SAFF

Kralj Selman u Moskvi: Mogu li Rusija i Saudijska Arabija formirati neobično savezništvo? 

Facebook
Twitter
WhatsApp

Autor: Alexey Khlebnikov

Kralj Selman ibn Abdul Aziz al-Saud posjetio je Moskvu, što je prva posjeta jednog saudijskog monarha Rusiji. Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, posjetu je opisao kao „pravu prekretnica u odnosima dviju zemalja”.

Trebalo je da prođu dvije godine od prve najave mogućnosti posjete saudijskog kralja Rusiji, koja se desila tokom razgovora između Muhammeda ibn Selmana i Vladimira Putina 2015. godine, do njene realizacije. S obzirom da dvije zemlje imaju suprotne poglede na ključna pitanja na Bliskom istoku (u pogledu Sirije, Jemena, Irana), očekivana posjeta odgađana je nekoliko puta.  Upravo to je jedan od ključnih razloga posjete, prema riječima bivšeg ruskog ambasadora u Saudijskoj Arabiji, koji smatra da je cilj posjete „da bi se približile naše pozicije i dogovorili se o tome kako obje države trebaju djelovati u krizama koje još uvijek postoje na Bliskom istoku”. Imajući u vidu historiju odnosa dvije zemlje, to neće biti lahko postići.

Historija turbulentnih odnosa između dvije zemlje

Rusija i Saudijska Arabija imaju prilično velike oscilacije u diplomatskim odnosima. SSSR je bio prva država koja je priznala Saudijsku Arabiju kao samostalnu i nezavisnu državu, i već 1926. godine imali su diplomatsku misiju u Džeddi. Međutim, 1938. godine dolazi do zatvaranja sovjetske misije, jer su se prioriteti obje zemlje promijenili u to vrijeme.

Tokom razdoblja hladnog rata Rijad je stao na stranu SAD-a u njihovoj antisovjetskoj i antikomunističkoj kampanji. Desetljećima kasnije, 1991. godine, dolazi do ponovnog uspostavljanja diplomatskih odnosa i otvaranja ruske ambasade u Rijadu. Ali, čečenski rat 1994. godine ponovo izaziva krizu u odnosima

Moskva je gledala kako se u Čečeniji rađa separatistički pokret, koji se vrlo brzo transformirao u islamizam, za što su odgovornim smatrali vanjske faktore. Tačnije rečeno, Saudijsku Arabiju. Rusko vođstvo je vjerovalo da su saudijski novac i ideološka podrška odigrali veliku ulogu u pojavi džihadskog pokreta u Čečeniji.

Početkom ovog stoljeća nastupa razdoblje smanjenja tenzija između Moskve i Rijada, dvije zemlje uspjele su prevazići iritantni „čečenski faktor“ u odnosima i krenuti naprijed.

Vrhunac diplomatskih odnosa dosegli u februaru 2007. godine, kada je Putin posjetio Rijad, pripremajući teren za buduću suradnju u ekonomskoj sferi, posebno u energetskom sektoru.

U 2011. godini, val masovnih narodnih revolucija koji je zadesio arapski svijet, i koji je postao poznat kao Arapsko proljeće, dvije zemlje ponovo je stavio na suprotne strane.

Moskva od samog početka na Arapsko proljeće gleda kao na katalizator nestabilnosti i haosa na Bliskom istoku, i masovne narodne proteste koji su se desili u nizu arapskih zemalja smatra nastavkom „obojenih revolucija“ u nekoliko zemalja istočne Evrope, koje su uz pomoć SAD-a dovele do svrgavanja autoritarnih režima i uspostave liberalnih, prozapadnih vlada. A Rijad je smatran glavnim sponzorom opozicije i naoružanih grupa u Siriji i Libiji – važnih ruskih saveznika u to vrijeme.

Kao rezultat sirijske krize, rusko-iranskog partnerstva i različitih stajališta o toj krizi između Rusije i Saudijske Arabije, dolazi do zahlađenja odnosa između ove dvije zemlje. No, čini se da su se od 2015. odnosi počeli normalizirati i razvijati, i to zbog nekoliko faktora: Iranskog nuklearnog dogovora, pada cijena nafte i ruske vojne intervencije u Siriji koja je započela u septembru te godine.

