Autor: Srđan Puhalo / Frontal.ba
Prije neki dan čitam novinarski naslov “Banjalučani zadovoljni obnovom Ferhat-pašine džamije”, i dok padam u euforiju multikulturalnosti i tolerancije sjetih se skorašnjih stadionskih skandiranja i transparenata podrške Radovanu Karadžiću i Vojislavu Šešelju i to me vrati u relanost.
Banjalučani, nije normalno, ali je realno, da budete istovremeno i za Radovana i za obnovu Ferhadije ili to moj skučeni mozak ne može razumijeti.
Da bih spoznao koliko građani Banjaluke znaju o rušenju Ferhadije odlučio sam da analiziram šta su banjalučke dnevne novine pisale o tom događaju od 1993. godine do 2015. godine. Odem u biblioteku uzmem dnevne novine od 7. i 8. maja, iz 1993., 1998., 2000., 2005., 2010. i 2015. godine i počnem da tražim tekstove o Ferhadiji.
Zašto 7. i 8.maj? Zato što je Ferhadija srušena 7. maja i sasvim je logično i očekivano da se o tome piše tih datuma.
Naravno počnem od Glasa Srpske od 8. maja 1993. godine i tu na naslovnoj strani u ćošku stoji naslov „Neprijateljski i teroristički čin“ u daljem tesktu se navodi izjava mr Predraga Radića predjednika SO Banja Luka. „Neprijateljski, teroristički i zločinački čin, usmjeren protiv svega, protiv interesa srspkog naroda „Ovo je mogao učiniti samo onaj ko je htio mirnu Banja Luku staviti u svjeski medijski epicentar, nanoseći time štetu ne samo Srbima, nego svim stanovnicima Banja Luke. Materijalna i politička šteta ovog akta su ogromne.“
Onda je dodao „Izgleda da nam ne treba niko iz vana, već sami radimo ono što se može očekivati od druge, neprijateljske strane.“
Tadić je na konferenciji za štampu rekao „da će se zahtijevati oštra istraga, kao i da vjerski objekti svih konfesija budu mnogo bolje čuvani“.
Na prvi pogled korektna izjava, ako ne znate da je nakon toga u Banjaluci srušeno još 13 džamija.
U istim novinama od 8. maja imamo prenšenu izjavu Dobice Ćosića, predsjednika SR Jugoslavije gdje on osuđuje rušenje džamija u Banjoj Luci i zahtjeva istagu.
Dan kasnije 9. maja 1993. godine rušenje Ferhadije osuđuje i neka organizacija pod nazivom “Komitet za saradnju humanitarnih ogranizacija” iz Banjaluke, a 10. i 11. maja Glas Srpske prenosi osude članovi “Društva prijatelja Svete gore Atonske i “Zavod za zaštitu spomenika kulture Srbije” i jedni i drugi iz Beograda.
Moramo primjetiti da prvi ljudi SDS-a i Republike Srpske, koji su na Palama, ćute jer njihovih izjava u “Glasu Srpske” nema.
Onda 14. maja načelnik CSB Banja Luka Stojan Župljanin u intervjuu za “Glas Srpske” na pitanje „Ko ruši džamije?“ izjavljuje…
Sada imamo prvog bezbjednjaka u Banjaluci koji u igru uvodi petu kolonu, diverzante i teroriste, SDA, međunarodnu zajednicu, zavjeru i misteriju. Pravom Srbinu je to dovoljno za relativizaciju ovog zločina.
U period od 8. do 14 maja imamo ukupno 6 (šest) tekstova o rušenju Ferhadije, ali rekoh sebi: “Nemoj da si Puhalo probosanski orjentisan, budi realan, bio je rat nije se moglo o tome pričati niti pisati, vjerovatno se to promijenilo poslije rata”, i nastavih da tražim tekstove iz drugih godina.
Prelistam Glas Srpske sa datumom 7. i ponegdje 8. maj iz 1998., 2000., 2005., 2010. i 2015. godine i naiđem na jedan intervju u kojem Jovo Bašić, ministar za urbanizam, građevinarstvo i ekologiju RS govori o birokratskim začkoljicama oko izdavanje dozvole za izgradnju Ferhadije i ništa više.
Onda sam pregledao i Nezavisne novine, EuroBlic i Pres za datum 7. i 8. maj i gore pomenute godine, ali ne nađoh nijedan tekst o rušenju Ferhadije. Da, dobro ste pročitali nijedan tekst o tome.
Da zaključimo: O Ferhadiji nema ko da piše.
Znam reći će te možda su naše dnevne novine o rušenju Ferhadije nekog drugog datuma, pa eto, ako naiđete na neki članak o tome molim vas da mi ga pošaljete. Možda se o rušenju Ferhadije govorilo na RTRS-u, pa ako sam to propustio, javite mi.
Takođe, ako se 7. maja u banjalučkim osnovnim, srednjim školama ili na fakultetima govori o rušenju Ferhadije molim vas da me obavijestite.
Da, ako je neko vidio ili čuo gradonačelnika Banjaluke da priča o ovom događaju neka mi javi kad i gdje.
Rušenje Ferhadije 7. maja je tabu u Banjaluci.
Znamo li da niko nikada nije odgovarao za rušenje 16. džamija u Banjaluci ni katoličke crkve na Petrićevcu, niti je islamska zajednica i katolička crkva ikada obeštećena zbog tog, sasvim je jasno da suočavanje sa prošlošću Banjalučana nije ni počelo.
Valjda vam je sad jasno kako Banjalučani podržavaju i obnovu Ferhadije i Radovana Karadžića.
