Postaje izvjesno da vlast u BiH neće biti formirana do 5. septembra, kada prestaju važiti Principi za formiranje vlasti u BiH. Nepoštivanjem Ustava BiH, zakona te odluka Predsjedništva BiH i Strategije vanjske politike, član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik je na putu da “sruši” potpisani sporazum.
Kamen spoticanja ostaje Godišnji nacionalni program (ANP), čije prihvatanje i slanje u sjedište NATO-a u Briselu opstruira upravo Dodik. O formiranju vlasti, slanju ANP-a te posljedicama nepoštivanja vladavine zakona smo razgovarali sa Denisom Zvizdićem, aktuelnim predsjedavajućim Vijeća ministara BiH i predsjedavajućim Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.
Iako se u javnosti nastoji predstaviti kao beskompromisni borac za svoje principe i političke stavove, te kao “pobjednik” u aktuelnoj situaciji oko ANP-a, činjenice govore da ova situacija zapravo najmanje odgovara upravo Dodiku. Na koji način se ovo stanje negativno odražava po njega lično, ali i po entitet u kojem crpi politički kapacitet?
Smatram da je ključni problem u činjenici da je Dodik, kao bosanski Srbin, koji je rođen, živi i obavlja neke od najvažnijih i najplaćenijih javnih funkcija u BiH, postao izvor unutrašnjih, pa i regionalnih tenzija, jer pokazuje stalni animozitet prema sopstvenoj državi, negira njen suverenitet, integritet i subjektivitet, što je svojevrsni paradoks, dok istovremeno, na neprimjeren i arogantan način, nastoji pokazati da više voli biti gost u Srbiji nego domaćin u BiH, što je apsurdno.
Pri tome, u javnim nastupima kontinuirano pokazuje jednu necivilizacijsku osobinu – potcjenjuje i vrijeđa svoje komšije, posebno Bošnjake, negirajući njihovu autohtonost, nacionalnu samobitnost, politički kapacitet i proevropsku orijentiranost. I najgore od svega, vrijeđa žrtve, a veliča i odlikuje presuđene ratne zločince koji su počinili genocid i zločine nad nesrpskim stanovništvom. U stvari, on se očito boji reintegracije BiH, obnove suživota i jačanja multietničkog karaktera bh. društva, jer su to procesi koji su u sukobu sa njegovom politikom etnocentrizma. Upravo u skladu sa takvom politikom, on je i preuzeo ulogu glavnog kočničara svih pozitivnih bh. unutrašnjih i vanjskih integracionih procesa, i predstavlja dobar primjer Einsteinovog opisa destruktivnih osoba koje “imaju problem za svako rješenje”.
Nažalost, stalne blokade i tenzije koje proizvodi Dodik stvaraju osjećaj besperspektivnosti, posebno u manjem bh. entitetu RS, koga takva politika vodi u izolacionizam i tragičnu društvenu i ekonomsku regresiju, investicija je sve manje, a zaduženost je sve veća, penzije i plate su najniže na evropskom kontinentu, evidentna je neupravljivost socijalnom situacijom, najveće i najprofitabilnije kompanije prebacuju svoja sjedišta na prostor FBiH, dok mladi ljudi napuštaju RS jer su svjesni da se dobar životni standard ne postiže kroz vjerovanje u mitove i lažnu fikciju da je entitet RS država, nego kroz mir, stabilnost i ekonomski prosperitet.
Ako imamo u vidu ovakvu situaciju u bh. entitetu RS, kontinuiran odlazak mladih educiranih osoba, ili činjenicu da je u prvom kvartalu ove godine na prostoru entiteta RS dvostruko više umrlih nego rođenih, onda dolazimo do logičnog zaključka da je Dodik u stvari, “gubitnik”, zbog čega mi je žao, jer je entitet RS neodvojivi dio naše jedine domovine BiH.
Naravno, Dodik može postati i “pobjednik”, ali kada pokaže dobru političku volju da gradi i jača BiH, unapređuje nacionalnu ravnopravnost, građansku jednakost i ljudsku solidarnost, kada prestane sa revizijom historije i okrene se građenju mostova saradnje, jačanju unutrašnje stabilnosti kao preduvjetu za nove investicije, nova radna mjesta i bolji životni standard, kada se, umjesto priče o podjelama, posveti stvarnim životnim potrebama svih građana BiH: boljem sistemu obrazovanja, zdravstva, sporta, kulture itd. Zbog toga smatram da trebamo, svi zajedno, i svako od nas pojedinačno, nastaviti raditi na izgradni mira utemeljenog na toleranciji, jačati našu demokratiju, državne institucije, vladavinu prava i ekonomiju.
