Svi posjetioci sajma knjige pretraženi zbog oružja

137
sajamknjigeegipat2

Piše: Jusuf Džafić, Kairo

Moderno doba u kome živimo donijelo je i zapostavljanje univerzalnih civilizacijsko-kulturnih vrijednosti. Ono što je nekad bilo općeprihvaćena moralna vrijednost, danas se smatra nazadnim, zaostalim, nekulturnim, bolesnim, dok je, pak, ono što je nekad smatrano moralnom bolešću i izopačenošću, danas se drži za napredno, kulturno, zdravo, moderno. Tako smo svjedoci da pse lutalice mogu krstariti našim gradovima, klati mačke, napadati djecu i odrasle, a da pojedinac ne može ništa uraditi protiv toga, bez da završi u zatvoru. Homoseksualcima se odrješuju ruke do te mjere da su nedavno demolirali jednu južnoameričku crkvu, na očigled bespomoćnih župljana. Naravno, taj čin nije okarakterisan kao terorističkim, jer nije ispunjen najvažniji uslov – počinitelji tog anticivilizacijskog čina nisu bili muslimani. Dalje, biti bogat, slavan, opijati se, pušiti opojne droge, sve se to u našem čudnom zemanu promoviše kao najveće dostignuće “moderne civilizacije”. Naravno, glavni uzrok ovog velikog problema treba tražiti u sve većem udaljavanju čovječanstva od Boga, što su odavno primjetili etičari, među kojima je i naš Alija Izetbegović.

Međutim, ono što najviše zabrinjava je udaljavanje čovječanstva od pisane riječi – knjige. Čovjek današnjice je suočen sa raznim izazovima koji ga odvraćaju od te antičke ćudi, tj. knjige. Internet, televizija, radio i ostali mediji; filmska industrija, muzička industrija, te podobar dio moderne umjetnosti, pa čak i dio književnosti – kao da su se svi oni urotili protiv knjige, koja nedvojbeno predstavlja glavni alat obrazovanja. Ne trebamo zaboraviti i kur'ansko naređenje izučavanja i upotrebe kalema (pera), što je bilo i zvjezda vodilja Ummeta, barem, donedavno.

U svom tom ludilu modernog društva, pa i našeg bosanskog, gdje su najpopularnije vijesti o tome ko je s kim zatrudnio, ko je koga prevario, ko je koga ubio, ko se bacio sa petog, šestog, sedmog ili nekog drugog sprata, nemamo dosta prilike da čitamo o tome ko je napisao knjigu, ko je doktorirao, magistrirao, diplomirao, ko je organizovao vaz, predavanje, simpozijum. Isto tako, ovih dana, glede dešavanja u Egiptu, samo možemo da čujemo, pročitamo ili pogledamo o tome koliko je bombi bačeno, koliko je poginulih, ranjenih. Stoga, ne treba da čudi da je 45. Internacionalni sajam knjiga u Kairu, koji se nedavno i završio, medijski bio nepropraćen u bivšim jugoslovenskim zemljama. Štaviše, barem koliko je meni poznato, zaključno sa vremenom pisanja ovog članka, niko o tome nije ni slova napisao.

755 izdavačkih kuća

Ovogodišnji 45. Kairski internacionalni sajam knjiga je trajao od 22. januara do 6. februara. Broj izdavačkih kuća koje su ove godine prezentirali svoje edicije iznosi 755, od čega je 518 egipatskih izdavačkih kuća, 210 arapskih neegipatskih i 27 nearapskih. Broj nakladničkih kuća na sajmu ove godine je bio veći ako ga uporedimo sa posljednja dva sajma (44. sajam-735 izdavačkih kuća, 43. sajam-745 izdavačkih kuća), ali je manji u odnosu na 42. sajam (oko 800 izdavačkih kuća), koji se zbio 2010. godine, znači prije 25-januarske revolucije. Ovogodišnje nakladne kuće dolaze iz 24 države – 17 arapskih i svega 7 nearapskih (neračunajući zemlju domaćina), što predstavlja pad u poređenju sa posljednja dva sajma (44. sajam-25 država, 43. sajam-29 država), a pogotovo ako pogledamo 42. kairski sajam knjiga kada je broj država iznosio 31 državu. I pored primjetnog pada zainteresovanosti izglača iz nearapskih zemalja za kairski sajam knjiga posljednjih godina, što je, naravno, povezano sa nesigurnom političkom situacijom u Egiptu, primjetan je povećan broj arapskih izdavačkih kuća, kako onih egipatskih, tako i onih neegipatskih. Čak je povećan i broj izdavačkih kuća iz Sirije! Doduše, treba podcrtati da su se skoro sve sirijske izdavačke kuće zbog ratnog stanja u Siriji preselile u Bejrut, koji nakon Kaira jeste najznačajniji centra izdavaštva u arapskom svijetu. Inače, i prije sirijskog rata sirijski nakladnici su većinom štampali svoje knjige u Libanu. Takođe, posjetioci su i ove godine mogli da obiđu i štandove prodavača sa Suk el-Azbekijje, poznate kairske pijace polovnih knjiga. Kao i prošle godine, i ove godine smo imali 92 štanda prodavača sa dotične pijace. Ove godine, po prvi put na sajmu, imali smo posebno krilo za dječije knjige.

