William Muir: Povijest ne pamti reformatora koji je probudio ljudske duše i oživio moral u kratkom vremenu kao što je to učinio Poslanik islama, Muhammed

0

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Škotski orijentalista William Muir, rođen je u Glasgowu 27. aprila 1819. Proučavao je život Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,  i ranog islamskog hilafeta. Umro je u Edinburghu, 11. jula 1905. godine.

William Muir je u svojoj knjizi ”Muhammedov život” – (The Life of Mahomet), između ostaloga, pisao i o vrlinama i osobinama uzvišenog morala kod Muhammeda, s.a.v.s., kao što su samilost, blagost, nesebičnost, pravednost, skromnost i sl.

U jednom od svojih navoda u knjizi, William Muir, veli: ”Glavna obilježja Muhammedovog karaktera bila su uljuđenost i poštovanje. U njegovom ponašanju dominirali su poniznost, blagost i strpljivost, nesebičnost i velikodušnost, i ova svojstva su mu priskrbila ljubav ljudi oko njega. Mrzio je reći ‘Ne!’, onome ko je tražio nešto od njega, a ako nije mogao ispuniti zahtjev onda je šutio. Njegov stid, kako ga je opisala njegova supruga Aiša, bio je poput sramežljivosti i stida djevice prve bračne noći. Ako bi ga nešto naljutilo to se moglo primijetiti po izrazu njegovog lica, a ne u njegovom govoru.

Nikada nije uvrijedio slugu ili ženu, i nije odbio poziv u kuću bilo kojeg čovjeka, bez obzira na status onoga ko ga poziva. Nije odbio poklon bez obzira koliko bio malen i neznatan, i nije pružao noge ako je sjedio sa prijateljima. Ponašao se tako da su se svi koji su bili sa njim osjećali počašćenim i privilegovanim u njegovom društvu. Ako bi sreo nekoga sretnog i radosnog zbog određenog uspjeha, zagrlio bi ga s ljubavlju i empatijom. Snažno je saosjećao sa nevoljnicima i onima koje je zadesila neka nesreća.

Bio je veoma blag i saosjećajan prema djeci, do te mjere da ih je pozdravljao i nazivao im selam dok su se igrali. Dijelio je hranu sa drugima, čak i u vrijeme gladi i oskudice, i nastojao je da se svi ljudi oko njega dobro osjećaju.

Muhammedovim životom dominirala je roditeljska jednostavnost. Imao je običaj posluživati samog sebe, a kada bi davao sadaku ili milostinju, davao bi je svojom rukom. Pomagao je svojim ženama u kućnim poslovima, sâm je krpio svoju odjeću i obuću i nikada nije odbijao hranu koja mu se ponudi.

Svima je bilo lahko doći do njega i upoznati se sa njim, prihvatao je poziv čak i od robova. Kada bi sjedao za sofru, govorio je: ‘Sjedim za sofrom kao rob, jedem hranu kao rob, jer sam ja u suštini rob (Božiji).”’

Govoreći o pravednosti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., William Muir je rekao: ”Muhammed je bio pravedan i umjeren, posebno u postupanju sa svojim neprijateljima, čak i nakon što su mu se predali i pokorili, on ih nije tretirao kao tiranin – mučenjem i ubijanjem. Opraštao im je i proglašavao je opću amnestiju, tretirao je svoje najgore neprijatelje s poštovanjem i uvažavanjem, bacajući bolne uspomene iz prošlosti u zaborav.”

U drugom dijelu svoje knjige, Muir je ovako opisao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Muhammed je visoko iznad toga da bi ga u cijelosti mogao opisati jedan stručnjak (historičar) koji se osvrnuo na njegovu slavnu povijest. Onu povijest koja je Muhameda postavila na čelo Božijih poslanika i mislilaca svijeta. Muhammed se razlikovao od drugih svojim jasnim govorom,  jednostavnošću i lahkoćom vjere, i učinio je djela koja zadivljuju umove. Povijest ne pamti reformatora koji je probudio ljudske duše, oživio moral i podigao vrijednost vrline u kratkom vremenu, kao što je to učinio Poslanik islama, Muhammed.”