Štampa na njemačkom je pisala o komemoraciji žrtvama blajburškog masakra u Koruškoj i oživljavanju duha fašizma koji je prisutan na toj manifestaciji, javlja DW.
“Na austrijsko-slovenačkoj granici su godinama marširali simpatizeri fašista. Sada bi Blajburg trebalo da postane svijetlo mjesto sećanja”, piše Andreas Ernst za švicarski dnevnik Noje cirher cajtung. “Na austrijsko-slovenačkoj granici je između 10.000 i 20.000 Hrvata odalo poštu desetinama hiljada ratnih zarobljenika koji su u proljeće 1945. pali kao žrtve osvete jugoslovenskih partizanskih četa. Hrvatska katolička crkva uvijek ima vodeću ulogu na komemoraciji – ali ne samo spiritualno. Ona djeluje politički i ideološki, jer nudi jedno obavezujuće tumačenje: kraj fašističke hrvatske države NDH (1941-1945) nije predstavljao oslobođenje, već početak mučeništva pod Titovom vlašću. Toga se nacija oslobodila tek sa nezavisnošću 1991. Gledano iz te perspektive, NDH sa Pavelićem je prethodnica današnje Hrvatske. Jasno je da je taj kontinuitet problematičan.”
“U samom Blajburgu jedva da je bilo žrtava, ali u posljednjim borbama, te na putu povorki kroz Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju i Bosnu kao i u zarobljeničkim logorima ubijeno je, kako se procjenjuje, 70.000 ljudi. U Hrvatskoj se govori o golgoti. To je ishodište mita o Blajburgu koji je sa proticanjem vremena promijenio svoju funkciju, mita koji crkve, udruženja veterana i desničarski intelektualci i dalje pletu”, piše Noje cirher cajtung.
U bečkom Standardu novinar Krsto Lazarević, koji je prisustvovao komemoraciji u Blajburgu, piše: “Došli su da se mole i da odaju poštu žrtvama ‘blajburškog masakra’ kažu muškarci” koje je tamo sreo. Predvodnik grupe nosi trenerku sa logom jednog sportskog kluba iz rajnsko-majnske oblasti. Otvara još jedno pivo, pali cigaretu i iz prtljažnika vadi pršut iz Dalmacije: ‘domaći je najbolji’. Grupa muškaraca je razočarana, jer ove godine ne smiju da se podižu šatore. ‘Obezbjeđenje nas je već udaljilo sa groblja, kažu, ne smijemo da pijemo, to više nije zabavno”.
“Da bi odala poštu žrtvama, jedna grupa veterana iz rata u Hrvatskoj 90-ih želi na groblje. Jedan koruški policajac uzima uniformu koju jedan od muškaraca nosi u rukama. Učesnici mu objašnjavaju da je riječ o uniformi iz rata u Hrvatskoj 90-ih. Jedan od hrvatskih policajaca koji je došao da pomogne (austrijskim – prim. prev.) kolegama, potvrdno klima glavom. Koruški policajac mu vraća uniformu i kaže: ‘U redu je, hvala’. Riječ je o uniformi jedne hrvatske paravojne formacije koja ima pozitivan stav prema ustašama.”
“Prekršeno je i pravilo da na groblju ne smije biti političkih govora. Nešto prije 10 sati, pred spomen-obilježjem se jedan muškarac predstavio kao Tomo Bilogrivić iz ‘Ujedinjene hrvatske desnice’. Nosi odijelo, kravatu i polaže šešir na jedan nadgrobni spomenik. Kada je zatražio od prisutnih učesnika da se uhvate za ruke, oni su to učinili. Kada je zatražio da se antifašizam izbriše iz hrvatskog Ustava, aplaudirali su mu […] Renomirani stručnjak za ustavno pravo Bernd-Kristijan Funk natuknuo je, da policija kada je riječ o fašističkim simbolima, namjerno gleda u stranu […]”, piše između ostalog austrijski dnevnik Standard.
Uoči komemoracije je internet-portal Špigel onlajn napisao da je “ono što se najavljuje kao ‚komemorativna misa na privatnom zemljištu‘ tokom proteklih godina preraslo u gigantsko okupljanje nacista. ‚Najveći u Evropi‘ kako to stoji u Dokumentarnom arhivu austrijskog otpora (DOW). Ono što je za jedne bezazlena komemoracija nevinim žrtvama, za druge je klanjanje ustaškom režimu. Fašisti su se u vrijeme nacista u Hrvatskoj pobrinuli za uništavanje Jevreja, Roma, Srba i antifašista, prije svega u koncentracionom logoru Jasenovac. Tamo je sistematski ubijeno najmanje 86.000 ljudi.”
Uoči manifestacije, novinari Špigela su od austrijskih vlasti saznali da one nemaju nikakve instrukcije za postupanje protiv simbola Nezavisne Države Hrvatske koja je bila vazal nacističke Njemačke, ali da će uklanjati kukaste krstove, kako je novinarima rečeno u koruškoj policiji.
(DW)
