Za ratne zločine počinjene u općini Čapljina do sada je na osam sudova osuđeno 27 pripadnika HVO-a i HOS-a i dva logoraša. Izrečeno im je više od 200 godina zatvora. Haški tribunal je i za zločine u ovoj općini oglasio krivima Jadranka Prlića, Brunu Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Brunu Stojića, osudivši ih na 111 godina. U presudi sudsko vijeće Haškog tribunala konstatuje da je HVO tokom ljeta 1993. nasilno raselio djecu, žene i starce bošnjačke nacionalnosti iz Čapljine, Domanovića, Počitelja, Lokava, Višića i s Bivoljeg Brda, a njihove kuće opljačkali i spalili džamije u Višićima i Lokvama.
U tački 2090 presuda Prliću i ostalima kaže: “Vijeće se uvjerilo da su 16. jula 1993. pripadnici HVO-a, od kojih su neki bili pripadnici 1. brigade ‘Knez Domagoj’, a neki 3. satnije 5. bojne Vojne policije, učestvovali u hapšenju 12 muškaraca Muslimana u selu Bivolje Brdo, koje su zatim pobili, spalili njihova tijela i zakopali u blizini napuštenog rudnika boksita na Bivoljem Brdu.” To su: Halil Šoše, Mustafa Đonko, Safet Đonko, Mustafa Torlo, Ahmet Torlo, Ibro Trbonja, Bećir Trbonja, Hilmo Mrgan, Bećir Mrgan, Džemal Elezović i Ibro Rahimić.
Tačka 2105: “Vijeće konstatuje da su oko 13. jula 1993. Dženita i Sanela Hasić, dvije mlade žene od 17 i 23 godine, ubijene snajperskim hicima dok su se nalazile na glavnoj cesti u Domanovićima. Naime, dok nije bilo borbi u selu, Ramiza Hasić kretala se u pravcu Glavice sa svoje dvije kćeri, Dženitom i Sanelom, kada je Sanela pogođena metkom iz snajperskog oružja i srušila se u kanal pokraj puta, prije mostića koji vodi ka kući susjeda. Mlada žena je još disala u trenutku kada je njena sestra Dženita Hasić također pogođena metkom iz vatrenog oružja – u lijevu nogu i glavu – i srušila se mrtva na cestu, ispred kuće susjeda…”
Žene, djeca i starci bošnjačke nacionalnosti zatočeni su u logor “Silos”, a muškarci od 18 do 60 godina u logorima “Dretelj” i “Gabela”.
Koncentracioni logor Gabela postojao je u periodu od 30. juna 1993. do 22. decembra 1993. godine. Kroz taj logor je prošlo oko 2.000 logoraša s područja općina Čapljina, Stolac, Neum i Mostar, pa čak i neki ljudi iz srednje Bosne. Logor je bio poznat po mnogim patnjama i mnogim iživljavanjima u to vrijeme bojovnika HVO-a, a veoma je poznat i po tome što iza sebe nosi jedan teret jer je 11 logoraša u tom logoru ubijeno ili odvedeno pa nestalo.
