U nedjelju, 25.10.2015. godine godišnjica je smrti pretposljednje bosanske kraljice Katarine Kosače Kotromanić. Svake godine, na ovaj datum na Bobovcu se obilježava godišnjica njene smrti, te se takođe održi Molitva za Domovinu. Već godinama politika u BiH mirno posmatra ovaj cirkus koji se odvija na sjednjovjekovnom bosanskom kraljevskom gradu Bobovcu. Naravno, ne zato što se neko napokon u ovoj zemlji moli za Domovinu, već zato što niko ne zna za koju se domovinu prisutni mole. Kada se pogledaju fotografije sa Bobovca jasno je da tu nema nikoga ko voli ovu zemlju i ko za nju s najboljim namjerama upućuje molitve Bogu da je sačuva. Bobobac, bosanski kraljevski grad, na taj dan bude preplavljen šahovnicama raznih oblika. Tako se mogu vidjeti i zastave Republike Hrvatske, pa onda zastave tzv. Herceg-Bosne za koju je Sud u Hagu presudio da je ista bila zločinački poduhvat, te osim spomenutih zastava i zastave tzv. HVO (Hrvatskog Vijeća Odbrane) te zastave hrvatskih jedinica koje su vršile agresiju u ime Republike Hrvatske nad Republikom Bosnom i Hercegovinom, pokušavajući zajedno sa srpskim jedinicama, kako sa dobrovoljnim tako i sa tzv.VRS-om dijeliti našu zemlju na dva dijela.
Zar je moguće da toliki broj intelektualaca, profesora historije, nastavnika historije, akademski obrazovanih građana može šutjeti na ovakve cirkuse koji se odvijaju u samom srcu naše zemlje i to na mjestima gdje je naša zemlja nastajala? Za šta služe silne diplome i mr. dr. prof. i slične titule onih kojima bi morala biti obaveza da kao poznavaoci historije reaguju na sve ono što je netačno?!
Tako su nedavno sva poznatija akademska imena (ili bar ogromna većina njih) u BIH prešutjela proglašavanje Jajca kao „hrvatskog“ kraljevskog grada od strane hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Odakle Jajce danas odjednom u Hrvatskoj ili, kada je bilo? Mogu li nas dotični prosvijetliti?
Pored cirkusa koji se odvija oko 25. oktobra svake godine na Bobovcu, nužno je spomenuti i godišnjicu samo dva dana prije.
Dana 23. oktobra, 1993. godine, ubijeno je u snu 38 mještana sela Stupni Do koji se nalazi u vareškoj općini, u blizini Bobovca. Među ubijenima su bili i 17 žena i petero djece, a 11 zapaljenih živih osoba u jednoj kući, od čega sedam staraca. Taj dan spaljeno je 58 kuća i spaljena je čak i mjesna džamija. Najmlađa žrtva toga dana bila je dvogodišnja Sabina Likić, a ubijeni su i trogodišnjaci Indira Žutić i Enis Likić, ali i 74-godišnji Salih. Mještane sela pobile su specijalne jedinice tzv. HVO-a „Maturice“ i „Apostoli“ iz Kiseljaka, Kreševa, Vareša i Kaknja, ali mještani svjedoče da su učestvovali i pojedini Hrvati iz susjednih sela. Preživjeli su smješteni u logor u Varešu, u kojem je bilo zatočeno 450 i ubijeno šest žitelja iz Vareša i okolice. U novembru, tačnije 4. novembra 1993. godine pripadnici ARBiH, 7. muslimanska viteška brigada, oslobodili su Vareš, kao i Bobovac i Kraljevu Sutjesku, te sva okolna mjesta koja su bila pod kontrolom tzv. HVO-a do tada. Patnjama građana koji nisu Hrvati, tada, došao je napokon kraj.
Dakle, zaustavljanje agresije na Republiku BiH na Bobovcu i u mjestima oko njega, 1995. godine, dočekala je Armija Republike Bosne i Hercegovine. Kako je onda moguće da se na godišnjici dana smrti kraljice Katarine Kosače Kotromanić svake godine pojave zastave jedinica terorističkih postrojbi HVO-a i ko zna kojih još jedinica. Možda “Maturice i Apostoli”?! Hoće se ovim apsurdima stati napokon u kraj, i hoće li se napokon neko početi brinuti o bosanskim kraljevskim gradovima, ili će svi „intelektualci“ ove zemlje šutjeti i gledati kako se skrnavi ono što su učili i izučavali, ono što smo svi naslijedili, pred njihovim očima? Hoćemo li svi mi nastaviti mirno posmatrati kako se uništava, preotima, prekraja i identitet Bosne gazi vojničkim čizmama paravojnih formacija tzv. HVO-a obučenih u uniforme hrvatske komponente OS BiH? (Nihad Aličković/AntiDayton pokret)
Novinari pisali Puljiću i ministrici Pendeš:Ikonografija Hrvatske nema šta tražiti na Bobovcu
Bosansohercegovački novinari Ibrahim Halilović i Bedrudin Gušić kritizirali su najave da će se na Bobovcu u povodu obilježavanja 25. oktobra – dana kada je umrla pretposljednja bosanska kraljica Katarina, naći i delegacija vojske Hrvatske.
Bobovac je, napominju Halilović i Gušić, ostao prijestono mjesto bosanskih, i samo bosanskih kraljeva, koji nužno nisu bili ni katolici, a Hrvati svakako ne!
Dvojcu je naročito zasmetalo to što će se na Bobovcu u subotu nači i ikonografija HVO-a, čiji su pripadnici, nedaleko od Bobovca, u Stupnom dolu, ’90-ih godina počinili jedan od najstrašnijih zločina nad nedužnim bošnjačkim stanovništvom.