Međutim, i pored toga što kairski internacionalni sajam knjiga posljednjih godina sve više liči na arapski sajam knjiga, on je još uvijek jedan od najprominentnijih sajmova knjiga u svijetu, te najveći svjetski sajam po broju posjetilaca (prosječno 2 000 000 posjetilaca). Primjera radi, beogradski sajam knjiga, koji važi za najveći sajam knjiga na Balkanu, 2013. godine je okupio samo 494 izlagača (446 domaćih i 48 stranih izlagača) iz 16 zemalja, te zabilježio posjetu od svega 158 128 osoba.

Dakle, posjetioci ovogodišnjeg sajma mogli su da posjete štandove izlagača i iz UAE-a, Saudijske Arabije, Kuvajta, Katra, Bahreina, Tunisa, Maroka, Palestine, Jordana, Libije, Jemena, Sirije, Sudana, Libana, Iraka, Alžira, Omana, Velike Britanije, Holandije, Turske, Italije, Njemačke, SAD-a i Rusije. Turski izlagači su se tako ipak pojavili na sajmu, ali “turske institucije ni na koji način nisu umiješane”. Ahmed Mudžahid, predsjedavajući Egipatske generalne organizacije za knjige i glavni organizator sajma, pojasnio je novinarima da su Egipat i Turska u diplomatskoj krizi od novembra kada su egipatske vlasti proglasile turskog ambasadora personom non grata i optužile Tursku za “stvaranje nestabilnosti” i “pokušaj uticanja na javno mnijenje” na način koji šteti Egiptu.

Slogan 45. kairskog sajma je bio “Kultura i identitet”. Gorespomenuti Ahmed Mudžahid pojasnio je nastanak ovogodišnjeg slogana. Vladavina Muslimanske braće je “skoro lišila” Egipat mnogih elemenata njegovog identita. Ta vlast je “pokušala da izokrene” egipatske kulturne tradicije kako bi služile samo interesima Muslimanske braće, rekao je, između ostalog, Mudžahid. Pod sadašnjim okolnostima, pitanje identiteta bi moglo da zauzeme centralno mjesto u sadašnjoj egipatskoj kulturi, pogotovo ako uzmemo u obzir da rušenje vlasti Muslimanskog bratsva – godinu dana nakon dolaska na vlast – predstavlja korak naprijed ka otkrivanju višestrukog egipatskog identiteta, bio on faraonski (sic!), koptski, islamski ili arapski.

Gost država ovogodišnjeg sajma bio je Kuvajt. Očevidno je da se na ovaj način Egipat odužuje ovoj velikoj prijateljskoj državi koja je, zajedno sa Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, pomogla ekonomiju prijateljske im egipatske države sa 12 milijardi američkih dolara. Pomoć je usljedila nakon 3. jula 2013. godine i svrgnuća Muhammeda Mursija sa mjesta egipatskog presjednika. Budući da je dio te pomoći podrazumijevao i preko 4 milijarde dolara doniranih u vidu naftnih derivata, Egipat je na duži vremenski period izašao iz naftne krize koju je proživljavao svo vrijeme predsjednikovanja Mursija. Kriza sa naftom je konačno završena kada je Kuvajt u oktobru 2013. godine pristao da poveća godišnju isporuku sirove nafte egipatskim rafinerijama sa 1,5 miliona barela mjesečno na dva miliona barela mjesečno. Nadajmo se da će dotične države nastaviti da pomažu poljuljanu ekonomiju Egipta, pogotovo kad uzmemo u obzir činjenicu da je ekonmsko stanje Egipta sve gore i gore.

Ličnost godine

Nakon što je prijašnjih godina “ličnost godine” bila suspednirana, ona se ove godine vratila u program kairskog sajma knjige. Tako je ličnost ove godine bio Taha Husein (1889-1973), istaknuti egipatski pisac i glavni predstavnik faraonizma.

