Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Vjerovatno nema nijednog muslimana a da, još u mektebu, nije naučio kur'ansku suru El-Adijat (Vel-adijati dabha!) i da je svakodnevno ne uči u toku namaza, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što je vrlo kratka sura, lahko se pamti a teže se zaboravlja. Međutim, malo je nas razmišljalo o veličanstvenim značenjima i porukama ovih kratkih ajeta iz spomenute sure. Naime, zanimljivo je da se u ovoj suri Allah zaklinje, ali ne bilo čime, već dahtanjem konja. Stoga ćemo u ovom kratkom tekstu skrenuti pažnju i pokušati objasniti suštinu te zakletve. Evo najprije tih ajeta sa prevodom njihovog značenja na bosanskom jeziku:
”Tako Mi onih koji dahčući jure, pa varnice vrcaju, i zorom napadaju, i dižu tada prašinu pa u njoj u gomilu upadaju.” (El-Adijat, 1.-5.)
Neka je slava i zahvala Allahu, dž.š.! Kada On nešto odabere da se njime zakune, onda je to, uistinu, nešto golemo i vrijedno i krije u sebi iznimno važnu poruku, makar je mi, u prvi mah, i ne razumjeli.
Allah se u ovoj kratkoj suri zaklinje dahtanjem konja, a to dahtanje ne nastaje osim usljed konjskog galopiranja, velike brzine, umaranja i napora koji stvara vatru u konjskim grudima koja se oslobađa kroz ubrzano i vrelo dahtanje, kao da mu u tom trenutku duša izlazi iz tijela, kao da će umrijeti. (Pokušajte izgovarati i ponavljati arapski izraz ”dabh”, pa će vam se neminovno pred očima stvoriti slika galopirajućeg konja.)
Takvo brzinom konj galopira da mu ispod nogu varnice vrcaju, kamenje se u vatru pretvara. To je upravo taj trenutak u kojim konjski trud dostiže svoj vrhunac, a kojim se Allah zaklinje u Kur'anu.
I onda oni u tom stanju zorom napadaju. Koga? Napadaju neprijateljsku vojsku, što znači da su to konji koji se koriste u borbi. Oni u tom trenutku napadaju neprijatelja, idu u smrt, a ne na ispašu da se najedu i napiju, i osim što varnice pod njihovim nogama vrcaju, oni dižu i prašinu, a to je aluzija na prašinu iz džihada, iz borbe na Allahovom putu, koja se nikada neće spojiti sa džehennemskom vatrom.
”Pa u njoj u gomilu upadaju”, tj. sa svih strana sijevaju sablje, lete koplja i strijele, borba se rasplamsala, a konji su usred bitke, usred ratne vatre.
Nakon ove velike zakletve i upozorenja vjernicima na žrtvu koju ulažu konji u borbi, slijede ovi ajeti: ”Čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan, i sâm je on toga, doista, svjestan, i on je, zato što voli bogatstvo – radiša.” (El-Adijat, 6.-8.)
Kao da se ovim ajetima želi poručiti vjernicima i vjernicama: ”O ljudi, o vjernici, jeste li vidjeli konje, jeste li vidjeli koliko se žrtvuju i koliki trud ulažu dok su usred bitke!? U grudima im plamti vatra, pod nogama im varnice vrcaju i prašinu dižu, radi čega? Radi malo stočne hrane koju će dobiti od svoga vlasnika.
A koliki si ti, čovječe, nezahvalnik! Allah te stvorio u najljepšem obliku, potčinio ti sve što je na nebesima i što je na Zemlji, podario ti razum, zdravlje, opskrbu, bračnog druga, djecu, i ti Mu opet ne zahvaljuješ na tim blagodatima koje se ne mogu izbrojati, a konj radi neznatne stočne hrane izgara u borbi i potpuno se žrtvuje za svoga vlasnika. A šta ti daješ za Allaha?” Zbog toga je takva zakletva upotrijebljena u ovom ajetu i ona je, uistinu, velika pouka i poruka. Vlasnik konja je smrtno biće kao i konj, nije ga vlasnik stvorio, nije mu on brze noge dao, nije mu on snagu dao, al’ se on žrtvuje za njega kako bi stekao njegovo zadovoljstvo. A šta mi radimo da steknemo Allahovo zadovoljstvo?
Jedan od ashaba je rekao: ”Nisam znao šta je ‘kenud’ (nezahvalnost), koja se spominje u suri El-Adijat, dok nisam vidio ženu koja je jahala devu. Naime, dok je jahala na devi i udarala je štapom, deva je išla, a kada je sišla sa deve i prestala je udarati, ona je stala. Onda ju je ponovo počela udarati i ona je krenula. Tada joj je ona rekla: ‘Vallahi inneke lekenud’ (‘Tako mi Allaha, ti si nezahvalna!’)”
Zatim slijede ajeti u kojima je podsjećanje na proživljenje i odgovaranje za djela pred Allahom, dž.š.: ”A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima, i kad iziđe na vidjelo ono što je u srcima, Gospodar njihov toga Dana sigurno sve znati o njima.”
Iako se ovdje naglasak stavlja na Dan kada će se otkriti ono što je u ljudskim srcima ili grudima, u ovim ajetima se krije i aluzija na konjske grudi, odnosno vatru u njihovim grudima zbog truda koji ulažu da bi stekli zadovoljstvo svojih vlasnika. Zbog toga uzmimo pouku iz ovih ajeta i uložimo maksimum truda da steknemo Allahovo zadovoljstvo i vječni džennet kojem teže vjerničke duše. Nastojmo svakim udisajem i izdisajem zaraditi sevab i nagradu, a udaljiti se od grijeha i kazne, prije nego dođe Dan kada nikakav trud niti uzdisanje i kajanje neće biti od koristi.
