Predstavnici Nove željezare Zenica, zajedno sa sindikatima, uputili su ozbiljno upozorenje vlastima Federacije BiH i Vijeću ministara BiH, tražeći hitno uvođenje privremenih zaštitnih mjera kako bi se spriječilo urušavanje domaće proizvodnje čelika.
Glavni odbor Sindikata Nova Željezara Zenica je izdao oštro saopćenje za javnost u kojem podcrtava da egzistencija skoro dvije hiljade radnika i onih koji indirektno ovise od ove fabrike ugrožena zbog izostajanja podrške i zaštite domaće proizvodnje.
Sindikat je naglasio da njihovi raniji apeli nisu shvaćeni ozbiljno, te da je domaća proizvodnja čelika dovedena u nikad težu situaciju.
Naglasili su da iza cijele priče stoje radnici i porodice koji su ujedno punioci budžeta i socijalnih fondova.
“Vlada Federacije, Vijeće ministara BiH, danas, odmah, moraju nam dati odgovor da li ovoj državi treba industrija čelika?”, rekli su iz Sindikata uz pitanje čije interese brane institucije i zbog čega izostaju konkretne mjere pomoći.
Posebno ističu problem povećanog uvoza iz Turske i Italije, za koji tvrde da predstavlja plasman viškova robe potisnutih s drugih tržišta na domaće tržište. Postavljaju pitanje zašto se ne uvedu privremene zaštitne carine, kao i zbog čega nadležne državne institucije još nisu reagirale na uvozne kvote koje je uvela Srbija.
Prema njihovim tvrdnjama, dok druge zemlje aktivno štite i podupiru vlastitu proizvodnju čelika, domaća industrija ostavljena je bez adekvatne zaštite i izložena nelojalnoj konkurenciji.
U Sindikatu naglašavaju da su svjesni kako ne postoje laka i brza rješenja, ali poručuju da je ulog prevelik da bi se problemima pristupalo bez ozbiljnosti. Radnici su, kako navode, umorni od objašnjenja zašto se nešto ne može učiniti, te očekuju konkretne prijedloge i mjere koje će omogućiti oporavak.
U saopćenju podsjećaju da su u protekla tri mjeseca poduzeti značajni koraci ka stabilizaciji poslovanja. Uprava i zaposlenici, kako tvrde, ulažu maksimalne napore, zapošljavaju se novi radnici, investirano je u opremu i ostvarene određene uštede.
Iako je postojala nada da će fabrika uskoro prevazići krizu, bez jasne i vidljive podrške vlasti taj optimizam slabi.
Iz Sindikata poručuju da bez snažne čelične industrije nema ni pune državne suverenosti, upozoravajući da bi eventualno zatvaranje pogona imalo dalekosežne posljedice po zaposlene, lokalnu zajednicu i državu. Glavni odbor Sindikata Nova Željezara Zenica stoga traži hitno definiranje rokova i precizan plan djelovanja, usklađivanje zaštitnih mjera s regionom te detaljnu analizu uvoza i njegovog utjecaja na domaću proizvodnju. Zaključuju da žele raditi i živjeti od svog rada, te da neće pasivno posmatrati gašenje radnih mjesta i ugrožavanje budućnosti.
Uprava Nove Željezare: Više od 10.000 radnih mjesta, direktno i indirektno, zavisi od stabilnosti proizvodnje čelika
Ovo nije pitanje samo jedne fabrike. Ovo je pitanje hiljada porodica u cijeloj Bosni i Hercegovini. Više od 10.000 radnih mjesta, direktno i indirektno, zavisi od stabilnosti proizvodnje čelika. Dovodi se u pitanje i rad brojnih sistema koji su usko vezani za našu proizvodnju – uključujući željeznički saobraćaj, rudarski sektor, energetske i komunalne sisteme, te stotine privrednih subjekata širom zemlje.
Radnici, uprava i sindikat javno pozivaju sve nadležne institucije na svim nivoima vlasti da transparentno i argumentovano objasne razloge svojih odluka, te da dođu u Novu Željezaru u srijedu, 4. marta 2026. u 12 sati i direktno se obrate radnicima.
Pozivamo: Premijera Federacije BiH, Ministra energije, rudarstva i industrije FBiH, Ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Ministra odbrane BiH (u kontekstu logistike i strateške infrastrukture), Predstavnike Vijeća ministara BiH nadležne za ekonomske politike, Premijera Kantona Sarajevo / Vlade Zeničko-dobojskog kantona (ovisno o nadležnosti), Gradonačelnika Zenice – da stanu pred radnike i odgovore na pitanja koja se tiču njihove egzistencije.
– „Veoma mi je bilo teško, posebno nakon ogromnih napora i truda kompletnog kolektiva stati pred radnike i rukovodioce pogona i jasno kazati da mi ne možemo ulaziti u rizik kupovine tri broda koksa u vrijednosti od oko 50 miliona dolara, jer u ovakvim tržišnim okolnostima nema garancije da ćemo proizvedenu robu moći prodati; time bismo doveli u pitanje likvidnost i opstanak svih ostalih jedinica u grupaciji.
– Sa trenutnim zalihama možemo raditi najduže do 1. maja – što znači obustavu proizvodnje, a posljedično i stečaj Toplane Zenica, Rudnika u Prijedoru i brojnih drugih kompanija koje su direktno ili indirektno vezane za nas! Zato se s pravom pitamo kako je moguće da neko sa udjelom od 8% u ovoj kompaniji, nema interes da ona radi.
