TAJANSTVENA MJESTA SPOMENUTA U KUR'ANU/ Dolina Ahkaf: Mjesto u kojem je djelovao Hud alejhiselam

1

Piše: Nezir Halilović

Kur'an spominje riječ Ahkaf u kontekstu govora o Adovom bratu, tj. o poslaniku koji ih je opominjao i upućivao na Pravi put, a taj poslanik je, po većini mufessira, bio Hud, a.s. Nećemo detaljno govoriti o Hudovom, a.s., pozivanju njegovog naroda, njihovoj reakciji i odgovoru, jer je to više puta obrađivano, ali ćemo se kroz kur'anske ajete podsjetiti na to kazivanje. Tako Allah, dž.š., kaže:

I spomeni brata Adovog, kada je narod svoj u Ahkafu opominjao – a bilo je i prije njega i poslije njega poslanika: “Klanjajte se samo Allahu, ja, zaista, strahujem da ćete biti u mukama na Velikom danu!” – oni su odgovarali: “Zar si nama došao da nas od božanstava naših odvratiš. Neka se, eto, ostvare prijetnje tvoje, ako istinu govoriš!” – “Samo Allah zna kad će to biti!” – on bi govorio – “ja vam kazujem ono što mi se objavljuje, a vi ste, vidim, narod u neznanju ogrezao.” I kad ugledaše oblak na obzorju, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: “Ovaj nam oblak kišu donosi!” – “Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi, koji, voljom Gospodara svoga, sve ruši.” I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove; tako Mi kažnjavamo narod grješni. Njima smo dali mogućnosti koje vama nismo dali; i sluh i vid i razum smo im dali, ali im ni sluh njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu ni od kakve koristi bili, jer su Allahove dokaze poricali – i sa svih strana ih je okružilo ono čemu su se ismijavali. Neke gradove oko vas još davno smo uništili, a objasnili smo im bili na razne načine dokaze, ne bi li se pokajali. A zašto im nisu pomogli oni koje su, pored Allaha, prihvatili da im budu posrednici i bogovi? Ali, njih nije bilo. To su bile samo klevete njihove i laži.  (El-Ahkaf, 21.-28.)

Dakle, vidimo da i u ovim ajetima Gospodar svjetova konkretno spominje ime mjesta u kojem je djelovao Allahov poslanik Hud, a.s. Međutim, šta znači riječ Ahkaf?

Šta je Ahkaf

S obzirom da se radi o nazivu kur'anske sure skoro da ne postoji nijedan komentator Kur'ana koji se ne osvrće na suru Ahkaf, pa i na značenje imena ove sure. Međutim, uglavnom svi oni napominju nekoliko predaja od učenjaka prvih generacija koji su bili najbliži izvoru Objave.

Tako svi mufessiri kažu da Ahkaf predstavlja predio koji je nastanjivao drevni narod Ad, a o tome smo jednim dijelom govorili kada smo govorili o Iremu, gradu koji je sagradio narod Ad, a o kojem govore brojne predaje i svjedočanstva. Međutim, ovdje ćemo se više osvrnuti na sam Ahkaf, njegova obilježja i znamenitosti.

To su pjeskovita brda Hadramevta koja se uzdižu pored morske obale. El-Ahkaf se nalazi u Jemenu, između Omana i Hadramevta, na prostoru koji je gledao prema moru, a koji se zove Eš-Šihr. Dolinu koju su nastanjivali zvali su Megis. Arapi nazivaju naslage pijeska “hukuf”, množina “ahkaf” i to je općepoznato u arapskom jeziku. Potrebno je naglasiti da se taj naziv odnosi na naslage pijeska koje nisu toliko visoke da bi se mogle nazvati brdo. I u našem jeziku postoji izraz koji opisuje ta pješčana uzvišenja, a to je “pješčana dina”.

Ahkaf koji se spominje u Allahovoj Knjizi je prostrana dolina između Ommana i Hadramevta. Katade je rekao: “Ahkaf su pješčane dine prema moru kod Šihra u Jemenu. Dahhak kaže: “Ahkaf je planina u Šamu”, dok pojedini autori kažu da je Ahkaf planina koja obuhvata ovaj svijet. Međutim, svi poznavaoci toga to odbacuju i kažu da je to planina Kaf, o kojoj smo već pisali, dok je Ahkaf – po većini učenjaka islama među kojima su najistaknutiji znalci ovih oblasti poput Ibn Abbasa, Katade, Ibn Ishaka i dr. – pustinjska dolina u Jemenu koju je nastanjivao narod Ad.” (Mu'džemul-buldan, 1/115.)

