Šta je popis Bošnjacima

98
bosnjak

Do popisa je ostalo tako malo vremena da Bošnjaci gotovo da ništa bitnije ne mogu izmijeniti. Ma kakva kampanja da se otvori, onaj je osuđena na nešto više od 30-tak dana djelovanja. Što je urađeno – urađeno je. Nekoliko institucija, prevođenih Islamskom zajednicom, osnovalo je Fondaciju, a iz Fondacije smo dobili nekoliko kvalitetnih intervjua njenog predsjednika, i to je to. Prethodno je ozvaničena kampanja „Bitno je biti Bošnjak”, pa je, uglavnom, jedan čovjek obišao neke džemate i džamije i govorio o popisu. Naš kolumnista, Fatmir Alispahić, koji je prvi upozoravao na opasnosti popisa, tačno prije godinu dana, u više tekstova i na nekoliko skupova (Brčko, Travnik, itd.), recimo, nije uključen nigdje. Sumnjiv je taj redukcionizam od strane institucija koje su sebi uzele zadaću da narod educiraju o popisu. Umjesto da se otvori širok, i što širi intelektualni front, on se zatvara i reducira. Kao da je nekome stalo da nas je što manje u ovoj historijskoj bici za opstanak Bošnjaka!? Morali su dosad biti oformljeni štabovi u svim općinama, koji bi obilazili mjesne zajednice, držali predavanja, dijelili edukativne materijale, ulazili u kuće, i što ne najvažnije – išli prema onima koji hoće da se izjasne kao „Bosanci” Ili „Muslimani”, da ih ubijede kako samo kao Bošnjaci mogu sačuvati svoje bosanstvo i svoje muslimanstvo. Zašto takvi štabovi nisu osnovani, kad je sasvim sigurno da naši medžlisi imaju snage i potencijala da oko sebe okupe lokalnu intelektualnu i patriotsku elitu? Odgovor na ovo pitanje moraju dati baš ovi koji su sebe promovisali u predvodnike kampanje oko popisa. Nije dovoljno napraviti onaj nemušti spot, nije dovoljno držati predavanja po džamijama, niti je dovoljno dati nekoliko intervjua u medijima koje konzumiraju svakako samosvjesni Bošnjaci. Kampanja je morala biti usmjerena prema Bošnjacima koji neće da se izjasne kao Bošnjaci, jer je to onaj dio naroda kojeg ćemo izgubiti. To je ta linija fronte na kojoj se događa naš poraz u popisu! Više nije pitanje da li ćemo pretrpjeti gubitke, već je pitanje koliki će ti gubici biti. Lijepo je čuti uvjeravanja da su Bošnjaci toliko zreli da znaju ko su i šta su, ali mi to ne možemo znati dok ne vidimo rezultate popisa. A šta ako se neprijatno iznenadimo? Tada više nema povratka. Zato se ništa nije smjelo prepustiti slučaju, kao što je prepuštena jedna velika masa zabrinutih bošnjačkih intelektualaca koji su dosad morali biti organizirani u sistem obilaska mjesnih zajednica – da svako dobije priliku da dadne svoj doprinos u ovom historijskom događaju. Zahvaljujući Islamskoj zajednici, ipak, svijest o važnosti popisa je izdignuta na najviši nivo, tako da su džematlije, kroz više sadržaja, i nekoliko hudbi, upoznate sa dramatičnošću trenutka. Vjerovati je da će inercijom nagona za opstanak mnogi Bošnjaci, samoincijativno, povesti kampanje u lokalnim sredinama da objasne – kako Bosna i Bošnjaci mogu opstati samo na jedan način: ako Bošnjaci potvrde svoje nacionalno ime. Bez obzira na gore navedene kritičke opaske, mi možemo biti zadovoljni sa obimom posla koji je uradila Islamska zajednica. Čini se da nikada, ni u jednom događaju, Bošnjaci nisu bili toliko educirani i upućivani kao danas, kada se radi o popisu. Zasluga je to Islamske zajednice, neovisno od ovih asocijacija koje su mogle uraditi mnogo više. U vremenu koje preostaje vrijedilo bi, ipak, razmisliti o formama omasovljenja kampanje, o nekoj vrsti masovnih skupova, okupljanja naroda, šetnji kroz naše čaršije, u isto vrijeme, istog dana, kako bi se svima poslala poruka da bošnjački narod nije napušten sam od sebe, a time i od Božije Milosti.