Saff: Kako se osjećaš nakon presude kojom si oslobođen krivice za dvostruko ubistvo?
Krkić: Teško je opisati osjećaj kada je sudinica rekla nije kriv, nisam znao da li bi plako ili se veselio. Međutim, prvo sam se zahvalio Allahu dželešanuhu i poželio sam da ucinim sedždu zahvale Uzvišenom. Sada osjećam radost i zadovoljstvo, da napokon mogu da vidim svoju djecu, unuče, ženu, bližu i dalju porodicu i sve one koji su mi dragi. Moram priznati da se, zbog svega što sam prošao, još uvijek osjećam veoma teško, više nisam onaj isti Zikrija.
Saff: Možeš li nam objasniti kako se uopće dogodilo da ti budeš optužen za ovo ubistvo?
Krkić: Pa, u vremenu u kom živimo u kojem se u Bosni svaki slučaj politizuje, veliku zahvalu imaju političari koji su ovu nesreću iskoristil da bi jedni druge prozivali i da bi zaradili neke poene za sebe i svoje političke partije. Neću spominjati ni ime, a niti partiju, ali ovako ću probati objasniti zašto sam ja optužen. Kada su jedni uperili prste u određene etničke grupe i ubistvo okaraterisali na nacionalnoj osnovi, drugi su počeli tragati za rješenjem koje njima odgovara. I, ko bi im drugi pasao najbolje nego neko ko, da tako kažem, nije ničiji. E sad, da li neko zna ili ne zna ko je pravi krivac, ne bih ja otome, ali mislim da je bilo logično da se traži u miljeu u kome su se kretali ubijeni, a to bi bilo krim milje.
Saff: Nakon što si prošle godine uhapšen i optužen za dvostruko ubistvo bošnjačkih povratnika u Trnopolju, uslijedila je žestoka medijska kampanja protiv tebe. Kako si se osjećao u tom trenutku, kako se sa svime nosila tvoja porodica?
Krkić: Prvo što me je baš pogodilo jeste onolika medijska kampanja, od toga da sam priznao i predo oružje, pa nadalje, te pripadnik ove ili one frakcije itd. Moja porodica, a u tom trenutku, pored moje petero djece, bilo je i troje od mog brata, majka i snaha koji su, da tako kažem, neozbiljnošću medija bili izloženi velikoj opasnosti, kako će reagovati, kako porodice ubijeni, također i oni koji bi ovu situaciju iskoristili da prodube problem. Ali, ipak porodica je uz pomoć norveške ambasade napustila prostor BiH i vratila se u Norvešku. Nažalost, teret ovakve kampanje se osjetio itekako i u Norveškoj gdje su neki čak tražili da se moja porodica iseli iz područja, navodno, radi straha, jer kako su me opisali mediji u BiH, norveški mediji su samo prenijeli i to je bilo dovoljno. Posljedice takvog neprofesionalnog izveštavanja medija u BiH ja a i moja porodica ćemo osjećati još dugo, jer onako objavljivati laži da sam prizno i povezivati me sa ovim ili onim je sramotno, ali mi živimo u svijetu u kom moral i istina ne znače ništa, pa kad neko nema stida radi šta hoće.
Kada smo dobili rezultat DNK-a, kojeg je tužitelj stavio, da tako kažem, po strani, a na kome je bio uzorak izuzet sa čahura sa lica mjesta, što je najjači dokaz da nije moj DNK-a, a samim tim je upućivao na izvršioca, samo ga je trebalo naći,mi smo ponudili jednoj od najtiražnijih novina u BiH da objavi te rezultate DNK-a, bili smo voljni da platimo koliko je god potreno, samo da se javnost upozna sa onim što je suprotna strana pokušavala sakriti, nažalost oni nisu htjeli da to objave. To smatram jednim od jačih udaraca. Pitao sam se zašto neće da objave, pa to je nešto što bi dalo bh. javnosti tačne informacije o mom slučaju, u kom pravcu bi trebala da ide istraga.
