Ratni zločini ne zastarijevaju. Stoga se legitimno postavlja pitanje zašto Tužilaštvo BiH, ako je zaista nezavisno, ne pokrene istrage za stvarne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, umjesto da se relativiziraju događaji iz perioda agresije na ovu zemlju.
Brojni su primjeri gdje bi Tužilaštvo moglo i trebalo otvoriti istragu o ratnim zločinima. Ovdje navodimo samo jedan:
Godina je 1993. Zaraćene strane su vojska Armije Republike Bosne i Hercegovine i vojska tzv. Herceg-Bosne. Mjesto dešavanja je Vitez. Pripadnici HVO-a opušteno poziraju s pripadnicima mirovnih snaga, dok je jasno da su dio snajperske jedinice. Na samo nekoliko stotina metara dalje, u dijelu grada zvanom Stari Vitez, nalazi se preko hiljadu civila izloženih svakodnevnoj snajperskoj vatri. Među ubijenima su brojni pripadnici Armije BiH, kao i civili. Izdvajamo pet imena civila ubijenih snajperskom vatrom HVO-a u Vitezu.
Prema dnevničkim zapisima iz knjige ”316 dana opsade i odbrane Starog Viteza”, autora mr. Muniba Kajmovića, stoje sljedeći podaci:
– 19. juni 1993. – U jutarnjim satima pucano je iz pješadijskog naoružanja s položaja kod crkve i Krčevine. Popodne su snajperisti HVO-a intenzivno djelovali iz pravca benzinske pumpe INA, kada je ranjen Zehrudin Zrno, a ubijen Tahir Rogonjić (84).
– 22. juni 1993. – Oko 8 sati, od snajperskog hica poginula je Hidajeta Šehić dok je bila u bašti. Istraženo je da je snajper dejstvovao iz pravca crkve. Kasnije tog dana, u 14:30, na Vlašićkoj ulici ubijen je i njen muž Rasim Šehić.
– 25. juni 1993. – U 11 sati ranjen je Đemal Zukan na Viteškom polju, pogođen snajperom iz pravca Mlakića.
– 13. oktobar 1993. – Noć je prošla uz povremenu pucnjavu, a od snajperske vatre iz pravca Mlakića poginulo je dijete, Semiza Gradinović, rođeno 1985. godine.
– 28. novembar 1993. – Oko 11:15 dejstvovao je snajper iz pravca crkve i tada je ubijeno trogodišnje dijete Emir Šehić u neposrednoj blizini kuće.
Ovi događaji samo su neki od primjera snajperske aktivnosti HVO-a nad civilima tokom opsade Starog Viteza. Pitanje ostaje šta može natjerati čovjeka da puca na drugo ljudsko biće, a još je teže shvatiti kako se ubistva djece i staraca mogu pravdati.
U istoj knjizi riječ “snajper” pojavljuje se 256 puta, što je zvanično zabilježeno u vojnim dnevnicima Armije RBiH u Starom Vitezu. Ista snajperska jedinica HVO-a djelovala je i na širem području Viteza, uključujući sela Kruščica, Sadovače, Tolovići, Grbavica i Dubravica.
Fotografije snajperske jedinice i imena ubijenih postoje. Identitet snajperista je lako utvrditi.
Pored zadokumetovanih činjenica u knjizi mr. Muniba Kajmovića, postoje i presude iz Haškog Tribunala i dokumentacija pomoću koje svaki ozbiljan tužilac može pokrenuti istragu i utvrditi odgovornost snajperske jedinice ali i pojedinaca, snajperista. Sada je na potezu Tužilaštvo BiH.
