Piše: Dr. Dejma Tarik Tahbub
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Možda je jedan od prvih hadisa koji danas pobožna muslimanska omladina nauči napamet, hadis o ”usamljenosti”, tuđinstvu i gurbetluku islama u njegovom početku i na njegovom kraju, a koji glasi: ”Islam je počeo sa pojedincima, tuđincima (garibima) i vratit će se na pojedince kao što je i počeo, i blago pojedincima.” Upitali su: ”Allahov Poslaniče, ko su ‘garibi’, pojedinci ili tuđinci?” Odgovorio je: ”To su muslimani koji ostanu čestiti i pobožni onda kada se svijet iskvari.” (Silsila ehadis es-sahiha)
Ovaj hadis bi trebao da pruži utjehu i osnaži muslimane u vremenu kada se na njih sruče iskušenja i nevolje koje nisu u mogućnosti odbiti. Međutim, mnoštvo je muslimana koji u teškim životnim okolnostima padaju u očaj i bespomoćno čekaju izbavljenje ne pokušavajući da budu dio malobrojne skupine čestitih i dosljednih vjernika koji su, bez obzira na težinu stanja, spremni do kraja nositi zastavu islama.
I ne smatramo da su u našem vremenu tuđinci i garibi samo iskreni sljedbenici islama, već se to podjednako odnosi i na sâm islam.
Islam je danas postao talac raznih kritika, devijacija, pokušaja iskrivljavanja, izmjena i desakralizacije, kao da se ne radi o posljednjoj objavljenoj vjeri koja je potpuna i savršena.
Također, takvo stanje i takav odnos prema islamu ne znači samo izoliranost, ”usamljenost” i gurbetluk islama i muslimana, već u isto vrijeme znači i osiročavanje muslimana, jer nemaju ”glavu”, ustanovu, instituciju i vlast koja bi bila predstavnik i zastupnik izvornog islama, onako kako je to navedeno u objavljenim izvorima i konsenzusu islamskog ummeta, nakon prečišćavanja razlika, podjela, predrasuda i neispravnih shvatanja.
Islamu i muslimanima danas fali jedinstven i pouzdan intelektualno-naučni autoritet, koji nije zaprljan dunjalučkim, zemnim nečistoćama, koji bi bio sigurna luka za njihovu spoznaju, egzemplar dosljednosti u vjeri i moralu i koji bi odražavao monolitnost njihovih stavova i vjerskog jedinstva.
Više nije dovoljno reći da si musliman ili da je islam tvoja vjera, već danas postoji potreba za dodatnim objašnjenjima i pojašnjenjima, a često i za odbranom od kleveta i optužbi.
Islam je danas postao skup raznih pravaca, škola i mezheba koji nemaju ništa zajedničkog sa duhom islama i koji su od islama ukrali samo ime ili formu. Svako za sebe tvrdi da je jedini legitimni predstavnik islama, a da je onaj drugi neznalica, heretik, raskolnik i sl. I svi pokušavaju naći potporu i potvrdu za svoj legitimitet i nametnuti se kao jedini autoritet, pa makar i u hadisima čija je vjerodostojnost upitna i sumnjiva ili u iznimnim mišljenjima koja nisu prihvaćena od islamskih učenjaka, kako iz prvih, tako isto ni iz potonjih generacija.
Za neke muslimane i muslimanske skupine nije više dostatna logika prijaznosti, edeba, olakšavanja, koju je koristio Muhammed, s.a.v.s., kada je, na pitanje jednog beduina o djelima koja će ga uvesti u Džennet, odgovorio da je to iskreno izvršavanje propisanih farzova. Po onima koji sebe smatraju ”spašenom grupom” to nije dovoljno da bi se ušlo u krug muslimana, niti je postupanje po poslaničkoj formuli za njih dokaz svetosti i nepovredivosti života, časti i imetka osobe koja na takav način posvjedoči svoju pripadnost islamu.
Koji islam želimo i ko danas predstavlja muslimane?
O kojem onda islamu mi govorimo? Islam više nije zajedničko ime za jednu i jedinstvenu vjeru. Mnoštvo je oblika i manifestacija islama danas, tako da čovjek ne zna koji oblik islama bi prihvatio i hoće li mu to biti kabul i primljeno kod Allaha ili neće, i hoće li, kao takav, biti stanovnik Dženneta ili Džehennema.