Kurtubi navodi da je Šihr naselje u Adnu, za koje se kaže Šihr Ommana, a riječ je, ustvari, o morskoj obali koja se proteže od Ommana do Adna. Dževheri kaže da se riječ Ahkaf odnosi na kuće, odnosno naselja naroda Ad. Mudžahid malo preciznije ulazi u opis krajolika te zemlje, pa kaže da je riječ o zemlji koja se naziva Ahkaf, a to je  pustinjska zemlja na kojoj se nalaze uzvišenja sa strmim stranama, a uspinjanje na njih je vrlo teško.

Dolina Ahkaf bila je jako dobro poznata Arapima i muslimanima, što kroz tradiciju, što kroz predaje. Tako Et-Tufejl prenosi od Alije, r.a., da je rekao: “Najbolje doline na svijetu su dolina Mekke i dolina u kojoj je spušten Adem, a.s., a najgore doline na svijetu su dolina Ahkafa i dolina u Hadramevtu koja se naziva Berhut u kojoj se okupljaju nevjerničke duše. Najbolji bunar na svijetu je bunar Zemzem, a najgori bunar na svijetu je bunar Berhut koji se nalazi upravo u dolini Hadramevta.” (Kurtubi, Tefsir, 16/204.)

Kabur Huda, a.s., je u Ahkafu

Za malo kojeg poslanika se zna gdje je ukopan, i o tome uglavnom ne postoje predaje, ili i ako postoje ukazuju na više lokacija, a u istraživanju o Ahkafu nalazimo da se kabur Allahovog poslanika Huda, a.s., nalazi u Ahkafu. Tako se od El-Esbaga bin Nubate prenosi da je rekao: “Sjedili smo kod Alije bin Ebi Taliba jednog dana za vrijeme hilafeta Ebu Bekra es-Siddika, r.a., kada se pojavio jedan čovjek iz Hadramevta. Nikada nisam vidio ružnijeg čovjeka od njega. Ljudi mu ukazaše počast iznenađeni i uplašeni njegovim izgledom, a on požuri hodom poput konjskog hoda sve dok ne stiže i zaustavi se kod nas. Nazva nam selam, kleknu i obrati se najbližim ljudima iz našeg društva rekavši: ‘Ko vam je glavni?’ Ljudi pokazaše na Aliju, r.a., i rekoše: ‘Ovo je amidžić Allahovog Poslanika, s.a.v.s., veliki učenjak svijeta.’ Došljak ustade i reče: ‘Poslušaj moj govor, Allah te uputio sa onim koje je uputio i obasuo tvojim znanjem željnog znanja…, usmjerenom na ispravnost i učenje Pravog puta. Čuo sam za vjeru istine s kojom je došao Muhammed, a on je stalni prvak pustinje, pa sam došao ostavljajući za sobom vjeru zablude i obožavanja kipova i idola, ubijanja sopstvene djece, prevrtljivih vrijednosti i daleko od tupoglavosti Ada. Pokaži mi kako da ostvarim namjeru i otkloni sumnje iz mog srca sa Šerijatom koji je jasan i koji upućuje, i sve to mi ukratko plemenito sjedini, Allah te uputio. Uputi me, jer ti si poznat u društvu, a zaista je uputa islama zamjena za sve i najbolja opskrba, a sumnju kufra koju je posijalo neznanje neće otkloniti iz srca ništa osim pustinjskog lava.’ Alija, r.a., zadivio se njegovom govoru u stihovima, kao i svi prisutni, pa mu je rekao: ‘Allahu pripada znanje i uputa svakog čovjeka, a nisam čuo jače i skladnije stihove od tvojih, odakle si ti, čovječe?’ On odgovori: ‘Iz Hadramevta.’ Alija se mnogo obradova tom čovjeku i pojasni mu islam i čovjek pred njim posta musliman. Zatim je Alija došao sa njim do Ebu Bekra, r.a., pa je i njemu taj čovjek ponovio svoje stihove na što se i Ebu Bekr zadivio. Jednog dana, dok smo mi bili okupljeni radi studiranja, Alija, r.a., ga upita: ‘Poznaješ li ti dobro Hadramevt?’, a on reče: ‘Ako to ne znam, onda ništa ne znam!’ Tada ga Alija, r.a., upita: ‘A znaš li za Ahkaf?’ Čovjek mu reče: ‘Izgleda da me želiš pitati za kabur Huda, a.s.?’ Alija, r.a., reče: ‘Ispravio si grešku mog izražavanja.’ Čovjek reče: ‘Da, jednog dana u svoj mladosti krenuo sam sa pratiocima želeći da dođemo do njegovog kabura zbog njegove slave kod nas i zbog toga što ga naši ljudi mnogo spominju, pa smo putovali po našoj zemlji Ahkaf danima, a sa nama u društvu bio je i čovjek koji je poznavao mjesto njegovog kabura. Stigli smo do crvene dine (pješčanog humka), pa nas taj čovjek povede u jednu pećinu u toj dini na kojoj su se nalazile brojne pećine, pa uđosmo u nju i dugo smo išli sve dok ne stigosmo do dva kamena od kojih je jedan bio čvrsto prislonjen uza zid pećine, dok je kod drugog postojao otvor kroz koji se jedva mogao provući mršav čovjek. Ja sam ušao unutra i vidio sam krevet na kojem se nalazio čovjek izrazite boje, dugog lica, guste brade. Bio je sasušen i tako je ležao na krevetu. Kada sam ga dotaknuo imao sam osjećaj da diram zemlju. Tijelo mu je bilo nepromijenjeno i potpuno sačuvano. Iznad njegove glave vidio sam knjigu sa natpisom na arapskom: ‘Ja sam Hud, vjerovjesnik, poslan Adu kojeg je upropastilo njegovo nevjerovanje, Allahovu odredbu ne može niko zaustaviti.’ Na to nam Alija bin Ebi Talib, r.a., reče: “Isto ovo sam čuo od Ebul-Kasima, Allahovog Poslanika, s.a.v.s.'” (Mu'džemul-Buldan, 1/116.)

