Poziv “Koordinaciji nezavisnih džemata” da još jednom preispitaju svoj stav i da se integrišu u zajednicu

1074

Piše: Hafiz mr. Semir Imamović

Poziv braći iz “Koordinacije nezavisnih džemata” da još jednom preispitaju svoj stav prema ponudi IZ-a da se integrišu u zajednicu

Možda je, s moje strane, bilo grubih riječi prema vama, kao što je bilo i s vaše prema meni i drugim daijama, koji se ne slažu s vašom da'vetskom metodologijom, ali ipak smatram da još uvjek postoji realan okvir za razgovor i iznošenje argumenata, a da i vi tako razmišljate može se razumijeti iz vašeg jučerašnjeg saopćenja u kojem ste, što me je pozitivno iznenadilo, svoje vjerske stavove i stav prema instituciji IZ-a, iznijeli na jedan odmjeren/odvagan, pa zašto ne reći i pomirljiv način.

1. Allahovi robovi, kako i vi nazivate predstavnike IZ-a u svom saopćenju, sve što ste naveli, nije i ne može biti razlog za odvajanje i pravljanje posebnih džemata/zajednica, bili oni zavisni ili nezavisni, manje ili više “sunnetski”, jer je takva praksa nezabilježena u hiljadučetirstogodišnjoj povijesti islama.

2. Džamije su naše zajedničko dobro, na koje svi jednako polažemo pravo, one su vakufi/zadužbine naših velikih dobrotvora i mudžahida, sultana i vezira, aga i begova, možda čak i naših predaka, one su Božije kuće u kojima bi se svi trebali osjećati ravnopravno, ponosno i dostojanstveno i istinski uživati u ibadetu i pokornosti Allahu; one su naš džemat, mjesto naših susreta, razgovora i međusobnog potpomganja, naša najveća i najvažnija vjerska okupljališta, i svakako ustanove/škole u kojim se učimo redu, disciplini, odgovornosti i organizaciji, i zašto bi ih se odricali u ime nekih svojih, malih i, u mnogome, limitiranih, zajednica.

3. Poznato vam je kao i meni, da se ashabi, radijallahu anhum, nisu odvojili od džemata i muslimanskih vladara, čak i onda kada su ummetom harali krvoloci poput Hadžadža ibn Jusufa, Muhtara ibn Ubjeda, Ubjedullaha ibn Zijada i drugih, i kada su legitimnu Osmanovu vlast uzurpirali “pustinjski hajduci”, pod lažnim optužbama za izdaju, nego su klanjali za svima njima i nisu pozivali običan puk na građanski neposluh. Štaviše Osman, radijallahu anhu, čiju su kuću opsjedali ti hajduci, naredio je ashabima da klanjaju namaz za njihovim predvodnikom Kinanom ibn Bišrom, rekavši im: “Namaz je vaše najbolje djelo, i dok budu činili dobro, činite i vi s njima, a u zlu ne učestvujte.”

Tako vam Allaha da li je naša IZ i ljudi koji je predvode “gora” i “zabludjelija” od spomenutih, pa smo prinuđeni napustiti džamije?

4. Niko od islamskih učenjaka i profesora pred kojima smo učili vjeru, a to je valjda ulema kojoj vi vjerujete, nikada nijednu riječ nije kazala u korist vašeg stava o odvajanju od zvaničnih vjerskih institucija, naprotiv svi oni su nam savjetovali da se lijepo ophodimo s našim vjerskim predstavnicima i učenjacima, da ih poštujemo, klanjamo u džamijama, i da svoje stavove iznosimo nepristrasno i nenametljivo, s punim poštovanjem prema oponentima.

5. Nigdje i nikada, koliko je meni poznato, u islamskom ummetu, bar tamo gdje je vladao jedinstven politički i vjerski sistem, nisu postajale/djelovale male grupice muslimana koje su sebe nazivale “nezavisnim džematima”, ili grupice koje su zbog svog razilaženja sa oficijelnim vlastima i ulemom osnivale nešto slično vašim “nezavisnim džematima”. Ako ćemo iskreno veća “potreba” za “nezavisnim džematima” postoji u Egiptu, Saudijskoj Arabiji, i drugim arapskim državama, gdje ima veliki broj selefeijskih učenjaka koji se ne slažu ni sa državnom politikom ni sa stavovima službene uleme, mnogi od njih su zbog svojih stavova završili u zatvorima i tamnicama, ali nisam čuo da je iko od tih učenjaka, ikada, ijednom rječju, pozvao na pravljenje paralelnih institucija i džemata.

6. Neka i meni i vama bude pouka sudbina muslimana Španije, kojoj su, najvećim djelom, kumovali oni sami, jer su ličnim, porodičnim i lokalnim interesima, dali prednost nad interesima zajednice, i na kraju su izgubili svi i sve. Neka nam pouka bude i Palestina, u kojoj se na 24% teritorije, na koju su cionisti stjerali muslimane, vodi bjesomučni rat među muslimanskim frakcijama, ali i Sirija, u kojoj su međumsulimanski sukobi dostigli kulminaciju. Činjenica da se svi mi, i IZ, i “selefije” i “sufije”, okruženi narodima koji nam nisu nakoljeni i među kojima je još uvijek veliki broj “pojedinaca” koji prizivaju/priželjkuju nove ratove i klanja, trebala nam biti dovoljna da zbijemo svoje redove i budemo jedni uz druge, prije svega u safovima i u džamijama.

7. Ako nećete poslušati mene, zbog toga što možda smatrate da se ja dodvoravam IZ-u, zbog pozicije i karijere, poslušajte onda aposlutnu većinu daija, koja vas, kao i ja, poziva da poslušate glas razuma i povinujete se volji naših vjerskih predstavnika, jer je u tome dobro za našu vjeru, našu državu i našu budućnost.

8. Pozivam Allaha za svjedoka da sam vam dostavio ono što sam znao o ovom pitanju, i molim Ga da mene i vas uputi na ono što će nam koristiti na ovom i budćem svijetu, amin!