I ove godine, sajam je bio propraćen raznim aktivnostima, uglavnom koncentrisanim oko tema i problema vezanih za egipatsku kulturu i identitet, uključujući okrugle stolove, književne večeri i sl. Treba istaći i aktivnosti Foruma mladih koje su ove godine bile fokusirane na revoluciju i mlade. Tako se raspravljalo, između ostalog, o sljedećim temama: Uloga mladih u razvijanju političkih partija i djeljenju nada i težnji masa; Arapske revolucije: činjenice, neuspjesi i prijetnje; Mladi revolucije i podjela između demokratskog pokreta i panarapskog islamskog pokreta i sl.

Iako je sajam počeo već 22. janaura, i ja sam, kao i većina studenata, ali i Egipćana, čekao da prođe taj 25. januar, 3. godišnjica 25-januarske revolucije, kako bih posjetio sajam knjiga. Hvala Bogu, 25. januar je prošao bez većih incidenata – u petak, 24. januara, poginuo je “samo” 21 čovjek, a na sami 25. januar, u subotu, 64 ljudi, što je daleko manja cifra u poređenju sa oko 1000 poginulih u 25-janaurskoj revoluciji i preko 3 000 poginulih u protestima jula i avgusta 2013. godine. Tako sam posjetio sajam u nedjelju, ponedjeljak i utorak – 26, 27. i 28. januar. Opet, kao i svake godine, morao sam da se nosim sa velikom saobraćajnom gužvom, za koju je “krivac” bio sajam. Novost je da su ove godine posjetioci koristili samo po jedan ulaz za muškarce i žene, a uvedena je bila i strožija kontrola, slična aerodromskoj: svi posjetioci su pretraženi zbog oružja, morali su da otvore svoje torbe, isprazne sav metal iz džepova, te da prođu kroz elektronsku kapiju. Međutim, takva predostožnost ne treba da čudi, jer se u blizini sajma nalaze dva trga (Abbasijja i Rabija el-Adevijja), koja su bila poprište velikih protesta pristalica svrgnutog predsjednika Muhammeda Mursija tokom jula i avgusta 2013. godine, te novi kompleks Univerziteta el-Azhar, koji je bio mjesto velikih prosvjeda studenata zadnjih nekoliko mjeseci.

sajamknjigeegipat

Glavni kupci na sajmu su po običaju bili studenti. Egipat je mlada nacija koja ima ogormnu populaciju studenata od preko 3 miliona. Najveći po broju studenata je naravno renomirani Univerzitet el-Azhar. On ima blizu pola miliona studenata širom Egipta. To ne treba da čudi, pošto same Azharove osnovne i srednje škole imaju preko 2 miliona učenika u skoro 9 000 Azharovih škola. I pored toga, Azharovci čine samo 5% svih osnovaca i srednjoškolaca! Veliki broj Azharovih studenata, njih 200 000 (računajući i osnovce i srednjoškolce) dolaze iz preko 150 zemalja svijeta. Najbrojniji Azharovi strani studenti su svakako iz Malezije i Indonezije, kojih prema nekim procjenama ima 50 000. Oni su takođe bili i najbrojniji strani studenti na sajmu.

Ni ove godine nije bilo izdavačkih kuća iz Bosne i Hercegovine, niti iz regiona, pa čak ni u paviljonu namjenjenom za promovisanje država. To je veliki promašaj, pogotovo ako se uzme u obzir da se na sajmu prodaju i promovišu knjige ne samo na arapskom jeziku, već i one na engleskom, francuskom, njemačkom, turskom, španskom, malajskom, ali i drugim svjetskim jezicima.

No, uprkos činjenici da nije bilo ni bosanskih ni ostalih balkanskih nakladnika, knjiga bošnjačkih autora, kao i knjiga arapskih autora koje govore o Bosni, itekako je bilo. Naime, već sam ranije pisao u Saffu, Glasniku Asocijacije studenata BiH u Egiptu i Misaku, listu učenika Behram-begove medrese, o knjigama o Bosni i knjigama bošnjačkih autora koje se mogu naći u izdavačkim kućama Dar Es-Selam, Dar Eš-Šuruk, Mektebe El-Medbuli, Mektebe El-Buhari i Fondaciji Abudlaziz Saud el-Babtin nagrada za pjesničku kreativnost. Takođe, pisao sam o skoro svim tim knjigama i u kontekstu priče o prošlogodišnjem 44. kairskom internacionalnom sajmu knjiga. Stoga, u nastavku ćemo spomenuti samo izdanja koja su publicirana u međuvremenu, kao i izdanja koja smo previdjeli, a mogla su se kupiti i na prošlogodišnjem sajmu:

– Mahkeme el-ebrija’ – Mesrehijje ši'rijje an el-Busna ve el-Herske (Suđenje nedužnima – Drama u stihovima o Bosni i Hercegovini). Autor je doktor Gazi Muhtar Tulejmat. Knjiga je izašla 2005. godine u izdanju Mektebe El-Abikan, nakladne kuće iz Rijada.

