Piše: Abdullah Nasup
U članku u kojem analizira „pogodbu stoljeća“ čiji je cilj donošenje konačnog rješenja palestinsko-izraelskog sukoba, farncuski portal Mediapart piše kako onaj dio sadržaja plana koji je do sad procurio u javnost pokazuje otvoreno američko stajanje na stranu Izraela i potpuno odbacivanje svega što je postignuto tokom višedecenijskih pregovora između dvije strane, ignoriranje historije i geopolitičkog konteksta.
Mnogi arapski lideri, iako gaje dobre odnose sa SAD-om i Izraelom, uviđaju da plan pristrasno podržava interese Izraela i zanemaruje činjenice i realnost u brojnim pitanjima. Arapski režimi, piše francuski portal, svjesni su da će vrlo teško uvjeriti svoje narode, koji ne kriju simpatije prema palestinskom pitanju, da blagonaklono gledaju na tako nepravedano rješenje.
I dok su saudijski i emiratski prijestolonasljednici objeručke prihvatili „pogodbu stoljeća“, Egipat i Jordan, zemlje koje se suočavaju sa velikom ekonomskom i socijalnom krizom, pozvale su Trumpovu administraciju da „ dobro razmisle“ prije nego krenu u njenu realizaciju. Ove dvije zemlje plaše se da bi početak realizacije ovakvog plana kojim se čini očita nepravda palestinskom narodu dodatno raspirio srdžbu i nezadovoljstvo njihovih naroda čime bi vlast dvaju režima bila ugoržena.
Plan iza kojeg stoji Trumpov zet Kushner, do sad je uspio izazvati pravu diplomatsku pometnju na Bliskom istoku. Njega je sastavio trojac: Jared Kushner, Jason Greenblatt i američki ambasador u Izraelu David M. Friedman, koji nemaju nikakvo diplomatsko iskustvo niti poznaju specifičnosti odnosa na Bliskom istoku i jedino ih zanima interes Izraela, piše Mediapart.
Tokom rasprava arapskih lidera o planu koji je iznio navedeni trojac u javnost je procurio dio sadržaja iz kojeg se može zaključiti da se plan nije jasno odredio prema „principu uspostavljanje dvije države“, što je je princip za koji se zalaže palestinsko vođstvo i koji ima podršku UN-a i nekih arapskih zemalja prijateljskih prema Izraelu. Umjesto toga, Kushnerov plan predviđa da Zapadna obala postane „poludržava“, potpuno demilitarizirana i ograničenog suvereniteta, a čiji glavni grad ne bi bio Jerusalim.
Kushnerova palestinska država obuhvatala bi samo 22% historijske Palestine. Ovo, pak, znači da granice Palestine koje su određene 1967. godine ne bi bile priznate.
Palestinske izbjeglice i glavni grad
Čini se da plan ne priznaje nikakvo pravo palestinskim izbjeglicama niti ima obzira prema egzodusu koji su prošli milioni Palestinaca protjeranih sa svojih ognjišta. Umjesto toga očekuje se da se njihov problem riješi tako što će im arapske zemlje u kojima se nalaze dati „stalnu dozvolu boravka“, ili da im se omogući da se nasele u neke druge zemlje. finansijski teret realizacije ovog rješenja podnijet će neimenovane zaljevske zemlje.
Kao glavni grad Palestine predlaže se Ebu Dis, marginalno selo u blizini Jerusalima.
Kushner i njegova ekipa su podstakli mediske špekulacije o tome da američka administracija zahtijeva od Izraela da povuče svoje snage iz Ebu Disa i još tri obližnja naselja. Cilj je da se na taj način prikrije povlađivanje izraelskim zahtjevima i odobrovolji palestinsko vođstvo.
Kroz investicijski projekat vrijedan oko milijardu dolara, koji će finansirati zaljevske zemlje, na Sinaju će se uspostaviti „slobodna zona“ čiji pravni status je, bar za sad, misteriozan.
Prema pisanju Mediparta, područje će sadržavati solarnu elektranu, sistem za pročišćavanje morske vode, te pet industrijskih zona koje će zaposliti hiljade radnika, međunarodni aerodrom i luku, umjesto luke u Gazi, čiju izgradnju Izrael nikad nije ni dozvolio.
Očito je da je Kushnerov plan pokopao palestinsku državu na Zapadnoj obali i Gazi, koju garantira Sporazum iz Osla.
Jordanski suveren izrazio je zabrinutost što plan, osim materijalne pomoći, ne daje nikakve prijedloge za rješenje pitanja povratka palestinskih izbjeglica, dok je saudijski kralj Selman, uprkos podršci koju je planu dao njegov nasljednik, izrazio potpuno neslaganje s planom, a razlog tome je što je Kushnerov plan oprečan arapskoj inicijativi iz 2002. godine koju je pokrenula Saudijska Arabija.