Mnoštvo je puteva i staza, a protagonisti i predstavnici svakog od tih puteva, poput crkava, dijele oproštajnice od grijehe i priznanice za Džennet, pa ko je sa njima ući će u Džennet, a ko je protiv njih, nema mu spasa od Džehennema.
Želimo li možda liberalno-sekularistički islam koji odvaja vjeru od države, koji trguje s vjerom i okreće je i usmjerava kako hoće i kuda hoće?
Zatim, šta je sa “sveopravdavajućom i omamljujućom” vjerom (islamom) koja se nudi u odjeći bogobojaznosti, a koja opravdava “smrtonosno trojstvo”: tiranija-porobljavanje-magarčenje muslimana, i po kojoj je strpljenje na nepravdi, siromaštvu i ponižavanju obaveza i uvjet za postizanje vječnog Dženneta.
Takvoj vjeri se teže suprotstaviti nego otvorenom nevjerstvu. Ne može joj se direktno suprotstaviti, jer se i ona poziva na Kur'an i Sunnet te usiljenom naivnošću se pita: ta, zar nismo svi muslimani?!Štaviše, na ovome opstaju države koje svoju dominaciju i prevlast crpe iz vlastitog stava da su autentični predstavnici islama i apsolutni autoritet samo zbog svog geografskog pripadanja Svetoj zemlji, iako je poznato iz govora Selmana el-Farisija da ”zemlja nikoga ne čini svetim, nego ga svetim čine njegova djela”.
Da li je možda, ono što želimo, plemenski islam koji se temelji na porijeklu i koji se nasljeđuje od dobrih predaka kako bi imao legitimitet u narodu, a zatim se čine djela koja su dijametralno suprotna djelima tih dobrih prethodnika!?
Ili je to islam potlačenih i ucviljenih koji se žele spasiti po svaku cijenu, pa makar počinili i najveće grijehe i prijestupe, pod izgovorom da se čaša prelila i da se na zlo treba uzvratiti istom mjerom!?
Ili je to možda islam onih koji su prepoznatljivi po turbanima, dugim bradama i galabijama, a koji koračaju ruku pod ruku sa najvećim tiranima, opravdavajući njihova zlodjela i krojeći vjeru i fetve po njihovoj mjeri!?
Ili je to pak ”američki islam” koji je opisao bivši direktor CIA-e James Woolsey, 2006. godine, kada je rekao: ”Mi ćemo im (muslimanima) načiniti islam po našoj mjeri, a onda ćemo ih nahuškati da dižu revolucije, zatim ćemo ih podijeliti na razne ekstremističke skupine, pa će onda doći kao velika vojska i mi ćemo ih pobijediti.”
Islam i muslimani danas nisu samo tuđinci i garibi, već su u labirintu, uhvaćeni u kavez potvora i kleveta, i onda pokušavaju isključivo da brane sebe i islam, umjesto da ulažu napore u širenju islama i izgradnji života na islamskim principima.
U lavirintu se nalazi i živi i islamska ulema koja nema jedinstvenog tijela i institucije kroz koju bi djelovala i iznosila jedinstvene stavove i mišljenja. I kada muslimani traže rješenje za određeno pitanje ili problem, onda teško pronalaze onoga u koga se mogu pouzdati i od koga mogu dobiti ispravan i siguran odgovor, već vide mnoštvo različitih stavova i mišljenja po istom pitanju, bez postojanja konsenzusa i jedinstvenog mišljenja i odgovora.
Halifa Omer ibn Hattab, r.a., ovako je opisao islam: “Islam je skladno i savršeno zdanje, ali postoje unutrašnji faktori koji to zdanje mogu srušiti. Islam ruši: poskliznuće alima, raspravljanje munafika koji u raspravi koristi Kur'an kao argument i zabludjele vođe.”
Ko promatra stanje današnjeg ummeta vidjet će da su danas svi rušilački elementi islama prisutni. Gdje su danas istinski i iskreni islamski učenjaci da oslobode islam od onih koji su ga porobili i utamničili, a koji se deklarišu kao pripadnici islama i predstavljaju kao njegove vođe, i da se pobrinu o današnjim muslimanima koji su pravi jetimi i siročad, a koji traže one koji će ih usmjeriti pravim putem i koji će im biti istinski uzori?
