Tunis je jedina zemlja Arapskog proljeća u koja je uspjela sačuvati demokratsku tranziciju, piše. U periodu od tri mjeseca Tunis je organizirao tri izbora, a posljednji su bili prije nekoliko sedmica kada ja Kais Saied, penzionisani univerzitetski profesor prava, izabran za predsjednika Tunisa kao nezavisni kandidat.
Njegova pobjeda je poruka glasača da nisu zadovoljni stanjem u zemlji i posebno nezadovoljstvo s političkim establišmentom koji nije u stanju da riješi goruće probleme zemlje, poput visoke nezaposlenosti i poskupljenja roba.
Izazovi
Saied ne može sam riješiti probleme zbog kojih su se birači okrenuli njemu, nego je za to potrebna saradnja sa vladom sastavljenom od parlamentarne većine, a formiranje nove vlade može potrajati neko vrijeme.
Na posljednjim parlamentarnim izborima stranka al-Nahda osvojila je 52 od ukupno 217 mjesta u parlamentu postavši najjačom parlamentarnom strankom. No, za formiranje vlade bit će im potrebni koalicioni partneri. Glasnogovornik ove stranke, Zijad el-Azari izrazio je uvjerenje da će njegova stranka uspjeti u formiranju parlamentarne većine i nove vlade Tunisa.
Analitičari navode nekoliko faktora zbog kojih je tunis uspio da sačuva stabilnost i razvija svoj put nakon višedecenijske diktature. Najvažniji faktori su to što se Tunis sačuvao od intenzivnog uplitanja stranih zemalja u njeno unutrašnje pitanje, a drugo je to što je zemlja novim ustavom koncipirana tako da nijedan politički akter ne može biti eliminiran iz političke igre.
Međutim, pored svega navedenog, Tunis se suočava sa nizom međusobno povezanih problema, poput slabe ekonomije, rasta cijena osnovnih živežnih namirnica, manjkom radnih mjesta, slabim društvenim uslugama.
Tunižani još uvijek očekuju da osjete benefite od svoje revolucije i vrlo su nezadovoljni s onim što vlada čini da bi poboljšala njihov svakodnevni život.
Najveći izazov bit će pokazti da demokratija donosi prosperitet, piše Washington Post.
