Turci i turaci

720

Piše: Said Šteta

Sve mi pomalo ova dešavanja koja nas zadnjih mjesec dana ubiše sa malih i velikih ekrana liče na komediju. Kao izlazak jazavca pred sud, kako je to birvaktile činio Kočićev David. Spočitavanja sudu, dabet državnom,  prije negoli se sprovedu zakonske procedure, u najmanju ruku su bezobrazna. Tako se grozim, i zagovornika i realizatora peticija, što na ulicu izvedoše omladinu, koja osim „selfija“ i „lajkanja“ nema druge pročitanosti u  svojoj memoriji.

Moj dobar prijatelj Vedo, požali se, kako su mu na Kamenitom mostu u Zenici, ti mladići i djevojke,  zatražili ime i prezime. Kako rekoše, treba za predsjednika. Šaldžija Vedo im ne ostade dužan, pa ih upita: „Ako vam dam ime i prezime, šta će meni ostati?

Zbunjena omladina, koja za jednu telefonsku dopunu ostaje na cesti cio dan, nesvjesna svoje nesvjesnosti, nije mu znala dati odgovor. Helem, biće da je i to dio crnog humora koji se ovih dana naširoko piše. Toliko široko da se za nastavak u istom tonu potrudio i drugi predsjednik (makar ih u Bosni i Hercegovini ima više nego u šest bivših jugoslovenskih republika zajedno, op.a.). On je nakon hapšenja vlasnika „Pavlović“ banke,  iz Beograda poručio: „BiH nije mogla opstati ni onda kada su ovdje bili 500 godina Turci, pa neće ni ovi sada savremeni Turci uspjeti ništa.“

Tako se i on nakačio na udicu bjelosvjetskih hohštaplera, koji za sve krivo, krive Tursku i svaki put se prevare u tvrdnji. Ali svaki put to i ponove. Sizifovski slijedeći Gebelsa, da sto puta ponovljena laž na kraju postaje istina, i laktaški predsjednik  igra na tu kartu.  Njemu se, uzgred budi rečeno, mečka primakla avliji i lomi  već istruhle tarabe. A kada vatra dođe do nokata, na svašta se spremno.  Njegov retrovizor gleda čak petsto godina unatrag. Njegova retorika  panično slaže rečenice, bez smisla i osnovnih elemenata, osim njega kao subjekta. Tako se u njegovim izjavama da uočiti nebulozna konstrukcija, kako su tužioci Tužilaštva Bosne i Hercegovine, „savremeni Turci“.

Samo će naivni u ovoj izjavi potražiti razloge za smijeh. No, ako se malo bolje zamislimo nad istom, a potrebno je, da se uočiti andrićevski pristup prošlosti u kojem se uvijek traži razlog za krivicu jednog i samo jednog naroda, Bošnjaka, a koje ne zovu Bošnjaci nego Turci. Koji niti su imali tada, pogotovo nemaju sad,  niti najmanju krivnju, ali ih se valja okriviti. To se kroz historiju činilo čak jedanaest puta za što su Bošnjaci platili visoku cijenu, istog broja genocida.

Naravno, ove izjave kao i mnoge druge ne brinu predstavnike Bošnjaka. Apsolutno mislim na one  u vlasti, ali ne izostavljam ni one koji se poput hijena bore za mrvu te iste vlasti. Svi redom šute. Nije se s njim zamjeriti jer može sutra biti partner. A kao takav, on je uvijek dobra protuteža za opstanak na vlasti u Bosni i Hercegovini.  Jer se ovdje samo zastrašivanjem sa jedne, druge i treće strane, opstaje na vlasti. O poboljšanju uslova života, boljem standardu, zdravstvu, školstvu, nema niti govora.

Koliko sam upratio, samo se na ove „arheološke iskopine Načertanija“ oglasila Fondacija “Istina, pravda, pomirenje” iz Tuzle, podnošenjem čak tri krivične prijave protiv laktaškog glasnogovornika, zbog, kako navode, krivičnog djela izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. Krivične  prijave podnijete su Tužilaštvu BiH, Tužilaštvu F BiH i Ružilaštvu RS.

Izvršena je i povreda sva tri ustava u kojima je bošnjački narod definisan kao konstitutivan, a Milorad Dodik, ne prvi put, tretira ga kao „savremene Turke“, pridružujući se tako svom generalu Ratku Mladiću, koji je Srebrenicu „oslobodio od Turaka“ i tako dogurao do haških ćelija , izjavio je Sinan Alić, predsjednik Fondacije.

Pitam se, šta radi OHR, i koje su njegove obaveze po ovom pitanju? Šta radi Visoki predstavnik, osim što ponavlja poput otirača istrošenu rečenicu, kako trebaju domaći političari da se dogovore. On svaki mjesec uredno inkasira platu, koju prosječan radnik u Bosni i Hercegovini ne može zaraditi za deset godina rada.

Šta je sa intelktualcima? Hoćemo li i ovu prijetnju, naglašeno samo jednom konstitutivnom narodu, Bošnjacima, dočekati mlako, kao birvaktile ona izjava „za rat je potrebno dvoje“ kao da ćemo se ljubiti. Neprijatelj uvijek dođe sa namjerom ubiti, nikad ljubiti. Tako ova prijetnja Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, prijetnja njenim građanima, morala bi u konačnici biti završena djelovanjem onih koje on nazva „savremenim Turcima“.

U protivnom, građani Bosne i Hercegovine, adresirano na  Bošnjake,  i narednih  petsto godina bićemo prozivani kao Turci. Sve dok se ne promijeni percepcija političkih elita, koje se tobože zalažu  za cjelovitost i evropski put Bosne i Hercegovine a iza zavjese kroje svoje i samo svoje torove, televizije, čuvane tjelohraniteljima te konstitutivne skupine, mi ćemo slušati oluju.

A pokretač oluje  uvijek je tamo neki turac! Makar i sa slovnom greškom. Upamtite!