Zilhad Suljanović, porijeklom iz Sanskog Mosta, udomio je izbjeglice u svojoj diskoteci u Austriji, a planira se brinuti za njih pet godina.
Malo je onih koji, iako žive lagodno, pomažu drugim ljudima i čine svijet boljim mjestom za život.
Upravo takav je rođeni Sanjanin Zilhad Suljanović, koji otkako je 1989. godine otišao u Austriju ‘trbuhom za kruhom’, pomaže ljudima u nevoliji pa tako sada i izbjeglicama koje zbog ratova u njihovim zemljama zasipaju Evropu.
Kada ljudi čuju životne priče kao što je to Zilhadova, na trenutak povjeruju u izreku Meše Selimovića ”da ima više dobrih nego zlih ljudi”.
“U Austriju sam došao 1989. jer sam jednostavno želio bolji život i njega sam u konačnici svojim napornim radom i dobio. Sada sam vlasnik jedne transportne firme i sve sam sebi zaradio krvavim radom, ali hvala Bogu, dobio sam priliku za to“, priča Suljanović.
Prazna diskoteka
On je, kaže, u momentu kada je stigao u austrijski grad Traun, gdje i danas živi, želio da, ako bude u mogućnosti, pomogne ljudima koje je zahvatila nesreća.
“Godine 1992. počeo je rat u mojoj Bosni i Hercegovini. Odmah sam se aktivirao da skupim što više humanitarne pomoći za moju zemlju i da pomognem ljudima iz BiH da dođu u Austriju i da pobjegnu od tih strahota tamo. Osjećao sam neku vrstu odgovornosti“.
Kao i tada, Suljanović i danas osjeća neku vrstu odgovornosti prema izbjeglicama koje dolaze sa Bliskog istoka i čiji je put, tvrdi on, mnogo teži nego što je to bio onaj izbjeglica iz BiH.
On je u praznoj diskoteci, koja je u njegovom vlasništvu, udomio 50 izbjeglica i sada se brine o njima.
“To su ljudi koji dolaze iz Sirije, Afganistana, Palestine… prelaze hiljade kilometara da bi došli u Evropu i jako su iscrpljeni jer su većinu puta prešli pješke. Sada zamislite samo da prevalite toliki put, a da ne znate šta vas čeka na ‘drugoj strani’.“
Za izbjeglice je Suljanović saznao gledajući televizijski izvještaj i odmah je znao šta mu je činiti.
“Gledao sam Al Jazeeru Balkans i vidio da je nekoliko stotina izbjeglica stiglo na željezničku stanicu u Beču i da tamo čekaju. Nazvao sam Vladu Austrije i rekao sam im da sam spreman primiti 50 izbjeglica i da je na njima jedino da ih dovedu do grada Trauna. Tako su i uradili. Odmah naredni dan oni su autobusima dovedeni u ovaj grad i ja sam ih preuzeo“.
Na početku je, tvrdi Suljanović, bilo teško osvojiti povjerenje izbjeglica, jer su jako ponosni i ne vjeruju ljudima.
“Sada kada su se navikli na mene sve je lakše. Zbližio sam se sa tim ljudima, ali oni se svaki put kada me vide iznova zahvaljuju i zovu me ‘habibi'(brat). Ovdje ne vjeruju nikome, osim meni. Čak kada ljudi iz okolnih sela, na moju incijativu, nekad donesu hranu, oni neće da jedu dok ja prvi ne probam. Tako su ljudi iz mjesta Engerwitzdorf neki dan donijeli pureće šnicle, ali izbjeglice nisu htjele da jedu dok ja ne probam“.
Izbjeglice koje je on udomio, tvrdi Suljanović, većinom nisu obrazovani ljudi, ali su jako religiozni.
On im je u prostor u kojem se nalaze ugradio zvučnike kako bi mogli klanjati svaki namaz.
“To je nevjerovatno. Kada vidim te ljude, koji žive u neizvjesnosti i koji su doživjeli toliko, da se toliko posvećuju religiji. Drago mi je kada vidim koliko poštuju vjeru“.
Dugotrajan proces
Izbjeglice će kod njega ostati pet godina, tvrdi Suljanović, a on planira da se sam brine o njima.
“Oni sada čekaju da im se odredi status. To je dugotrajan proces. Sve dok budu ovdje ja ću se brinuti o njima. Svaka pomoć je dobrodošla, ali ne oslanjam se na nikoga. Svaka izbjeglica od Austrije dobije pet eura po danu, ali to, nažalost, nije dovoljno da se zadovolje sve njihove potrebe. Posebno za one izbjeglice koje imaju djecu. Baš jutros sam na Facebook postavio tekst kojim pozivam sve one koji žele nešto da urade za ove ljude, da pripreme to i ja ću to pokupiti. Samo trebaju da pripreme stvari koje su voljne dati i ja ću ih odnijeti“.
Na upit kako se Austrija kao država ponaša prema izbjeglicama, Suljanović kaže da je korektna i da čini sve što je u njenoj moći da pomogne tim ljudima. To je, tvrdi, uvijek radila.
Izvor: Al Jazeera
