Glavno političko pitanje u regiji posljednjih dana jeste obavještajna agresija, koju je Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) Republike Hrvatske izvršila prema Sloveniji i Bosni i Hercegovini.
Najprije je otkriveno da je SOA pokušala vrbovati državljane BiH, s ciljem podmetanja oružja u džemate u Bosni i Hercegovini, a sve u sklopu projekta prikazivanja naše zemlje kao «oaze ekstremizma».
Odmah nakon toga, slovenački mediji su otkrili da je SOA prisluškivala i slovenske zvaničnike, u vezi s postupkom arbitraže za spor oko Piranskog zaljeva. Štaviše, hrvatska vlada je preko posrednika čak pokušala ušutkati slovenačke medije.
I bosanskohercegovačke i slovenačke sigurnosne institucije su žustro reagirale. Ipak bila je vidljiva razlika između slovenačke i bh. reakcije. Slovenija je odmah povukla ambasadoricu iz Zagreba na konsultacije, sazvala sjednicu vijeća za nacionalnu sigurnost, premijer Slovenije je u ime vlasti uputio prezicne i jedinstvene poruke.
Bh. institucije su krenule sličnim putem, kada je u pitanju Ministarstvo sigurnosti i Predsjedništvo BiH. Međutim, onda su brže-bolje reagirali Tužilaštvo BiH i «hrvatska komponenta» u institucijama BiH.
Odmah je zaustavljena istraga, priveden je ministar sigurnosti Dragan Mektić, najavljena istraga protiv njega. Cilj je bio ismijati suverenitet BiH i poslati poruku da preko «hrvatske komponentne» – Hrvatska ima veći suverenitet nad dijelovima bh. institucija nego Bosna i Hercegovina.
Da nije bilo istovremene afere u Sloveniji, čak i dobar dio «probosanske» javnosti, koja pati od kompleksa niže vrijednosti spram Zagreba, povjerovao bi da «smo sigurno mi nešto krivi» i da «podvaljujemo nedužnoj Hrvatskoj». Pitanje je da li će im i slovenački slučaj otvoriti oči. (Nadati se da hoće.)
U svakom slučaju treba izvući dvije važne lekcije za nastavak ovog slučaja. Onaj zdravi dio institucija, kao što je sigurnosno-obavještajni sektor u BiH, ipak je dovoljno moćan da zaštiti koliko-toliko interese BiH. Sama činjenica da je otkrivena afera «vrbovanje» značit će da hrvatski obavještajci ne mogu više da se šepure po BiH. Mnogo više će se okretati oko sebe, ako i pokušaju i znati da nisu neopaženi.
Druga stvar. Ovaj slučaj je pokazao da se dio institucija BiH kao i javnosti nalazi u stanju pod okupacijom. Za razliku od institucija Slovenije, koje su jedinstveno reagirale s ciljem da zaštite interes Slovencije, Tužilaštvo BiH i dijelovi institucija BiH (tzv. «hrvatska komponenta» u vidu npr. zamjenika sigurnosti Mije Krešića) poletjeli su da zaštite interes druge države.
Prevedeno na jezik razumljiv ljudima u evropskoj i međunarodnoj javnosti – dio institucija BiH se ponaša kao Vichyjevska uprava – izdajnička formacija u Francuskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata, koju su čini francuski državljani ali koja je služila interesima okupatorskog Trećeg rajha.
S obzirom da imaju posla sa vlastima u Zagrebu, koje koriste državni aparat Republike Hrvatske, i očigledno ne poštuju ni suverenitet ni teritorijalni integritet – ni Slovenije ni Bosne i Hercegovine, Sarajevo i Ljubljana moraju naći zajednički jezik.
Zajednički strateški interes Bosne i Hercegovine i Slovenije jeste da se suzbiju hegemonske pretenzije koje dolaze iz Zagreba.
Slovenački europarlamentarci poput Tanje Fajon, ili ranije Jelka Kacina, su ranije više puta stajali u zaštitu Bosne i Hercegovine od nasrtaja zagrebačkih europarlamentaraca. Interes slobodnih dijelova bh. javnosti i institucija jeste da se povežu sa Slovenijom, kako bismo imali njihovu podršku na svaki potez zvaničnog Zagreba, tamo gdje BiH nema «pravo glasa».
Istovremeno, državni interes Slovenije je da Bosna i Hercegovine sve više ojača. Time će dobiti prirodnog saveznika u borbi za suzbijanje velikohrvatskih pretenzija. To ima sve veći značaj kako se sve više radi na jačanju srpsko-hrvatske osovine u BiH.
Veliki broj bh. dijaspore u Sloveniji znači mnogo dublju povezanost dvije zemlje. To je pokazao i prilikom nedavne posjete Sarajevu gradonačelnik Ljubljane, koji je to pojasnio na jednostavnom primjeru. Prije desetak godina bilo je nezamislivo da se gradi džamija u Ljubljani, sada je to prirodna stvar. Slovenija razumije da Bošnjaci nisu nikome prijetnja, štaviše – Bošnjaci su faktor sigurnosti.
Samo jačanje Bosne i Hercegovine može biti garant sigurnosti i stabilnosti u regionu i suzbijanja velikodržavnih projekata. Slabljenje Bosne i Hercegovine značilo bi potpuno fokusiranje Hrvatske prema Sloveniji i Srbije prema Crnoj Gori. Jedino snažna Bosna i Hercegovina predstavlja temelj održivih odnosa ravnoteže i stabilnosti i to je neophodno jasno iskomuncirati u široj međunarodnoj javnosti, kroz zajednički pristup i solidarnost Sarajeva, Ljubljane i Podgorice.
Put ka Evropskoj uniji i NATO ne može biti sredstvo velikohrvatskih pretenzija, niti smije biti obustavljen zbog velikosrpskih pretenzija. Sve progresivne snage u regiji imaju zajednički interes da podrže jačanje BiH i njen EU i NATO put, jer on doprinosi i Bosni i Hercegovini, i tim organizacijama kao i sigurnosti, stabilnosti i boljem životu svih u regionu.
