Piše: Sead Zubanović
Francuska riječ, poltron, znači: „Kukavica, plašljivac i razmetljivac.” Kod nas se taj termin vezuje uz osobu koja povlađuje jačem i nazivaju je:” Ulizicom, laskavcem i bezkičmenjakom,” U narodu su isti žargonski imenovani kao: “Uvlakači, žetoni i podrepaši.” Svjesni tegobnih poniženja kroz koja su svojevremeno prošli, ali i svoje nesposobnosti, ljudi poltroni po dolasku na vlast, koja im i jeste konačni „sveti” cilj, postaju veoma opasni. Njihovoj sujeti su u okruženju potrebni samo poslušnici i klimoglavci, a u strahu da nebudu vraćeni tamo gdje su bili, spremni su učiniti sve, ama baš sve! Nije im žao debelo platiti „prostitutke” iz reda nazovi domaće inteligencije da rade na zadatku pravdanja i objašnjavanja svakog njihovog postupka, poteza i date izjave, kao i zbunjivanja javnosti, normalno u vlastitom interesu. Istovremeno takvi kakvi jesu, nesigurni u sebe, osuđeni su na svog „pokrovitelja” kojeg nalaze u jakim politikama i lobijima van svoje domovine, onog uz čiju često veliku pomoću su i ustoličeni. Teško onom iskrenom intelektualcu, na domaćem terenu, čije se mišljenje suprostavi „nepogrješivom”. Ima da ga, na bilo koji način, u javnom životu više nema. Takve oni i ruže i tuže. Siguran sam da ste u ovom opisu prepoznali likove Tihića, Lagumdžije i Radončića.
U komšijskom susretu povjeri mi se mlad, veoma angažovan novinar:
– „Obavio sam u par zadnjih mjeseci inervjue sa svim Bošnjačkim predsjednicima značajnijih stranaka i baš sam razočaran. Niti jedan od njih u razgovoru koji je znao trajati i po dva sahata nije izgovorio riječ „narod”! Ti ljudi žive u svom svijetu interesa i mi za njih i ne postojimo. Zaista me tek sada strah za našu budućnost “
Skoro da zaboravih ove njegove riječi, ali da se to ne bi desilo pobrinuo se na svakodnevno tri, četiri slike u svom dnevom listu obavezno prisutni ministar naše i sigurnosti i bezbjednosti. Slijedeći instrukcije svojih mentora reče nam da je, kao on, odlučio i evo sada traži pravni način da zabrani investiranje arapskog novca u BiH. Dok se čitav svijet, od Engleske, Italije, Francuske do SAD-a, upinje da dođe do svježeg novca investitora i sufinansijera, dotični nas pokušava ubijediti da će nam biti sve bolje i bolje što budemo više i više siromašni. Srbijanskom političaru Vučiću samo glava viri iz emiratske pozadine u dodvoravanju da Arapi što više investiraju u pravoslavnu Srbiju, katolička Hrvatska slavi ovih dana političko investicioni podvig, dolazak šesto miliona „arapskih”eura, Englezi prodaju redom svoje najbolje fudbalske klubove, najluksuznije vile pa skoro čitave kvartove Londona za petro dolare, a mi trebamo onom ko nam želi pomoći reći:”Marš.” Pa zar on stvarno misli da su Bošnjaci glupi!
Ko je taj čovjek koji hoće da uništi životnu perspektivu nas, naše djece i unučadi? (Kažu da se na samom početku agresije, navodno kao žurnalista zagrebačkog lista „Danas”, odnekud pojavio skupa sa trojicom novinara dopisnika prestižnih beogradskih dnevnih listova u napuštenom vojnom stanu naselja Koševsko brdo u Sarajevu?! Bila je to zaista velika „slučajnost” Za kratko vrijeme poslije toga postao je šef informativne službe u Halilovićevom vojnom štabu Armije BiH, a u Dejtonskom nazovi miru preko noći „izrastao” u novinarskog mecenu i biznismena. Zatim je postao političar pa ministar sigurnosti! Nit je moglo bolje, nit je moglo brže. Ovo je prava priča za filmski Holivud.) Odkud mu pravo da u ime bošnjačkog naroda siječe granu na kojoj svi mi sjedimo? Da li mu je slijedeći potez preusmjeravanje tog istog, po porijeklu muslimanskog, novca prema geniocidnom entitetu iz želje i namjere da na takav način Federacija, prije te krvave tvorevine, u konačnici postane ekonomski neodrživa? Nagrada za uspješan podanički rad mu je već stigla iz Banja Luke. „Nezavisne novine”, list čije je ime žestoka laž jer se zna čije su, proglasiše ga ministrom godine. Blago nama. Prvo Tihić pa Ahmetović ( dva puta) pa Radončić postadoše dobitnici ove nagrade koja markira najveće političke poltrone i izdajnike u Bošnjaka.
Nisam vidio ni njega, a ni koalicionog mu partnera iz državnoj vlasti Zlatka da su obišli jamu „Tomašica”. ( Tihić bi bolestan) Predlažem im da zamole svog prijatelja Dodika da zakaže sastanak u Prijedoru pa, ako neće da uprljaju cipele blatom jer su im možda u njihovom siromaštvu jedine, obiđu bar hangare sa ostacima pet stotina do sada pronađenih tijela u genocidu pobijeni Bošnjaka.Do njih se može doći i kolima. Neka dobro pogledaju ono što je ostalo od žrtava i pitaju dotičnog da im objasni, onako kako samo on to zna, šta su i kada ti ljudi, žene i djeca skrivili četnicima, isključivo svojim komšijama, pa ih isti krvnički poubijaše 92. godine” Poslije toga neka se održi sjednicu petorke, šestorke ili desetorke sa jednom tačkom ili točkom dnevnog reda: „Srpski fašistički genocid širom BiH”. Potrebno je da insistiraju na vraćanju u zatvore skoro puštenih ubica i silovatelja, a traže slobodu za, sa šestogodišnje robije, nikad optuženeg i osuđenog Abu Hamze. Neka iniciraju akcije „SIPE” u opkoljavanju Prijedora i hapšenju četnika, masovnih ubica, počinilaca planetarnog zla. Tu treba angažovati helikoptere, transportere i hiljade policajaca, a po završenoj akciji obavezno bi bilo da se ministar sigurnosti obrati javnosti, ali isključivo preko TV kanala manjeg entiteta, pošto je tamo redovan gost odakle prijeti izričito Bošnjacima u političkom vrhu i informišu javnost da se slične intervencije pripremaju za Višegrad, Foču, Zvornik, Bijeljinu. . . A zatim bi bio red da, ako nisu poltroni velikosrpske politike, odu do avlije nane Fate Orlović i kuće zvane „Živa lomača” u Višegradu. Tamo pred novinarima treba da kažu da se crkva mora srušiti, a kuću u kojoj su spaljene bošnjačke žene i djeca proglase spomenikom antifašizma. Krajnja destinacija bi im trebalo biti šatorsko naselje pred OHR-om. Na takav način neka pokažu i dokažu, prvenstveno svome narodu, da nisu samo vlasnici muških imena! A, mi znamo da oni to ni pomisliti ne smiju!
„Rođen sam kao musliman, a ne znam zašto sam musliman? Nikada u životu nisam ušao u džamiju radi molitve ili bilo čega drugog.” Eto, tako reče Albanac poltron, Ramush Haradinaj braneći svoju funkciju predsjednika Kosova! Ministar BiH sigurnosti to isto kaže na drugi način, doslovno ovako: „ Neko je rekao Amerikancima da sam ja islamista.” Po tom receptu, otprilike, funkcionišu u Srbiji i Ljajić i Ugljanin. Provjereno je to, kroz prošle vrijeme, najlakši način dolaska i opstajanja na vlasti. Prvi i najvažniji uslov je da javno zgaziš svoju vjeru dokazujući da sa njom nemaš ništa. Poslije toga dolazi svakodnevan i predan rad, ali isključivo protiv interesa onih koji su te izabrali, koje predstavljaš i kojima samo po imenima pripadaš. Za muslimane širom svijeta u svakom državnom političkom vrhu uvijek ima mjesta, ali takvi obavezno moraju biti što bliži ljudima moralnog karakternog dna!
