Piše: Abdullah Nasup
Dok neka kršenja ljudskih prava u pojedinim zemljama pobuđuju pažnju međunarodne javnosti, dotle žrtve u nekim zemljama ne nalaze nikog ko bi stao u njihovu odbranu ili govorio o njihovom ugnjetavanju. Jedan od takvih je slučaj muslimana Tatara na poluostrvu Krim.
Elmira Bayrasli, u članku za Foreign Policy, piše o ugnjetavanju kojem je izložen narod kojem pripada, u sjeni šutnje i nezainteresiranosti svjetske javnosti.
Početkom osamnaestog vijeka, Tatari su činili 80% stanovnika Krima, danas ih je svega 12%
Tokom posljednjih pet godina, otkako je Rusija anektirala Krim, oko 250.000 tatarskih muslimana na Krimu izloženi su sistematskom ugnjetavanju. Ruske vlasti zabranile su javnu upotrebu tatarskog jezika, tatarske medije, održavanje tatarske tradicije i običaja. Mnogi su dobili otkaz i diskriminirani su prilikom traženja posla.
Kada je Rusija 2014. god., anektirala Krim, Tatari su se tome usprotivili pa su, osim zatvaranja njihovih medija i brojnih restrikcija u vezi ispoljavanja njihovog identiteta i vjere, stotine tatarskih aktivista i novinara uhapšeni, a neki i nestali bez traga, pod nerazjašnjenim okolnostima. Novinar i aktivist Reshat Ametov, pronađen je mrtav dvije sedmice nakon što je pokrenuo kampanju protiv referenduma koji su na Krimu pripremale ruske vlasti, na kojem su se građani trebali izjašnjavati ejsu li za pripajanej Krima Rusiji. Ametov je imao 39 godina, a njegovo ubistvo još nije rasvijetljeno.
Nakon referenduma, Mustafu Dzhemilevu, predsjedniku Vijeća Tatara Krima (Mejlis), koji se u trrenutku referenduma zatekao u inostranstvu, zabranjen je povratak na Krim. U aprilu 2016. godini ruski parlament zabranio je Mejlis proglasivši ga za „opasnu i ekstremističku organizaciju“. Od tada su mnogi Tatari uhapšeni i optuženi za simpatije prema teroristima i pripadnost „islamskim organizacijama“.
Autorica ističe kako se Tatari koji žive u Sjedinjenim Državama, s kojima je razgovarala, plaše za sudbinu svojih porodica na Krimu, jer su svakodnevno izloženi diskriminaciji i teroru. Pored toga što su mnogi Tatari dobili otkaz i teško pronalaze posao jer ih niko ne želi zaposliti iz straha od ruske odmazde, mnogim Tartarima su opljačkani privatni stanovi i radnje, a u nekim slučajevima i konfiskovani.
Visoki komitet UN-a za ljudska prava u februaru je objavio izvještaj u kojem se navodi: „Stanje ljudskih prava ma Krimu i dalje je loše, što je direktni rezultat primjene diskriminirajućih zakona protiv stanovnika Krima, čime se krše odredbe Četvrte ženevske konvencije i međunarodno humanitarno pravo.“
Unatoč svemu tome, međunarodna javnost i zapadne organizacije za ljudska prava i dalje nijemo posmatraju etničku eliminaciju Tatara kao i njihove kulture i tradicije.