Saff: Kako se ponašal policja RS-a prema tebi od hapšenja pa kroz cijeli proces istrage i suđenja?
Krkić: Odnos policije RS-a je bio od baš ljudskog pa do baš neljudskog,ali svaki čovjek odgovara za sebe. Hoću da kaže,m bilo je dobrih ljudi koji su shvatali da je riječ o politici do onih koji su spominjali i 92., Omarsku, itd., i onih kojima je samo stalo da nekog uhapse, ali ja sam sa njima imao kontakt samo prva dva dana. Znam da sam tu jednu noć u policijskoj stanici u Prijedoru bio svezan za jedan radijator, tako da nako dva dana i noći bez spavanja i hrane čovjek teško može da misli. Znači, za ta dva dana u CJB Prijedor susreo sam i ljude i neljude.
Saff: Kako ti je bilo u zatvoru, da li si doživio bilo kakvu vrstu disktriminacije i uskraćivanja prava?
Krkić: Z zatvoru nikada nije lahko, to je bio pritvor, sobe od 4 ili 6 kreveta, nekad pune a nekada ne. Što se tiče diskriminacije, bilo je određenih dobacivanja od pojedinih pritvorenika, mada je većina gledala svoj problem. Od strane Uprave nije bilo nikakvih problema, bilo mi je omogućeno i klanjanje i post, čak me nisu ni budili za vrijeme ramazana, jer sam spavo malo duže.Znači, ljudi su se odnosili krajnje profesionalno tako da bi mogli održati lekciju o tome većem dijelu novinara u BiH.
Saff: Ima li nešto na što bi ukazao a što te teško potreslo i povrijedilo tokom cijelog ovog slučaja?
Krkić: Na šta bi čovjek ukazao u ovakvom slučaju? Kao što kaže naš narod: ‘na muci se poznaje junak’, a i prijatelj.Vjerujte mi, lista prijatelja se smanjila podobro. Kada smo dobili rezultat DNK-a, kojeg je tužitelj stavio, da tako kažem, po strani, a na kome je bio uzorak izuzet sa čahura sa lica mjesta, što je najjači dokaz da nije moj DNK-a, a samim tim je upućivao na izvršioca, samo ga je trebalo naći,mi smo ponudili jednoj od najtiražnijih novina u BiH da objavi te rezultate DNK-a, bili smo voljni da platimo koliko je god potreno, samo da se javnost upozna sa onim što je suprotna strana pokušavala sakriti, nažalost oni nisu htjeli da to objave. To smatram jednim od jačih udaraca. Pitao sam se zašto neće da objave, pa to je nešto što bi dalo bh. javnosti tačne informacije o mom slučaju, u kom pravcu bi trebala da ide istraga.
Teško je bit optužen za takvo nešto, jer to znači doživotna robija, a ni kriv ni dužan. Ipak, Allah dželešanuhu me izbavio, a velike zasluge imaju, naravno Allahovom uputom, moji advokati Jadranka Ivanović i Jasminka Jovišević, a i privatna detektivska firma “Dosije x”, te Ambasada Norveške i posebno Sanela Mujkanović koja je zaposlena u norveškoj ambasadi. Također,volio bih napomenuti da i pored svih pritisaka koji su dolazili sa raznih strana, sudsko vijeće se uspjelo oduprijeti i donijeti ovakvu presudu koja je bila jedina i moguća nakon svih iznesenih dokaze kako tužioca tako i odbrane. Naravno, bez podrške moje porodice i braće, a također i svih onih ljudi koji su me podržavali bilo bi teško ovo podnijeti, ipak je ovo velik teret, a jedna od tih osoba koja mi je puno pomogla je i tajni svjedok, čiji indentitet ne znam. Molim Allaha dželešanuhu da svakom dadne ono što je zaslužio, a da sve muslimane i druge krivo optužene pomogne i oslobodi.
