Između 500 i 1.000 Bošnjaka iz Srebrenice najmanje je ubijeno od sunarodnika tokom proboja ka Tuzli u julu 1995. godine, zato što su postojali spiskovi onih koji „ni po koju cenu ne smeju živi da se dokopaju slobode. Najmanje 10 puta sam to čuo i od nekadašnjeg načelnika policije Hakije Meholjića. Međutim, ne bi me iznenadilo da slaže da to nije rekao“, izjavio je Ibran Mustafić za Vesti – online ( “Lažljivac se uvijek odaje zaklinjanjem.” Kornej). Ova Mustafićeva izjava preplavila je medije u Srbiji. Negatori genocida u Srebrenici veoma su zahvalni Mustafiću na citirnoj izjavi. Poslije ovakvih izjava svako će u Srbiji reći da su Bošnjaci najpokvareniji ljudi na svijetu i da su zaslužili pokolj. Nažalost, Ibran Mustafić je toiko ogrezao u laganju da njegov mozak to ne može razumije, on ne može da shvati da su njegove izjave ekskluzivno štivo velikosrbima za pripremanje generacija Srba za novi pokolj nad Bošnjacima.
Tragično je i to što Ibran Mustafić nije jedini među Bošnjacima koji širi slične laži i koji, zbog nekog čudnog interesa, pristaje da bude instrument u rukama velikosrpske propagandne mašinerije. Među tim likovima ima akademika, političara, novinara, običnih lažova i prevaranata. Njihov broj je dovoljan da budu nekakav argument negatorima genocida nad Bošnjacima.
“Ne zaboravimo da nasilje ne živi samo, da je nesposobno živjeti samo: ono je intimno povezano s laži. Nasilje nalazi svoje jedino utočišće u laži, a laž svoju jedinu podršku u nasilju. Svaki čovjek koji je izabrao nasilje kao sredstvo neupitno mora izabrati laž kao pravilo.”- Aleksandar Solženjicin.