Izvjesno je da ćemo još sačekati na formiranje vlasti. Hoće li funkcioniranje države biti ugroženo ukoliko i u 2020. godinu uđemo bez formirane vlasti i sa blokadama rada Parlamentarne skupštine BiH?
Svi želimo da se vlast na nivou BiH i FBiH formira što prije. Naravno, i neizostavno, na demokratskom načelu vladavine zakona. Kada govorimo o aktuelnoj situaciji u BiH, vladavina ustava i zakona je bila, i ostala, ključna razdjelnica između prozapadno i progresivno orijentisanih političkih partija i građana, i antizapadno i totalitaristički orijentisanih partija i njihovih lidera koji žele biti iznad ustava i zakona. Samo se na taj način može objasniti desetomjesečna antiustavna blokada rada Parlamentarne skupštine BiH, koju provodi SNSD, u bezumnom pokušaju nametanja entitetske volje državi.
Mislim da nikome ne odgovara varijanta da u 2020. godinu uđemo bez formirane vlasti na svim nivoima, ali postoji redoslijed prioriteta, i potpuno je jasno da je poštivanje važećih zakona condicio sine qua non za demokratsko funkcioniranje BiH. Svaki drugi izbor ili odluka bi predstavljali opasan pravni presedan i načinili bi nepopravljivu štetu za ustavnopravni kapacitet i međunarodni kredibilitet BiH. Protivustavna SNSD-ova blokada rada Parlamentarne skupštine BiH pravi veliku štetu svim građanima BiH. Onemogućeno je usvajanje Budžeta institucija BiH, pa samim tim i finansiranje niza kapitalnih projekata, kao i predviđeno povećanje plaća policijskim službenicima. Na čekanju su i desetine zakona i međunarodnih finansijskih sporazuma namijenjenih entitetima, kantonima, općinama i gradovima na teritoriji čitave BiH, putem kojih je planirano finansiranje desetina projekata iz oblasti saobraćajne, energetske i komunalne infrastrukture, okoliša, turizma i poljoprivrede.
Mislim da je ovakva SNSD-ova blokada, osim što je antiustavna, i kontraproduktivna, jer se ne blokira, kako to prikazuju pojedini mediji, ekonomski razvoj samo entiteta FBiH, nego, i najviše, i entiteta RS čije institucije, poslovna zajednica i građani vape za realizacijom ovakvih projekata. Zato treba uporno i strpljivo, kroz dijalog kao najefikasniji put do razumijevanja, tragati za pronalaženjem najboljih rješenja za pomirenje razlika, očuvanjem mira i stabilnosti i jačanjem ekonomije koji moraju biti i ostati imperativ svih budućih aktivnosti.
Čini se kako se zanemaruje činjenica da bi se, primjera radi, ugrožavanjem finansiranja institucija BiH ugrozila i isplata plaća državnih službenika iz entiteta RS, a ne samo onih iz FBiH, a naročito ne samo Bošnjaka. Može li Dodik sebi priuštiti luksuz da direktno ugrozi egzistenciju nekoliko hiljada svojih potencijalnih birača?
Ne sporim mogućnost da pojedinci mogu imati namjeru ili želju da blokiraju finansiranje institucija BiH, u kojima kao pripadnici Oružanih snaga BiH, kao policijski ili državni službenici i namještenici rade Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Ostali, dakle građani svih svjetonazora i sa teritorije čitave BiH, ali budite sigurni da se to neće desiti niti u ovoj godini niti bilo kada u budućnosti, jer bi to bilo eklatantno protivustavno i protivzakonsko djelovanje koje ima elemente krivičnog djela, i za takvo nešto niko nije spreman bez obzira na želje “vođe” ili političke partije.
I dalje vam se na teret stavlja činjenica da trenutno obnašate dvije funkcije, jednu u izvršnoj, a drugu u zakonodavnoj vlasti. Čija je odgovornost zapravo ta situacija?