– Divan El-Busna ve el-Hersek – Muhtarat min šuara’ er-Rabita (Divan Bosne i Hercegovine – Izbor iz poezije Udruženja). U antologiji se nalazi 40 pjesama 30 članova Svjetskog udruženja islamskih pjesnika. Knjiga je izašla 2005. godine takođe u izdanju rijadske nakladničke kuće Mektebe El-Abikan.

– Dirasat fi edeb el-Busna ve el-Hersek ve fi el-edeb el-arebijj (Studije o književnosti Bosne i Hercegovine i arapskoj književnosti.) Prijevod djela našeg dr. Esada Durakovića, publiciran 2011. godine u izdanju egipatskog Merkez el-kavmijj li et-terdžeme (Nacionalni centar za prevođenje).

– What The Qur'an Says About The Human Being – An Introduction to the Qur'anic Anthropology (Šta Kur'an kaže o ljudskom biću – Uvod u kur'ansku antropologiju). Prijevod na engleski jezik knjige dr. Safveta Halilovića u nakladi kairske izdavačke kuće Dar Es-Salam, objavljen 2013. godine.

– Die Ehefrauen des Propheten Muhammed und die Gründe für seine Mehrehe (Supruge poslanika Muhammeda i razlozi njegovog višeženstva). Prijevod na njemački jezik knjige dr. Safveta Halilovića u ediciji izdavačke kuće Dar Es-Selam, publikovan 2011. godine.

Općenito, na sajmu su bile najzastupljenije i najkupovanije knjige iz oblasti islamistike, pogotovo djela klasičnih islamskih autora. Uvijek je zanimljivo vidjeti studente sa putnim torbama punim kupljenih knjiga! Nažalost, glavni razlog popularnosti djela iz oblasti iz islamistike na kairskom sajmu ne treba tražiti u pobožnosti Egipćana (iako i ona ima izvjesnog udjela), već prvenstveno s jedne strane u velikom broju domaćih i stranih studenata univerziteta El-Azhar, koji su inače glavni kupci na sajmu, te s druge strane u nezainteresovanosti ostalih Egipćana za pisanom riječju (ne trebamo zaboraviti da, uprkos ogromnoj populaciji studenata i učenika, Egipat ima 28% posto nepismenih).

Ono što se takođe primjetilo na ovogodišnjoj ponudi knjiga, a što je već stotinjak godina prisutno u arapskom svijetu, je skoro pa potpuno ignoriranje 300 godina dugog osmanskog nasljeđa Egipta, odnosno 400 godina dugog osmanskog nasljeđa arapskog svijeta. Već smo ranije pominjali da je parola ovog 45. kairskog sajma knjiga “Kultura i identitet”, te da pod tim organizatori podrazumijevaju samo faraonski, koptski, islamski i arapski identitet Egipta, pritom indirektno negirajući osmanski identitet Egipta, koji je očit u egipatskoj kulturi, tradiciji i umjetnosti. Kako bih došao do egzaktnijih podataka koji bi potvrdili ovu moju tvrdnju, na sajmu sam posebno obratio pažnju na neke od najvećih egipatskih, a samim time i arapskih izdavača. Tako na primjer, Generalna egipatska organizacija za knjige, koja izdaje hiljade knjiga i važi za najvećeg nakladnika u arapskom svijetu, ali i šire, prezentirala je samo jednu knjigu o osmanskoj historiji. Štaviše, ta knjiga pod naslovom Osmansko carstvo i njegovi međunarodni odnosi, nije dikretno vezana za egipatsku historiju, a uz to nije ni originalno djelo, već prijevod sa engleskog jezika. Slično je stanje i glede egipatske Nacionalne biblioteke i arhiva, koja i pored činjenica da posjeduje ogroman broj pohranjenih rukopisa iz osmanskodobnog Egipta, nije izdala više od dvije knjige na osnovu njih.

Naposljetku, preporučujem vam da, ako ste mogućnosti, kad-tad posjetite najveći svjetski sajam knjiga na svijetu. Usput, da dodam u šali: ali na vašu vlastitu odgovornost!