Intervju: Ismet Bećar, predsjednik ABOM
Sagovornik ovog broja Revije je gospodin Ismet Bećar. Svšenik je 455. generacije Gazi Husrev-begove medrese i Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, odsjek za novinarstvo. Već 6 godina je dobrovoljno angažiran na poslovima hatiba, nedaleko od Han Pijeska u manjem bosanskom entitetu. Član je programskog kolektiva Radija IZ-e BIR, raspoređen na poslovima novinara i voditelja programa. Njegovi prilozi i kolumne koje objavljuje u “Preporodu”, “Novom Muallimu, “PanBošnjaku”” te mnogobrojnim internet portalima, privlače posebnu pozornost čitatelja. Predsjednik je nedavno osnovane Aktivne bošnjačke mreže – ABOM.
DISKRIMINATORSKI ODNOS MATICE BOSNE PREMA BOŠNJAČKOJ DIJASPORI NEODRŽIV JE
1. Gospodine Bećar, zamolio bih Vas da nam ukratko predstavite Aktivnu bošnjačku mrežu – ABOM. Šta su dakle vaši ciljevi i namjere, te koliko ste zadovoljni dosadašnjim radom udruženja?
Aktivna bošnjačka mreža – ABOM je nestranačka i neprofitna organizacija, zaokupljena umrežavanjem pojedinaca i grupa, spremnih da svoju energiju usmjere na promociju i zaštitu bošnjačkog identiteta, ostvarivanje socijalnih i kulturnih interesa bošnjačkog naroda, s vrlo ambicioznim, ali nikako nedostižnim ciljem da se s velikom posvećenošću učestvuje u izgradnji bošnjačke nacionalne vizije. Naravno, sve to u kapacitetu onoga što se danas podrazumijeva pod civilnim elementima građanstva, da se slobodno govori, misli, vjeruje, uz pravo na vlasništvo, pravdu itd. Mnogo je ovdje velikih riječi i ideala za koje će se mukotrpno boriti svakodnevno, pedalj po pedalj, ali imam dojam da smo toga svjesni. Napokon je moguće kod Bošnjaka pronaći snage spremne da podrže ovakav koncept građanskog djelovanja, i neka to bude dovoljna doza optimizma za početak.
2. Da li je moguće postojeće odnose dodatno unaprijediti, i na koji način?
Da, ukoliko se jedni drugima obavežemo da ćemo se uvijek, u svako vrijeme i na svakom mjestu kategorično oduprijeti biološkoj ugroženosti, raspamećivanju i odrođavanju Bošnjaka. To je trenutno naš najvažniji zajednički zadatak, u Sarajevu, Novom Pazaru, Anadoliji, Beču, St. Louisu i svugdje gdje nas ima.
3. Gospodine Bećar, dobrovoljno ste angažirani kao hatib u manjem bosanskom entitetu, što je za svaku pohvalu. Međutim, posmatrajući sa strane, stiče se dojam da među upošljenicima IZ, upravo fali više volonterskog rada i zalaganja. Kako Vi komentarišete tu…