Prošlog maja, Muhammed ibn Selman, posjetio Moskvu, izjavivši, tom prilikom, ruskoj novinskoj agenciji TASS  da su rusko-saudijski odnosi „u ovom trenutku u jednoj od najboljih faza”.

Promjena regionalnog poretka

Tokom druge polovice 20. vijeka, na Bliskom istoku stabilnost u regiji uveliko je zavisila od tri glavne arapske zemlje: Egipta, Iraka, Sirije – i nearapskih aktera: Irana, Turske i Izraela.

Osim toga, regionalna sigurnosna arhitektura bazirana je na tri glavna stuba: nedostatak jedinstva među arapskim državama, uravnoteženost suradnje između njih i nearapskih regionalnih aktera i involviranost globalnih sila koje podržavaju različite strane u regiji.

Ovaj poredak, međutim, počeo se narušavati nakon američke invazije i kasnije okupacije Iraka 2003. godine, potom i od 2011. godine, usljed izbijanja vala narodnih demonstracija u Egiptu i Siriji, zemljama koje su decenijama predstavljale ključni faktor u stabilnosti regije.

Saudijska Arabija, u to vrijeme, pojavljuje se kao novi moćan faktor u regiji. U novom odnosu snaga Rijad je postao značajan akter bliskoistočnih dešavanja napravivši veliki iskorak iz svoje tradicionalne uloge.

Rijad je uključen u sirijsku krizu i finansira različite opozicione grupe, a, također, nastoji ograničiti i zaustaviti rastući utjecaj Irana u regiji. Na sve to treba dodati da je Saudijska Arabija 2015. godine, pokrenula vojnu kampanju u Jemenu. Istina, još uvijek nisu dobili taj rat protiv proiranskih pobunjenika koji su svrgnuli legitimnog jemenskog predsjednika. Saudijska Arabija je, također, ključni finansijski donator egipatskog režima, koji bez novca iz zaljevskih zemalja ne bi mogao preživjeti.

Moskva priznaje da je Rijad važan faktor u regiji.

Nepouzdan partner

Približavanje između Rusije i Saudijske Arabije prvenstveno je inicirano pogoršanjem odnosa između SAD-a i Saudijske Arabije pod administracijom bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame, jer je Obamin prioritet na Bliskom istoku bio postizanje dogovora s Iranom o njegovom nuklearnom programu i ograničavanje američkog angažmana na Bliskom istoku.

Takva politika, naravno, izazvala je zabrinutost Saudijaca. Postizanje nuklearnog sporazuma u 2015. Saudijci su doživjeli kao izdaju, jer su osjećali da američko-iransko približavanje ugrožava njihove sigurnosne interese.

Također, Rijad je svjedočio tome da Washington nije učinio ništa da spasi svoje dugogodišnje saveznike u regiji, egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka i tuniskog predsjednika Zine el-Abidine Ben Alija, tokom prvih mjeseci Arapskog proljeća. Saudijci su počeli sumnjati u to da će Amerikanci biti spremni da ispune svoje obeveze kao saveznici, kada to zatreba Saudijskoj Arabiji, te su odlučili da počnu tražiti nove partnere. Od tada se postepeno poboljšavaju  odnosi između Rusije i Saudijske Arabije.

Energetski sektor

Energetski sektor je još jedan važan faktor koji je ključni pokretač saradnje između dvije zemlje, posebno nakon pada cijena nafte koji se dogodio krajem 2014. Rusija i Saudijska Arabija zajedno proizvode  gotovo 25% sirove nafte i ubrajaju se u glavne proizvođače nafte na globalnom nivou, što znači da je pad cijena nafte bio veliki udarac za obje zemlje. Kriza ih je približila, što je rezultiralo dogovorom o smanjenju proizvodnje i stabiliziranjem cijena nafte. Od tada su dvije države u stalnom kontaktu po tom pitanju.

