Ima jedan dedo u Čaršijskoj džamiji gdje redovno klanja sabah namaz. Porani on dobrano i do ezana, nakon što klanja dva rekata, zikri i dovi.
No, prije nego li stane na farz namaz, dedo u sanduče za dobrovoljne priloge ubaci jednu marku. I tako svaki dan…
Dedina briga za džemat i održavanje Allahove kuće je zaista posebna. Zna dedo da džamija ima izdatke i da treba platiti vodu, grijanje, struju… Al očito je da dedo zna da ono što se udjeli na Allahovom putu neće nikog osiromašiti. Zna dedo da je malo ali ustrajno djelo bolje i vrijednije kod Allaha od periodičnog djela pa makar bilo i golemo. Zna dedo da će ova marka na Sudnjem danu biti golema.
Međutim, ono što se mene posebno dojmilo jeste da se dedo toga sjetio sam. Niko mu nije govorio da daje niti ga je iko molio da svaki dan udjeljuje. Zna dedo da sadaka briše grijehe kao što voda gasi vatru i zna dedo da sadaka umanjuje srdžbu Gospodara svjetova. Dedina briga za džamiju je mnogo posebnija i kod Allaha zasigurno teža od one marke.
Neka nam djelo ovog dobrog Allahovog roba bude primjer i pouka da i mi udjelimo nešto za Allahovu vjeru kako bismo to sutra zatekli na vagi dobrih djela.
(mr. Fahret Kadrić)
