao ga je u njegovoj Fojnici. Kao poručnik Vojske Kraljevine Jugoslavije, polovinom 1942. godine, bio je pozvan, zajedno sa sestrićem Zijahom Dizdarevićem, u rezervu Vojske Nezavisne države Hrvatske u Sarajevo.
Ustvari, bila je to klopka ustaških agenata.
Kod Gradske kafane Zijah biva uhapšen, a i Halid, dva dana kasnije na Skenderiji. Sprovedeni su u logor Koprivnicu, a potom u logor Jasenovac. U Jasenovcu je Zijah uskoro mučki ubijen.
Halid uspijeva zakratko pobjeći iz logora Jasenovac. Bježi u Austriju gdje je ponovo uhapšen i zatvoren u logor Dahau. Uspio je pobjeći i iz tog logora prebacuje se u Berlin gdje kraj rata dočekuje kod prijatelja, izvjesnog doktora Jermena.
U ljeto 1945. godine, na opće iznenađenje porodice, jer o njemu tri godine ništa nisu znali, dolazi u Fojnicu.
Kratko boravi na porodičnom imanju u Ostružnici, nakon čega je, zbog ”reakcionarnog” djelovanja, bio tri mjeseca u zatvoru u Sarajevu.
Zapošljava se zatim u ”Tapetaru” na mjesto knjigovođe, gdje ostaje do penzije.
”Ovdje želimo apostrofirati izuzetno bitan detalj iz vremena boravka Halida Salihagića u logoru Jasenovac. Prema njegovom kazivanju zatvorenici su mučeni, terorizirani i ubijani. Jedne večeri, kada je i njegovo pogubljene bilo gotovo sasvim izvjesno, on je čuo tiho, nerazgovijetno i nesigurno učenje sure El-Ihlas. Polahko je prošetao između zarobljenika u logoru vođen opetovanim učenjem sure El-Ihlas. Tako je došao do Ciganina (Roma), koji je nakon učenja ove sure rekao: ‘Učite Kul-huvallah, jer ako nas Allah ne spasi, ništa nas drugo spasiti ne može!’ Ovaj detalj bio je prekretnica u duhovnom životu Halida Salihagića koji, tada čini tevbu, vraća se islamu i napušta komunističku orijentaciju.”
Ovo kazivanje zabilježio je Mensur ef. Pašalić na osnovu kazivanja Ibrahima Salihagića, brata rahmetli Halida.
