(Tomašica, 1992.-2013.)
Iz Krajine, ponad rijeke Sane,
Gdje se nebo s Tomašicom spaja,
Ezanom nas sve doziva Bosna,
Da je zločin iznad zaborava.
Krik hiljadu nevinih civila
Iz šest sela Mataruškog brda,
Grobnica im Tomašica bila,
Rat je bio, devedeset druga.
Pobiše nam i staro i mlado,
Djevojčicu od šest ljeta samo.
Za opstanak Bošnjaka i Bosne
Kol'ko krvi još treba da damo?!
Znal’ zulumćar za Knjigu i Boga,
Šta u svetim spisima se veli?
Ko ubije jednog nevinoga,
K'o da pobi sve ljude na Zemlji.
Obznani se, na vidjelo dođe
Šta utroba Tomašice skriva.
O Allahu, rahmeta ti Tvoga,
Podari im deredže šehida.
Sabur, majko, Allah je sa nama,
Otpor Bosne čuo se do neba.
Dobro uvijek za dobro se vraća,
Ali zlu se Bošnjak oduprijeti treba.
