Prakticiranje sunneta je obruč kojim se efikasno štite farzovi

0

Autor: Salih ibn Muhammed Alu Talib/Preveo: Semir Imamović

Allahova oporuka prvim i kasnijim generacijama je da se samo Njega boje: Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha. (Prijevod značenja, En-Nisa, 131.). Ko bude radio na popravljanju svog unutarnjeg stanja, Allah će popraviti njegovu vanjštinu (njegove vanjske postupke), olakšat će mu sve poslove i učinit će ga voljenim i poštovanim.

Čovjek sve svoje snage treba usmjeriti u pravcu popravljanja svog unutarnjeg stanja (duhovnom i moralnom pročišćenju), jer u suprotnom, njegovi vanjski postupci neće imati nikakvog smisla, bez obzira koliko ih dotjeravao i uljepšavao. Najbolje čemu se čovjek u toku dana može posvetiti jeste usklađivanje svoje prakse, riječi i djela, mirovanja i kretanja, sa praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i obavljanje radnji koje je on, sallallahu alejhi ve sellem, svakodnevno obavljao. To se posebno čini važnim u vremenu u kojem je mnogo onih koji se “lažno” izdaju za Poslanikove, sallallhu alejhi ve sellem, sljedbenike, bez imalo želje da to u praksi dokažu. Kur’an je u tom smislu eksplicitan, on poziva ljude da svoju izjavu o ljubavi prema Allahu i Poslaniku pretoče u praksu, i da, ako Allaha vole, Poslanika slijede, a On će im uzvratiti Svojom ljubavlju i oprostom grijeha. (Alu Imran, 31.).

Čovjekov stepen u vjeri mjeri se stepenom njegovog slijeđenja Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, prakse (sunneta), i sve što je u tome dosljedniji, njegov ugled je kod Allaha veći. Prakticiranje sunneta je obruč kojim se efikasno štite farzovi i vadžibi, jedinstvena prilika za uvećanje djela i nagrade, i stalna tendencija ka boljem i potpunijem. Jedan od sunneta, koje bi musliman trebao i morao unijeti u svoju svakodnevnu praksu, njemu podučiti svoje ukućane, te na taj način i sebe i njih zaštititi od djelovanja prokletog šejtana, jesu dove i zikrovi prije spavanja. Naime, prije odlaska na počinak, lijepo je uzeti abdest, sastaviti ruke, puhnuti u njih i proučiti sure El-Ihlas (Kulhuvallahu ehad), El-Felek (Kul e‘uzu bi rabbi-l-felek) i En-Nās (Kul e‘uzu bi rabbi-n-nas), a zatim njima potrati tijelo, počevši od glave, zatim lica i na kraju prednjeg dijela tijela, i sve to ponoviti tri puta (Buharija). Lijepo je također, proučiti ajetul-kursijj (Allahu la ilahe illallah), i dovu: “Bismike allahume ved’atu dženbi, ve bike erfe‘uhu, in emskete nefsi ferhamha, ve in ersleteha fahfazha bima tahfazu bih ibadeke-s-salihin” / u prijevodu: “Gospodaru moj u Tvoje ime liježem (opuštam svoje bokove), i u Tvoje ime ustajem (ih podižem). Ako mi uzmeš dušu, smiluj joj se, a ako mi je vratiš, čuvaj je od svega onoga od čega čuvaš Svoje čestite robove.” Zatim, će staviti desnu ruku pod obraz i proučiti dovu: “Allahumme kini ‘azabeke jevme teb’asu ibadeke” / u prijevodu: “Gospodaru moj, sačuvaj me Svoje kazne na dana kada proživiš Svoje robove”, okrenuti se na desnu stranu i izgovoriti subhanallah i elhamdulillahi po 33 i Allahu ekber 34 puta…