Riječ je o netačnim i proizvoljnim izjavama dežurnih stranačkih “megafona” koji su u potpunom sukobu sa važećim zakonima i činjenicama. Kako sam to i ranije isticao, prava istina se može pronaći u članu 1.8 stav (4) Izbornog zakona BiH, koji jasno i nedvosmisleno daje odgovor na ovu “lažnu dilemu” kvazitumača naših zakona, jer su u ovom slučaju, i pravna norma i procedure vrlo jasne naravno, za one koji poštuju vladavinu zakona, dok onima koji smatraju da su želje i izjave njihovih političkih šefova iznad zakona nemam potrebu bilo šta objašnjavati. A “dušebrižnicima” predlažem jednostavno rješenje za ovu situaciju, a to je slanje ANP-a i imenovanje mandatara za novi sastav Vijeća ministara BiH. I mogu kazati da se unaprijed radujem što bržoj realizaciji ova dva proceduralna koraka.
Ustavno-pravni okvir u kojem djeluje BiH, a koji nudi poluge za blokade i opstrukcije koje se danas koriste, je proizvod međunarodne zajednice. Ima li, s tim u vezi, međunarodna zajednica i odgovornost za rješavanje situacija poput aktuelne?
Naravno da međunarodna zajednica, u pozitivnoj namjeri i u skladu sa međunarodnim pravom, ima obavezu i odgovornost prema BiH kao međunarodno priznatoj državi, u cilju jačanja njenih demokratskih kapaciteta, očuvanju mira i stabilnosti, unapređenju unutrašnje konsolidacije i reintegracije i ubrzanju njenih integrativnih procesa. Zbog toga međunarodna zajednica, odnosno prijatelji BiH i na zapadu i na istoku, trebaju djelovati u istoj mjeri u kojoj antibosanske snage žele da ospore suverenitet, teritorijalni integritet, međunarodnopravni subjektivitet BiH, kao i zakonski utemeljenu euroatlantsku perspektivu.
Da budemo do kraja jasni, pomoć i podrška prijatelja je dobrodošla, ako je dobronamjerna, ako vodi ka rješenjima i ako poštuje Ustav, suverenitet i integritet BiH. Svaki drugi prijedlog, poput ovog zadnjeg koji je iznio Miro Kovač, bivši ministar vanjskih poslova Hrvatske, o teritorijalnom preustroju BiH isključivo na etničkom principu predstavlja arogantno, nedobronamjerno i paternalističko miješanje u unutrašnje stvari BiH, i zbog toga je potpuno neprihvatljiv. Istovremeno, predstavlja vrlo providnu namjeru da se ratni ciljevi ostvare umotani u oblandu zaštite ravnopravnosti i kroz “federalizaciju” BiH. To se, sasvim sigurno, neće dogoditi, jer će BiH ići ka daljoj reintegraciji, a ne bilo kakvoj dezintegraciji.
Zato očekujem da predstavnici OHR-a, ureda EU u BiH, kao i zemlje članice PIC-a, zatraže i od Dodika detaljno obrazloženje njegovih izjava da je “spreman ići do kraja” i da bi se u BiH “mogao dogoditi crnogorski i makedonski scenario”, jer je riječ o krajnje neodgovornim, tendencioznim i vrlo opasnim izjavama koje su direkno uperene protiv integriteta BiH, njenih institucija i građana. Javnost mora znati odgovore na pitanja: da li neko već priprema crnogorski ili makedonski scenario za BiH, na koji način će se taj plan realizirati, šta će biti povod, a šta je uzrok i koji su krajnji ciljevi, koje javne ličnosti i institucije će biti mete, obzirom da je poznato da je u Crnoj Gori to bio Parlament i predsjednik Đukanović, a u Makedoniji premijer Zaev, itd.
Dakle, situacija je složena, jer su ovakve politike kratkovidne i destruktivne i zato je neophodno djelovati preventivno, jer kako kaže jedna poslovica: “Od mnogo sitne kiše, moze nastati poplava”. Ipak, smatram da će u budućnosti prevladati razum i da će se odustati od bilo kakvih projekata etnocentrizma i hegemonizma. Vrijeme tutorstva susjednih zemalja je nepovratno prošlo, dok će recidive koji još postoje, izbrisati dalja i nezaustavljiva demokratizacija našeg društva i vladavina domaćeg i medjunarodnog prava, kako u BiH tako i u regionu. Zato se trebamo okrenuti unutrašnjem dijalogu i konsolidaciji, i graditi BiH kao demokratsku državu i prostor mira i prosperiteta.
Autor: Faktor.ba