Kao što vidimo iz ove predaje nekada su muslimanima dolazili ljudi koji su svjedočili o znamenitostima koje su u svom ranijem životu vidjeli, kao što se desilo i poznatom hadisu o Dedždžalu kada su Muhammedu, s.a.v.s., došli ljudi koji su ga vidjeli, pa ispričali šta se desilo i on je potvrdio to njihovo kazivanje. Pored toga muslimani će znatno kasnije doći do doline Ahkaf i pronaći će mnoga od obilježja koja su spomenuta u Kur'anu, pa čak i mjesto za koje će neko ustvrditi da je to kabur Huda, a.s., pa će tu sagraditi turbe Hudu, a.s., istini za volju, daleko od te pećine o kojoj se govori u ovoj predaji.

Allahov poslanik, s.a.v.s., i nevrijeme

Imam Ahmed bilježi od Aiše, r.a., da je rekla: “Nikada nisam vidjela Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da se smijao do te mjere da bi otvarao usta tako da mu se vidi resica na ždrijelu. On bi se uvijek smiješio.” Te dalje veli: “A kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., primijetio oblake ili vjetar, to bi se odražavalo na njegovom licu.” Ja sam ga upitala: ‘Allahov Poslaniče, ljudi se mnogo obraduju kada vide oblake na nebu, jer očekuju da donose kišu, a primijetila sam da ti se lice namršti kad god primijetiš oblak?’ Allahov Poslanik mi reče: ‘Aiša, ko mi jamči da u oblaku nije kazna. Jedan cijeli narod je kažnjen vjetrom. Primijetili su kaznu kako im se približava, ali su rekli: ‘Ovaj oblak nam donosi kišu!”’ (Buharija i Muslim)

Muslim u svom Sahihu bilježi drugi hadis od Aiše, r.a.: “Kada bi zapuhao jak vjetar Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio bi dovu: ‘Allahu moj, podari mi dobrotu njegovu, dobro što je u njemu i dobro u onom što s njim šalješ. A zaštiti me od zla njegovog, zla što je u njemu i zla od onoga što s njim šalješ.”’

Ona dalje kaže: “Kada bi se naoblačilo nebo, promijenio bi boju lica, izlazio bi i ulazio, te odlazio i dolazio. A kad kiša padne, razveselio bi se.” Primijetivši te njegove postupke, upitala ga je Aiša, r.a., o tome, a on joj je odgovorio: “Aiša, možda je to ono o čemu je govorio narod Ad: Ovaj nam oblak kišu donosi!

Zato, preispitajmo se prije nego što budemo iznenađeni, kao što je to bilo sa narodom Ad, i prije nego što budemo precizno i pravedno ispitivani…