Autor: Richard Silverstein
Dobro informirani izraelski izvor, koji je želio ostati anoniman s obzirom da izraelska vojska to drži u tajnosti, kazao mi je da je IDF bombardirao položaje ISIL-a u Libiji, kao vid podrške generalu Halifi Hafteru, moćnom libijskom gospodaru rata. Vojna cenzura u Izraelu ne dopušta medijima da objavljuju ovu informaciju. No, prije nekoliko dana list Yediot Ahronot objavio je laskav članak o Hafteru, preuzet iz kuvajtskog lista al-Jarida u kojem se podatak potvrđuje.
Prema izraelskim odredbama cenzure, novinarima je zabranjeno direktno izvještavanje o određenim događajima koji su predmet cenzure, ali imaju mogućnost da prenose medijske izvještaje objavljene u stranim medijima u kojima se spominje ono što je predmet cenzure, te na taj način mogu izbjeći cenzuru.
Medijski izvještaji pružaju niz dokaza o direktnoj vojnoj intervenciji izraelske avijacije u korist Haftera, u libijskom građanskom ratu.
Moji zahtjevi za komentar upućeni jedinici za odnose s medijima u izraelskoj vojsci i potpukovniku Peteru Lerneru, do trenutka objavljivanja ovog člank su ostali bez odgovora.
Prijatelj našeg prijatelja i naš je prijatelj
Hafter, kojeg ponekad nazivaju libijskim Sisijem, je čvrsto povezan sa Egiptom i UAE-om čija avijacija je, također, bombardirala njegove protivnike.
Moj izvor je potvrdio mi da su navodi kuvajtskog lista tačni, rekavši da je Izrael ponudio konkretnu i direktnu vojnu pomoć Hafteru, uključujući vazdušne napade na položaje ISIL-a u području Sirta i na drugim lokacijama
„Prijatelj našeg prijatelja i neprijatelj našeg neprijatelja je naš prijatelj. Hafter je prijatelj Egiptu, Jordanu i UAE, a bori se protiv ISIL-a.”, objašnjava moj izvor.
Izraelski cenzor čak je zabranio prenošenje navoda iz kuvajtskog lista od 27. avgusta 2015. godine, da su 25. avgusta 2015. godine izraelski borbeni avioni bombardirali ciljeve ISIL-a u području Sirta, nakon što je to od Izraela zatražio general Halifa Hafter, zapovjednik Libijske nacionalne armije, tokom posjete Ammanu, koja se desila nekoliko dana prije toga. U istom članku kuvajtski list navodi da se Hafter prilikom navedene posjete Ammanu sastao sa visokim dužnosnicima izraelske obavještajne strukture. Hafter je obećao da će zauzvrat sa Izraelom potpisati (za Izrael) povoljne ugovore o prodaji nafte i kupovini vojne opreme i naoružanja.
Niko ne vjeruje da se od događaja iz 2015. godine bilo šta promijenilo u tom odnosu. U nedavno objavljenom članku The New Arab izvještava da se Hafter nedavno sastao sa dužnosnicima Mossada. Sastanku je posredovao predstavnik Ujedinjenih Arapskih Emirata. „Koordinacija između Haftera i Izraela je konstantna. On je 2015. i 2016. god., u Jordanu imao sastanke sa agentima Mossada”, rekao je anonimni izvor za The New Arab. UAE su posredovali tim sastancima tokom kojih je Hafter razgovarao sa izraelskim agentima, navodi se u članku u kojem se još tvrdi da je Hafterova tzv. Libijska nacionalna armija primila izraelske snajperske puške i optičku opremu za noćno gađanje.
Moguće je da je između Hafterove komande i izraelske vojske postojala koordinacija tokom ofanzive protiv nekoliko oružanih grupa u Bengaziju sredinom 2014. godine, poznate kao operacija El-Kerama (dostojanstvo).
Izrael širi savez sa sunijskim državama
Analitičari koji se bave Bliskim istokom, među kojima sam i ja, redovno su izvještavali o intenzivnoj saradnji između Izraela i sunijskih zemalja (Saudijska Arabija, zaljevske zemalje, Egipat, itd.). To uključuje otvaranje tajnih izraelskih vojnih kabineta za vezu sa zemljama Zaljeva, tajne sastanke između šefova obavještajnih struktura Izraela i Saudijske Arabije i sl. Međutim, fokus medija i analitičara bio je usmjeren na izraelsku intervenciju u Siriji protiv proiranskih snaga i na zajedničko djelovanje Izraela i sunijskih zemalja protiv šiijskog Irana. Vrlo malo pažnje je bilo posvećeno istraživanju veza između Izraela i libijske milicije povezane s Egiptom na čelu s generalom Hafterom.
Izrael ima brojne motive za pomaganje moćnog libijskog generala:
Prvo, naftni resursi koje kontrolira mogli bi biti veoma korisni za Izrael – zemlje koje ne posjeduju vlastite izvore važnih eneregetskih resursa uvijek traže način da dođu do njih.
Drugo, Izrael ima prirodni afinitet za bliskoistočnim diktatorima i moćnicima čija politika se ne zasniva na vjerskom ili ideološkom narativu štetnom za Izrael (npr. jordanski kralj Abdullah, egipatski diktatori Mubarak, potom Sisi). Izrael želi susjede koje može kontrolirati, bilo da ih kupuje direktno, bilo na osnovu zajedničkih interesa.
Treće, Izrael odnedavno prolazi kroz period intenzivnog zbližavanja sa sunijskim silama u regiji i spreman je pomoći onima (poput Haftera) koje podržavaju njegovi novi saveznici.
Izraelska unosna trgovina oružjem sa afričkim despotima
Izrael je šesta zemalja u svijetu po prodaji naoružanja i vojne opreme. Izrael traga za zemljama, uglavnom u Africi, koje su zahvaćene ratovima i unutrašnjim podjelama, i prodaje oružje onoj strani koja ima dovoljno da plati. Također šalje vojne savjetnike u te zemlje (uglavnom su to penzionisani generali i agenti obavještajnih službi), te ubire milijarde dolara na ime konsultantske naknade. Najnoviji izraelski klijent je Južni Sudan. Na ovaj način Izrael širi svoj utjecaj u zemljama u razvoju i stvara saveze koji će ga zaštititi od budućih islamističkih prijetnji (barem tako vjeruju izraelski dužnosnici).
Libija je jedna od rijetkih zemalja proizvođača nafte koja je značajno povećala proizvodnju u proteklih godinu dana. To može biti zbog toga što Hafter sve čvršće pod svojom kontrolom drži libijska naftna polja, a može ukazivati i na milijarde koje je dobio ili će dobiti od njene prodaje njegovim bogatim i moćnim saveznicima koji nisu blagoslovljeni ovim resursom.
Preveo: Abdullah Nasup