Ekonomski problemi, djelomično uzrokovani zapadnim sankcijama, prisilili su Moskvu da traga za alternativnim izvorima stranih ulaganja. U takvoj situaciji, razvijanje čvršćih veza sa bogatim zemljama Vijeća za saradnju zaljevskih zemalja, postaje ruski prioritet.

U junu 2015., tokom razgovora između Muhammeda ibn Selmana i Putina, Saudijska Arabija obećala je da će uložiti do 10 milijardi dolara u ruski ekonomski sektor, što je potez za koji je Moskva veoma zahvalna.

Saudijci su izrazili veliki interes za rusku nuklearnu tehnologiju i razvoj zajedničke infrastrukturne i ekonomskih projekata, kao i vojno-tehničku saradnju.

Međutim, teško je očekivati da će saradnja u bilo kojem od tih područja biti realizirana, osim što će Rusija i Saudijska Arabija sa ostalim članicama OPEC-a  sarađivati u domenu smanjenja proizvodnje nafte.

Religija

Još jedan važan faktor ​​je religija, a Saudijska Arabija ima nesumnjiv utjecaj u ovoj oblasti. Rusija ima značajnu muslimansku populaciju od 20 miliona, što je čini evropskom zemljom s najvećim brojem muslimanske manjine i dijelom muslimanskog svijeta. Tu je i oko 10 miliona muslimanskih imigranata koji žive u Rusiji legalno i ilegalno.

Moskva ne može ignorirati odnose koji postoje i koji se razvijaju između muslimana Rusije i muslimana Bliskog istoka. Rusija je već prošla katastrofalno iskustvo tokom čečenskih ratova 1990-ih i ranih 2000-ih.

Rusko vođstvo je uvjereno da su saudijski novac i ideološka podrška odigrali veliku ulogu u nastanku separatističkog pokreta u Čečeniji. Zbog toga Moskva nastoji održati tople odnose sa Rijadom, kako bi lakše pratili protok njihovih humanitarnih sredstava u ruskim muslimanskim republikama u regijama Volge i Sjevernog Kavkaza.

Razlike i rizici

Gotovo svi faktori koji pokreću ruski interes za razvojem konstruktivnih odnosa sa Saudijskom Arabijom okruženi su brojnim preprekama. Rusija ima blizak odnos sa Iranom, a to je jedan od najiritantnijih faktora u odnosu između Moskve i Rijada.

Drugi faktor koji narušava njihove odnose je vojno prisustvo Rusije u Siriji i podrška Bešaru Asadu. Ruski vojni angažman u ratu u Siriji promijenio je odnose snaga i okrenuo rat na štetu oružanih grupa koje podržava Saudijska Arabija. Te grupe pretrpjele su ogromne gubitke i šansa Saudijske Arabije da povrati svoja ulaganja u Siriju svedena je na minimum.

Činjenica da odnos snaga u Siriji naginje u korist Irana predstavlja veliki problem za Saudijsku Arabiju. Razvijanjem veza s Rusijom, Rijad ima za cilj da uvjeri Moskvu da obuzda agresivnu regionalnu politiku Teherana.

Druga potencijalna prepreka je nepredvidiva politika američkog predsjednika Donalda Trumpa u pogledu regije. Ako Trump odluči da se intenzivnije angažira na Bliskom istoku, to bi moglo dovesti do ograničenja daljnjeg razvoja odnosa između dvije zemlje, ali ako je odlučio da nastavi s Obaminom politikom postepenog povlačenja iz regije, rusko-saudijski odnosi će se nastaviti razvijati.

Kako bi se odnosi između dvije zemlje nastavili razvijati, obje zemlje će morati napraviti kvalitativan iskorak koji će stvoriti pravi temelj za daljnju saradnju. No, prema do sad viđenom, čini se da nijedna od njih nije spremna na takav iskorak.

Na kraju, Saudijska Arabija je ključni arapski saveznik SAD-a na Bliskom istoku i taj savez je ozbiljna prepreka razvijanju veza između Moskve i Rijada.

Preveo: Abdullah Nasup

Alexey Khlebnikov je ekspert Russian International Affairs Councila za Bliski istok i Sjevernu Afriku

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA